MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

“Dal su vjetri, dal su vihorovi,

Il šumore gore javorove,

Il sa zemljom trava razgovara,

Il pjevaju na nebesi zvijezde?

Nit su vjetri, nit su vihorovi,

Nit šumore gore javorove,

Nit se zemljom trava razgovara,

Nit pjevaju na nebesi zvijezde,

No se služi Sveta Liturgija,

U nebesnom carstvu Hristovom

Službu služi…”Otac Benedikte”…”

-  Sveti Nikolaj Velimirović. 

Rano je i oblačno jutro, najavljulju padavine u toku dana. Sestra Nada iz manastira u Radovićima vozi nas u pravcu Svetog Stefana. Kod manastira Praskvica skrećemo ka manastiru Rustovo.  U čijoj neposrednoj blizini  parkiramo auto. Pridružuje nam se grupa iz Banja Luke. Avanatura tek predstoji! Penjemo se uzbrdo  dok polako počinje  kiša da rominja i samo par minutra potom, čuje se huk vode koja je izdubila kanale nalik potocima sa obe strane puta. Moć prirode me uvjek ostavljala bez daha. Možemo se samo pitati kolika je onda moć Tvorca pred kim drhće Nebo i zemlja?! Penjemo se na Paštrovsku goru, netaknuta priroda je svugdje oko nas, vazduh, voda, bilje sve o tome govori ali ima još nešto više, nešto što ovu vodu, vazduh čini zdravim i bilje ljekovitim a to je blasgoslov paštrovskih mučenika. Zadihani i nenaviknuti  na ove podvige ali vidno srećni stižemo u crkvu posvećenu Svetom Spiridonu. Liturgija počinje. Otac Benedikt služi... 

Prepuni blagodati odlazimo u šetnju sa ocem Benediktom koji nas vodi u obilazak ove predivne  gore, otac usput bere ljekovito  bilje i svako imenuje.  Nekad je tu bilo živopisno naselje, o tome svjedoče crkve Svetog Nikole i Svetog Ilije kao i ruševine drugih crkava. Otac Benedikt nam uz osmjeh pokazuje malu kamenu kuću u kojoj je on živio  dok je trajala obnova Svetog Spiridona. 

Dok se probijamo kozijim stazama otac objašnjava kako je u planu da se ova oblast naseli mladim bračnim parovima koji će da obrađuju zemlju, predviđena je i farma koza, uzgoj vinove loze...Hrišćanska kolonija. Amin. Bože daj!

Poslije  šetnje vraćamo se u konak napravljen od kamena, u kome nema ni struje, ni vode. Sjedamo za drveni dugački sto, molitva prije jela počinje, otac Benedikt nam nazdravlja  rakijom... 

Na  trenutak su mi pažnju privukle dvije ikone na zidu ispred nas: ikona Svetog Vasilija Ostroškog i ikona Bogorodice Lepavinske. Moji prvi koraci u vjeri su vezani za ove dvije svetinje. Sveti Vasilije, gdje sam  krštena i odakle mi pretci po ocu vode porijeklo. Pretci  po majci su iz okoline manastira Lepavina. Bogorodici Lepavinskoj se molim da mi otvori put.  Ja sam zatečena  jer se baš tu na Svetom Spiridonu osjeća blagoslov ove dvije svetinje. 

Slušamo reči pouke oca Benedikta...pričamo o pravoslavlju u Americi o tome kako tradicijonalno nepravoslavni Amerikanci prilaze pravoslavnoj crkvi i kako se svim srcem se vežu za Hrista. Većina nas koji živimo u dijaspori crkvi prilazimo zbog tradicije, istorije, folklora, jezika i nostalgije. Njihov put je mnogo duži  time i čežnja za istinom veća!

Otac Benedikt nam daje primjere iz Arizone, iz ženskog manastira u kom kako on kaže vlada jednoumlje, jedan duh... i svakako rad i molitva. Pridošlim iskušenicama se poslije određenog vremena  postavlja pitanje da li imaju kakve pomisli o mati ili sestrama i ako imaju, ne mogu da ostanu u manastiru, ove riječi su veoma bitne za one koje razmišljaju o monaškom životu. 

Otac Benedikt dalje govori kako je na Ostrogu upoznao brata Majkla koji je bio Rastarfarijanac prije nego što se upoznao sa pravoslavljem, brat Majkl  je nakon četri godine postao đakon pri crkvi Svete Marije Egipćanke u Kanzas Sitiju, država Kanzas. Pičamo o manasitru Platina, o Svetom Serafimu Rozu kao ikoni pravoslavlja Američkog kontinenta. Slušamo i o manastiru Lepavina, o ocu Gavrilu, nekadašnjem Svetogorcu i on njegovom misionarskom radu preko Skype-a i preko drugih socijanih mreža.  

U današnjem vremenu koje je prepuno raznoraznih ponuda kad su u pitanju mediji i moderne tehnologije, bito je da se i riječ Božija čuje da postoji i ta živonosna i spasonosna ponuda. Gosti iz Banjaluke, Stamenko i Lana ,koji dobro poznaju rad oca Gavrila pričaju da se često radilo o životu i o smrti. Daju primer dječaka od četrnaest godina koji je pomišljao na samoubistvo i koji se obratio za pomoć ocu Gavrilu preko Skyp-a ; koliko je samo takta i ljubavi potrebno u ovakvim situacijama. 

 Otac Benedikt nam priča o svom putu, pošto se susreo sa naukom Božijom ostavio je svoje diplome da vise na zidu i prišao Hristu. Pričamo o odgoju djece, otac kaže da je do petog razreda osnovne škole, školovanje blagosloveno dok je sve ostalo  rasipanje uma. Prisutna gošća podsjeća oca da je njemu znanje iz arhitekture pomoglo pri zidanju crkava i manastira.  Otac Benedikt odgovara da sve što mu je bilo protrebno je naučio tu na licu mjesta. Sa ljubavlju otac dalje objašnjava da je recimo i poziv stomatologa na kraju-krajeva samo zanat ...misleći na primarnost koju molitva treba da zauzima u životu pravoslavnog vijernika.    

Neko je spomenu manastir Vojlovicu koji se nalazi u krugu Rafinerije nafte, nedaleko od Pančeva. Rafinerija je podignuta na crkvenoj zemlji. Na šta otac Benedikt odgovara da ne vidi da fabrika može da profitira u ovim uslovima. I tako, razgovor polako privodimo kraju a najdublje utiske je i najteže opisati, njih nosimo sa sobom. 

Vrijeme je proteklo i suviše brzo...Rastajemo se , puni ljubavi, blagodati, poučeni rečima pastira našeg oca Benedikta i sa blagoslovom Svetog Spiridona.

Pripremila: Milena Krstajić, Sv. Spiridon (septembar, 2014.)