MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MOLITVE ZA UPOKOJENE



 

Na srebrnom tanjiru se nalazi koljivo prekriveno šećerom u prahu i ukrašeno čokoladiranim bademima, a u sredini je tanka upaljena sveća. Da li je to nečiji rođendan? Ne, to je godišnji parastos nečijeg upokojenja. Skoro svake nedelje mi bivamo podsećani na našu neizbežnu smrt i trulenje u zemlji. 

 

Za Protestanta koji je tek prešao u Pravoslavlje veoma je čudno zašto se mi molimo za upokojene. Na njihovim službama za upokojene sve što možete čuti je neka počiva u miru. Molitve za upokojene ne postoje u Protestantskoj praksi. Oni veruju da kada se neko upokoji onda je prekasno da se dobije Božija milost. Zašto se onda Pravoslavna Crkva moli za upokojene? 

 

Pravoslavna Crkva veruje da ništa nije gotovo do Sudnjeg Dana, pa čak i kada se neko upokoji. Sveto Pismo daje dokaze da su upokojeni u stanju između njihovog upokojenja i Sudnjeg Dana potpuno svesni svega šta se dešava. Mojsije i Ilija su se pojavili za vreme Preobraženja i razgovarali sa Gospodom. U razgovoru dva upokojena čoveka, po Bibliji, bogataš i Lazar potpuno svesno razgovaraju. Hristos je rekao Marti da je On vaskrsenje i život i da oni koji veruju u Njega iako umru živeće. Dodatno je rekao da onaj koji živi i veruje u Njega nikada neće umreti. Sve ovo dokazuje da duša živi i nakon izlaska iz tela. Sveti Pavle takođe potvrđuje da su upokojeni živi u Hristu. Konačno, Sveto Pismu u Otkrovenju daje primere upokojenih koji slave Boga i mole se Bogu nakon upokojenja. 

 

 

 

A Protestanti koriste deo Biblije u kome piše da čovek jednom umire i onda sud. Ipak, ove reči ne govore o sudu koji se dešava odmah nakon upokojenja. Na primer, može se reći da čovek nakon detinjstva počinje da radi. Ali on ne počne odmah da radi, već uči, ženi se, udaje se, pa tek onda počinje da radi. Takođe se može shvatiti na drugi način, da Bog određuje nakon upokojenja u kakvom će stanju čovek čekati Sudnji Dan.

 

Drugi inoslavni zapadni hrišćani veruju da upokojeni nisu svesni, već da spavaju. Ipak, spavanje može da se iskoristi kao metafora za fizičku smrt, odnosno telo koje čeka vaskrsenje, dok je duša potpuno svesna. Čak i u ovom životu, iako spavate imate snove. Oni koji su doživeli kliničku smrt potvrđuju van-telesne doživljaje. Um čovek funkcioniše čak i kada je čovek u komi. Sve to potvr]uje da je duša aktivna i kada srce prestane da kuca (Knjiga Oca Serafima Rouza o Duši nakon Smrti sadrži mnoge fascinantne primere).

 

Pošto je duša svesna nakon smrti, a Bog je svudaprisutan, to znači da postoji veza između Boga i čoveka i nakon smrti, a pre Sudnjeg Dana. Zbog toga se Pravoslavni Hrišćani mole da svetitelji pomognu svojim molitvama. A ako komunikacija postoji u smeru od upokojenog ka Bogu, zašto i suprotna komunikacija od Boga ka čoveku ne bi postojala. Baš to se dogodilo kada je Hristos sišao u Pakao.

Sveti Petar kaže da je Hristos propovedao dušama u paklu. Veruje se da su mnogi bili izvučeni iz pakla tada. Neki veruju da su tada bili spaseni samo Jevrejski Pravrednici, a Pravoslavna Crkva veruje da su tada bili spaseni svi oni koji su prihvatili Hristovu propoved u paklu. Šta više, mnogi himnografi poju da je Hristos ispraznio zatvore pakla. Sveti Jefrem Sirin kaže da je Jagnje ispunilo zatvor pakla, odnosno da je ispraznio ono što je bilo puno i dodaje da je Hristos doneo život mrtvima na Slavu Božiju!

 

 

Sveti Avgustin, kao i neki ljudi,  su se pitali da li su samo pravednici iz Starog Zaveta bili spaseni kada je Hristos sišao u pakao. Naša Pravoslavna Otačka Tradicija kaže da svako ko je činio dobra dela i ko je ugodio Gospodu dok je bio u paklu je bio spasen (Detalje o ovome možete pročitati u delu Hristos Pobeditelj Pakla, Arhiepiskopa Ilariona Alfejeva). 

 

Mi razmišljamo o Hristovoj propovedi u Paklu kao o nekom događaju koji se dogodio u istoriji. Ali Hristova propoved važi i juče i danas i sutra. Kada se pričešćujemo, mi tada ne radimo to simbolički da bi se setili Hristove žrtve od pre dve hiljade godina, već tajanstveno učestvujemo u žrtvi koja je večno prisutna. Ipak, Bog nam nije otkrio da li upokojeni nakon propovedi Hristove u paklu imaju duhovne koristi. 

 

Ali ono što znamo je da je Gospod pokazao ogromnu ljubav time što je izbavio upokojene, jer Gospod ne želi da iko od nas propadne već da se pokajemo. Bog ne gleda ko je ko i ne daje svoju milost samo na mali broj izabranih ljudi. Bog daje svoju milost svim ljudima, čak i onima koji nisu čuli Jevanđelje ili se nisu adekvatno odazvali Jevanđelju. Sve ovo nam daje nadu da naši mili i dragi upokojeni mogu da dobiju duhovnu korist od naših molitava za njih.

 

Mnogi Protestanti bi rekli da ako je tako onda zašto se truditi revnosno za vreme ovozemaljskog života. Ipak, to bi isto bilo kao kad mi ne bi učili našu decu da ne krše zakon. Ona bi završila u zatvoru i propatila bi, a mi ne želimo da naša deca pate. Ni jedan roditelj to ne bi uradio svojoj deci. Mi misionarimo zbog ljubavi prema celom čovečanstvu. 

 

Takođe, upokojeni više ne mogu za sebe da čine dobra dela. Ali mi možemo za njih. Na primer, ako je neko u zatvoru mi možemo da utičemo spolja na sudije ili na predsednika države da da pomilovanje. Ako mi kao obični ljudi imamo takvo saosećanje za naše bližnje, koliko li tek Bog ima.

 

U Starom Zavetu ima primera gde su se ljudi molili za svoje upokojene. Na primer, Juda je predvodio svoju vojsku i tražio od njih da se mole za svoje pale saborce da bi im se svi grehovi oprostili. Takođe su prinosili i žrtvu za upokojene jer su se nadali vaskrsenju. A da nema vaskrsenja molitve za upokojene bi bile uzalud. Do današnjeg dana Jevreji su nastavili da se mole za svoje upokojene. 

 

U Novom Zavetu, Sveti Pavle se moli da upokojeni član porodice nađe milost pred Gospodom. Sveti Ilija se molio za mrtvo dete jedne udovice i ono je oživelo. Isus Hristos se molio za upokojenog Lazara svom Ocu i Lazar je oživeo. Gospod je zapovedio učenicima da se mole za mrtve i da ih oživljavaju. Tako je Sveti Petar oživeo Tavitu. Ovo su jasni primeri u Bibliji koji dokazuju efikasnost molitve za upokojene.

 

Osvećenje se ne dešava odmah, već je to proces. Nema razloga smatrati da se taj proces završava smrću. Tako da treba da nastavimo da se molimo za upokojene kao i za živu braću i sestre. Sa zemaljske tačke gledišta mi pravimo razliku između živih i upokojenih, dok su za Boga svi živi.

 

Ima puno primera u kojima se dokazuje da se Crkva molila za upokojene. Rimski istoričari su pisali da su se Pravoslavni Sveštenici molili za upokojenog Svetog Cara Konstantina. 

 

Prva Sveta Liturgija je bila ona koju je napisao Sveti Jakov, Brat Gospodnji. U njoj postoje molitve za upokojene. Sveštenik se za vreme tih molitvi moli za sve upokojene pravednike od Avelja do današnjeg dana, da bi se nastali u večnom Carstvu Božijem, u blaženom Raju naših Otaca, gde nema bola ni tuge, a gde Svetlost Božija neprestano obasjava sve koji su u Raju.       

 

Molitve rane Crkve anatemišu one koji olako pominju u molitvama Svete Mučenike. Te molitve takođe sadrže traženje milosti Božije za upokojene da im se oprosti svaki greh voljni i nevoljni.  

 

Konačno, ima mnogo dokaza svetitelja koji su videli upokojene. Oni su im rekli da su dobili duhovne koristi od njihovih molitava. Postoji primer u kome je svetitelj uspeo da svojim molitvama pomogne svom bratu. Nakon upokojenja brat se našao u paklu, a nakon molitava svetitelja brat se našao u Raju.

 

Tako da se može zaključiti da je molitva za upokojene oduvek bila praksa Pravoslavne Crkve. Ipak, postoje primeri i u drugim konfesijama u kojima se oni mole za svoje upokojene.  

 

Postoje dodatni praktični razlozi zašto se molimo za upokojene. Prvo, ožalošćeni dobijaju utehu od molitava za upokojene, ali takođe svi vernici bivaju podsećani da će se i oni jednog dana upokojiti, tako da svi uradimo sve što možemo da bi se spasili dok smo još živi. Uz strah i trepet mi još u ovom životu gradimo svoje spasenje da bi se u onom životu pokazali što čistiji od grehova, ali pre svega da bi bili u miru. Treba da se molimo za upokojene onako kako bi hteli da se oni mole za nas. Jer niko ne zna šta nas čeka. Tako da molitve za upokojene mogu da budu od velike duhovne koristi.   

 

 

Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)

03.02.2017.

 

Izvor: http://pemptousia.com/2016/12/prayers-for-the-dead/

bebek escort kadıköy escort vip escort mersin escort istanbul escorts ataköy escort avcılar escort beylikdüzü escort okmeydanı escort şişli escort

Pročitano: 8907 puta