MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SAVREMENO ČUDO (ISCELJENJE OD RAKA)



Vreme drugačije protiče kada saznate da imate rak i kada nemate novac da se lečite. Od tog trenutka svaki momenat koji živite postaje veoma vredan. I baš to se dogodilo Nini kada joj je bilo 38 godina. Doktor joj je rekao da ima tumor i da treba da se operiše. Nije smela da ispriča rođacima o tome, a pogotovo ne majci jer je bolovala od visokog krvnog pritiska, a skoro joj se upokojio suprug. Nije mogla čak ni svojoj sestri da kaže jer je bila u osmom mesecu trudnoće. 
 
Nina je bila zaposlena, ali nije bila veoma religiozna i nikada se nije pričestila. Ipak, bila je na molebnima ispred čudotvornih mošti svetitelja i ponekad je odlazila u Crkvu. Za vreme službe i akatista jednom Svetitelju, Ninini prijatelji su joj rekli da zatraži blagoslov od sveštenika. 
 

Lobanje iz kojih ističe sveto miro 
  
Posle službe, jedna žena je rekla Nini da ode još jednom na pregled. Nina je otišla u jednu bolnicu u kojoj su joj rekli da proba neoperativan način lečenja. Svojim rođacima je rekla da ima nekih manjih zdrastvenih problema. Jedino je svešteniku ispričala šta je muči i pitala ga za savet. Sveštenik joj je dao blagoslov da čita akatist Svetom Teodosiju. Do tada nikada nije čitala akatist, ali je sada cele godine čitala.  
 
Parohijani su zamolila sveštenika i monahe koje su poznavali da se mole za nju. Nina je provodila mnogo više vremena u manastirima i crkvama, pogotovo nakon svake hemoterapije. Nakon svake službe se osećala bolje.  
 
Pre nego što se razbolela Nina nije verovala u Boga iako je dolazila u crkvu, jer je tamo osećala radost.
 
U početku kada je odlazila u manastir bilo joj je teško da stoji za vreme službe. Ali kada se razbolela i kada su se molili za nju to joj više nije predstavljalo problem.
 
Nina nije imala dovoljno novca da se leči, jer njena zarada nije bila dovoljno visoka. U to vreme Nina je radila sa finansijama i njena supervizorka je odobrila Nini da uzme novca koliko joj je potrebno za lečenje. Tako da je Gospod uredio da Nina ima novca za lečenje. 
 
    
Nina je otišla u bolnicu ali nije provela ni jednu noć tamo zbog molitava Svetih Otaca Manastira. Većina pacijenata se žalila što treba mnogo da plate da sve bolničke račune. Ali zbog nekog čuda Nina nije trebala mnogo da plati.
 
Čak i kada su Nini rekli drugi pacijenti da treba da časti doktore, medicinske sestre nisu htele zbog nekog razloga da prime novac. Takođe se ispostavilo da se lek koji je Nini potreban već nalazio u bolnici tako da je bilo dovoljno za nju. 
 
Ninino lečenje je trajalo mnogo kraće od ostalih pacijenata. Primala je hemoterapiju oko četiri meseca uz povremeno zračenje. 
 
Pacijenti kažu da je ovakvo lečenje veoma bolno, ali Nina kaže da je sve izdržala zbog molitve ljudi koji su se molili za nju, ali takođe i uz pomoć Svetitelja kroz Njihove mirotočive mošti. 
 
    
Monaške molitve su pomogle da Nina lakše prođe kroz lečenje i da sa strpljenjem izdrži bol. Doktori su joj kasnije rekli da bi voleli da su svi pacijenti strpljivi kao ona. 
 
Lečenje radijacijom smanjuje broj belih krvnih ćelija. I kod svih pacijenata se to događalo osim kod Nine. Broj belih krvnih ćelija je opao kod  Nine tek poslednjeg dana terapije. Ovo čudo Nina ponovo pripisuje Svetiteljima i molitvama.
 
Od svih pacijenata samo je Nina odlazila u crkve i manastire i njen oporavak je bio lakši. Mnogi pacijenti nisu mogli da izdrže terapije pa su bili vraćeni kući da se odmore. Ali kada bi vreme prošlo morali su da se vrate u bolnicu gde su sve započinjali iz početka. Nina je pozivala i ostale pacijente da joj se pridruže prilikom odlaska u manastir ali je odaziv bio slab. 
 
Jednom su u manstir doneli mošti Svetog Velikomučenika Pantelejmona. Sa Ninom su pošle dve pacijentkinje u manastir, jedna je skoro imala operaciju, a druga je bila invalid. Bilo je leto i veoma vruće, pa se Nina brinula da ne pozli njenim prijateljicama. Sve tri su izdržala čekanje od tri sata da celivaju svete mošti. Ipak, žena koja je bila invalid se ubrzo upokojila jer nije mogla da izdrži terapije u bolnici pa se vratila kući. Mi svi moramo da se uzdamo u pomoć Božiju, da idemo u Crkvu, i da slušamo doktore u bolnici.  
 
Posle njene bolesti, Nina je odlazila da se pričešćuje. U bolnici je dobila status invalida trećeg stepena.
 
Nina se poznala sa Pravoslavnom Verom, Svetom Liturgijom, smislom života, i besmrtnosti duše dok je bila u manastiru. 
 
Posle svakog pričešća njeno zdravlje je bilo bolje.
 
Ipak, Ninina bolest je veoma loše uticala na njenu tiroidnu žlezdu. Nakon pomazanja svetim uljem njoj je bilo bolje. Što su i analize u bolnici dokazale. Doktori su bili iznenađeni isceljenju jer je dugo koristila veoma jake lekove.
 
Danas, Nina više nema problema sa svojom tiroidnom žlezdom i hormanska terapija joj više nije potrebna. 
 
 
Tek nakon tri godine Nina je ispričala o svojoj bolseti njenim rođacima, a oni joj nisu verovali. Danas ide na kontrole svake dve do tri godine, što znači da je potpuno zdrava. Doktori su začuđeni kako se Nina potpuno oporavila i više nema status invalida. Sveštenik je rekao Nini da je isceljena molitvama Svetog Teodosija i svih monaha.
 
Nina kaže da Veruje da je Gospod kroz bolest priveo Pravoslavnoj Veri. Već dugo me je vodio ka spasenju, ali se to ipak dogodilo kroz bolest. Od svoje bake sam dobila Ikonu Presvete Bogorodice Kazanjske i baš na praznik te Ikone je jedan sveštenik pristao da bude moj duhovni otac iako me je ranije odbio jer je imao mnogo duhovne dece i zato što je to velika odgovornost. Promenio je svoje mišljenje i baš se radujem od kada sam postala njegovo duhovno čedo.
Gospod me je kroz bolest priveo veri. On svima pomaže da priđu Pravoslavnoj Veri na različite načine samo što to ljudi ne primećuju.
 
 Svetlana Pirogova
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
29.07.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/89703.htm

Pročitano: 25960 puta