MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETI STILIJAN – ZAŠTITNIK DECE



Sveti Stilijan je bio rođen u Paflagoniji, Maloj Aziji, između IV i V veka. Bio je blagosloven još dok je bio u utrobi svoje majke. Kako je odrastao, milošću Božijom je sve više i više postajao sasud Duha Svetoga. Od ranog detinjstva je pokazivao retke kvalitete svog blaženog života. Dok je bio dečak, a kasnije i mladić nikada nije dozvoljavao da mu strasti isprljaju dušu. Imao je veoma čisto srce. Takođe, nije dozvoljavao da ga zemaljska bogatstva obmanu i da uđu u njegovu dušu pa da ga tako unište. 
 
Uz pomoć blagodati Božije on se borio protiv svih slasti ovoga sveta koji prolazi. Imao je dar mudrosti i jasno je video da je ovaj svet privremen i bezvredan. Tako da je odlučio da radi samo ono što je za dušu korisno. A njegova duša je tražila da se bori duhovno i da praktikuje vrline. Ona mu je pokazivala težak i trnovit put koji vodi u večan život i neprestanu radost. 
 
Njegovo čisto i verno srce je slušalo glas njegove duše. Tako da je prvo prodao sve što je imao i razdelio siromasima pri Crkvi. Kada mu ništa od svojine nije ostalo rekao je sa olakšanjem da je skinuo sa sebe teško sidro koje ga je vezivalo za želje smrtnog tela. Takođe je rekao da nakon toga bolje vidi put kaa pravom životu. Pošto se oslobodio teškog bremena i zato što je sve razdelio siromasima u srcu mu je bilo zadovoljstvo. Tada je odlučio da se posveti časnijem i svetiteljskom načinu života.  
 
Sve što je imao to je bilo na njemu, pa je započeo striktnu borbu po učenju Isusa Hrista. Kada je blaženi Stilijan svoje zemaljsko dobro zamenio za duhovno dobro otišao je u manastir i postao monah. Od tada ni jedna svetovna ili zemaljska misao nije mogla da ga pobedi i da ga odvuče od vere i molitve. Sve što je želeo je da ugodi Bogu i da čini samo ono što je po Volji Božijoj. Na taj način je pokušavao da nađe put koji vodi u Raj. Njegov težak asketizam se ne može opisati, tako da je njegova svetost počela da se vidi. Njegova poniznost se jasno videla. Njegova čistoća je bila zaslepljujuća. Njegov post je bio najstroži. Njegove molitve su išle direktno u srce Božije.   
 
Njegova bdenija su bila uporna. On je pred sebe postavio tri cilja koja je želeo da postigne kao monah, a to su siromaštvo, časnost, i poslušnost. I sve je to postigao. A već smo videli njegovo siromaštvo jer je sve što je imao razdelio i ništa nije sačuvao od zemaljskih dobara za sebe.
 
Bio je beskompromisan što se tiče čistote srca i morala. Čuvao je svoju dušu čistom od svake prljavštine tela i duha. Borio se protiv napada duha da ga smrdljiv greh ne bi dotakao. Njegov um je stalno ponavljao da su blažni oni koji su čistog srca i da će oni videti Boga. Njegova poslušnost starcu i drugima u manastiru je bila za primer. Trudio se mukotrpno da odseče svoju volju, jer je naša volja ukorenjena u egoizmu. To je veoma teško uraditi, a to svako ko je probao zna. Sveti Stilijan se borio najviše protiv tri neprijatelja i to protiv tela, protiv sveta, i protiv đavola. Ako želite da ih pobedite morate dugo da se borite uz konstantan i težak trud i neprestano bdenije. 
 
Tako je Sveti Stilijan postao primer asketskog života i mladima i starima. Ali on se time nije zadovoljavao i hteo je da se još više približi savršenstvu. On je tražio potpunu izolovanost i striktan podvig otšelnika. Pozdravio se sa svima u manastiru i otišao daleko u pustinju, gde je živeo u pećini.
 
Nova faza njegovog asketskog života je bila usmerena ka savršenstvu. Dani i noći su prolazili u bogomisliju i molitvi trojedinome Bogu. Svim svojim srcem je slavio Boga i bio sjedinjen sa Gospodom Bogom, tako da ništa nije moglo da ometa njegov mir.
 
Sve što je video oko sebe je za njega bila potvrda Tovrca, tako da se njegovo vera još više učvršćivala.
 
Tamo u miru pustinje, podvižnik Stilijan je imao dovoljno vremena da posmatra Božiju tvorevinu i da razmišlja o tome. Video je Tvorca u svemu i razmišljao je da je nemoguće da je sve nastalo samo od sebe, jer je sve prelepo i harmonično. Video je Boga u bezbroj zvezda na nebu koje sa velikom preciznošču i tačnošću lebde nebom.
 
Sve je to sagledao kao nekad Sveti David koji je uzviknuo da nebo obznanjuje slavu Božiju i da je sve delo ruku Njegovih. A onda bi nastavio govoreći da su veličanstvena dela Božija i da je sve premudrošću stvoreno, a da je zemlja ispunjena Božijom tvorevinom.
 
U pustinji je čitao duhovne knjige pažljivo, a pogotovo knjigu o Svetom Pismu. Njegovo srce, duša, i celo biće je potpuno bilo predano Bogu. Božanska blagodat bi prolazila i kroz njegovo telo dok je razmišljao o Božijoj Tvorevini. Sveti Stilijan je prizivao Svesveto Ime Božije, a svu svoju snagu je posvetio božanskoj ljubavi, tako da je svetitelj potpuno napustio svoj telesni aspekat. Potpuno je prestao da brine o hrani i jeo je samo pustinjsko rastinje. A kada nije bilo ni tih biljaka, Bog ga nije napuštao i činio je čuda kao što to uvek čini svojim svetiteljima. Bog je održavao u životu Svetog Stilijana tako što mu je slao hranu preko Svetih Anđela isto onako kako je slao hranu Proroku Iliji i drugima.  
 
Živeo je kao otšelnik dugo i odlučio je da se bori protiv sebe i đavola. Trudio se da iskoreni svoje strasti, da stekne vrline i da bude svet jer je Bog rekao da treba da budemo sveti jer je On svet.
 
Tvorac je želeo da Sveti Stilijan još poživi da bi bio pravi primer drugima u asketskom životu. Bog je želeo da se ova pustinjska svetlost i vrline svetitelja vide u celom svetu. Ali da bi se lampa videla mora se podići visoko da bi obasjavala put drugima.
 
Tako je Sveti Stilijan postao topla i slatka svetlost koja sija na slavu Božiju i na spasenje svih ljudi. A Bog, koji je pravedan, pokazuje ljudima kako zauzvrat proslavlja one koji prizivaju Ime Božije i koji slave Boga. 
 
Sveti Stilijan je postao poznat svuda. Veliki broj ljudi je dolazio kod njega radi duhovne koristi i da bi se iscelili i od telesnih bolesti. Njegova svetiteljska ličnost i njegove reči mudrosti su promenile mnoge živote. Takođe je bilo i mnogo onih koji su bili oduševljeni asketizmom, pa su napustili svoj grehovni život, pokajali se, i ponovo se rodili duhovno. Svedočanstva ljudi koji su posetili Svetog Stilijana u pećini su zaista veoma dirljiva. Znao je da umiri uznemirene duše. Bilo je i drugih podvižnika koji su dolzili da bi bili osnaženi u svojim duhovnim borbama, jer je blagodat blistala iz njega i prenosila se njegovom rečju. Sveti Stilijan je znao da bi ljudi bili spaseni njihove duše moraju da budu kao dečije, nevine. On je prepoznao da su deca mali anđeli, jer su nevina. Zbog toga je želeo da im pomaže i da ih zaštiti. A Bog koji čini čuda, dao je takav dar Svetom Stilijanu da može sve to da uradi i da pomogne deci i da ih zaštiti.   
 
Bog ga je nagradio i dao mu dar da čini čuda i da isceljuje bolesnu decu. Mnoge majke su to čule i sa svih strana sveta su dovodile svoju decu da ih Sveti Stilijan isceli. Neke od njih su hodale danima dok nisu pronašle svetiteljevu pećinu. Kada bi stigle do njega pale bi pred njegove noge i sa suzama ga molile da im isceli decu. Pun ljubavi prema deci, Sveti Stilijan bi ih uzeo u svoje ruke i sa očima punih suza molio Boga da ih isceli. Gospod bi uslišio njegovu molitvu i svetitelj je činio čuda. Bolesna deca su ozdravljala.  
 
Sve vrste bolesti su nestajale. Ni jedna bolest nije mogla da se suprotstavi svemoći Božijoj. Majke su plakale od radosti u njegovoj pećini. Neke su ljubile njegove ruke iz zahvalnosti i slavile Boga. A podvižnik je slavio Ime Gospodnje i zahvaljivao Bogu što je dopustio da učini čuda. A onda bi sa puno ljubavi i sa osmehom anđela gledao isceljenu decu. Vest o ovim čudima se raširila i ljudi su sve više i više počeli da dolaze.  
 
Na ovaj način, Bog je proslavio svetog Stilijana koji je ceo svoj život posvetio Bogu. Ali Sveti Stilijan nije bio poznat samo po isceljenju dece, on je pomagao Pravoslavnim supružnicima koji nisu imali dece da ih dobiju. Mnoge žene koje nisu mogle da imaju decu zbog raznih bolesti su bile isceljene i dobijale zdravu decu.  
 
Nakon upokojenja Svetog Stilijana mnogi vernici su kopirali svetiteljevu ikonu i molili se pred njom i dobijali decu.
 
Mnogo ljudi i monaha iz manastira je dolazilo za duhovni savet kod starca. Svi su tražili mir i gledali su na njega kao na primer asketskog života. Njegov karakter je bio ponizan, a zračio je blagodaću.
 
On ih je sve neumorno učio sa velikim strpljenjem. On ih je rukovodio i ispunjavao im srca blagodaću. Tešio ih je i uklanjao svaku sumnju iz njih. Donosio je mir manastirima u kojima je bilo unutrašnjih nemira i neposlušnosti. Kada je već bio veoma star, Bog koga je svetitelj proslavljao celog života, poslao je svoje Anđele da uznesu dušu svetitelja u Raj da bi se odmorio od teškog asketskog podviga.  
 
Ne znamo gde je sahranjen i nema pisanih dokaza o njegovom asketizmu i svetosti. Ali njegovo ime i dalje živi. Svi Pravoslavni Hrišćani ga poštuju i vole. Mi ga prizivamo uvek, a pogotovo kada su nam deca bolesna. Mi gradimo veličanstvene Crkve u njegovo ime. A Sveti Stilijan čini čuda i danas i uvek će ih činiti, jer On ostaje zaštitnik dece.
 
Arhimandrit Haralampije Vasilopulos (+)
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
30.11.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2013/11/saint-stylianos-protector-of-children-26-november-1/

Pročitano: 20772 puta