MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ŽIVOT JE BLAGOSLOV!



Sveti Varsanufije Optinski

DUHOVNE POUKE SVETOG VARSANUFIJA OPTINSKOG
 
Život je blagoslov!
buy replica watch
fake luxury watches
 
Život je blagoslov! Ove reči možda izgledaju čudno, jer kako neko može da nazove život blagoslovom kada se na svakom koraku susrećemo sa tugom, razočaranjem, i grehom. Ljudi doživljaju mnogo tuge, i kažu da je život trud i rad, ali obično nezahvalan rad. Pa kako se onda može govoriti o životu kao o blagoslovu. Ipak, život postaje blagoslov onda kada ispunjavamo Hristove zapovesti i kada volimo Hrista. Onda je radost biti živ, radost prolaziti kroz teškoće koje nas snalaze, a ispred nas je bezgranično Sunce Pravednosti (Gospod) koje sija na nas. Sve zapovesti Jevanđeljske počinju sa blagosloveni… Blagoslovni Krotki, Blagosloveni Mirotvorci… Iz ovoga sledi, kao istina, da ispunjavanje zapovesti nudi ljudima najveću radost.
 
Starac Amvrosije bi rekao da je monaštvo blagoslov. I zaista, radost koju manastir pruža je toliko velika, da samo minut te radosti je dovoljno da čovek zaboravi sve muke svog života, kako svetovnog tako i monaškog. Đavo se mnogo trudi da omete ljude da služe Bogu(u svetu mu to lako polazi za rukom). U manastiru mu to teže ide i zbog toga zli duh mrzi manastire mnogo i kleveta monahe pred ljudima. Ipak, ne kažem da se najveće blaženstvo nalazi samo u manastirima. Moguće je spasiti se i u svetu, ali dostići anđeoski nivo je moguće samo u manastiru, to u svetu nije moguće. 
 
Poniznost
 
Otac Makarije, Otac Amvrosije, Otac Mojsije, i svi Starci su uvek govorili budite ponizni. Sveti Jovan Teolog je na kraju ovozemaljskog života govorio da treba da volimo jedni druge, a naši Starci bi dodavali budite ponizni. Ove dve vrline, ljubav i poniznost, zavise jedna od druge, kao toplota i svetlost. Nemoguće je zamisliti toplotu bez svetlosti. Arhimandrit Isak bi često pitao brata Pavla kako se oseća. A on bi mu odgovorio Slava Bogu dobro, tvojim molitvama. Arhimandrit bi mu tada rekao da je dobro odgovorio jer treba da bude poizan. Poniznost je visina. Dobio sam njegov blagoslov, a vama kažem budite ponizni i neka mir bude sa vama.
 
Gordost i poniznost
 
Zli duh, pun mržnje prema ljudima, se trudi da sve navede na pogrešan put i u tome uspeva kod nepažljivih i hvalisavih ljudi.
Jednom se đavo pojavio u ljudskom obliku kod jednog askete. A asketa ga je pitao zašto napada ljude sa toliko mržnje. A đavo mu je odgovrio zato što zauzimamo mesta koje su oni napustili. 
 
Zbog gordosti zli dusi su izbačeni iz Raja i izgubili su blagodat, a ponizni ljudi zauzimaju njihova mesta u Raju.
 
Žeđ za Bogom
 
Duša koja čezne za Bogom i Njegovom Milošću je slična suncokretu. Ako ta duša prestane da čezne za Njim ona vene. Neophodno je da u ovom životu osetimo Hrista. Onaj ko ga nije osetio ovde neće ga osetiti ni tamo u budućem životu. Ali kako da neko oseti Hrista? Način na koji se ovo postiže je neprestana Isusova Molitva, koja doziva Hrista u naše duše. Ali vas molim da sve slike iz uma i srca isterate da bi Hristos bio u srcu. Kako ovo uraditi? Ponovo, Isusovom Molitvom.
 
Sud
 
Mnogi učeni ljudi znaju mnoge nauke, ali ne znaju svoje duše i ne razumeju duhovni život. Takvi ljudi će se pojaviti na sudu i biće ispitivani da li su ispunjavali Hristove zapovesti, a ako nisu da li su se pokajali zbog toga. Takođe će biti pitani da li su verovali u Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg.
 
I tako će ovi učeni ljudi, koji su imali zemaljsku slavu ispasti najgluplji.
 
Duhovni progres
 

 
Lice čoveka koji se trudi duhovno pokazuje njegov duhovni progres. Jednom sam video lice Episkopa u Crkvi koje mi je privuklo pažnju. Njegovo lice je oslikavalo radost i njegov asketski način života. Sa druge strane, lice čoveka koji se ne trudi duhovno pokazuje njegovu tamnu stranu. Ali, pogotovo je tužno kada ljudi koji su dobri ne vode računa o duhovnom životu i zbog toga propadaju.   
 
Borba sa strastima
 
Moje jednostavne reči su razumljive i za petogodišnje dete, ali smisao celog života je u njima. Naučite da se borite sa svojim strastima jer je to veoma bitno pa je čak i imperativo. Nejbolji vodič za vas je Život Svetitelja. Svet je ostavio ovo štivo odavno, ali nemojte se ugledati na svet jer će vam čitanje Žitija Svetitelja doneti veliku utehu. Kroz Njihov primer naučićete kako da se borite sa zlim duhovima i da pobedite. Naka vam Gospod pomogne. 

Odlazak u Crkvu
 
Idite u Hram Božiji što češće, a pogotovo kada stradate. Dobro je stajati u nekom tamnom uglu crkve i plakati iskreno zbog svojih grehova. 
 
Duhovne radosti
 
Kada se ventil srca zatvori za svetovne zabave, drugi ventil srca se otvori za duhovne radosti.
 
Ali, kako ovo steći. Pre svega, mirom i ljubavlju među bližnjima, i naravno milosrđem. Onda strpljenjem, jer je rečeno da će onaj koji izdrži do kraja biti spašen. Takođe, treba se kloniti grehovnih zadovoljstava, kao na primer kartanja… 
 
Potpuna radost se ne dešava u ovom životu, jer ovde vidimo Boga kao kroz zatamljeno staklo. A nakon smrti videćemo Gospoda licem u lice. Ali neće svi videti Gospoda na isti način, već po meri po kojoj možemo da ga primimo. Čak ni svi Anđeli ne vide Gospoda na isti način. Ipak, možemo reći da onaj koji nije osetio Hrista u ovom životu neće ga videti posle smrti. Sposobnost da se oseti Hristos se postiže duhovnim radom na sebi u ovom životu.
 
Život svakog Hrišćanina se može grafički prestaviti kao neprekidna linija koja ide na gore. Ali Gospod ne dozvoljava da čovek vidi ovaj progres jer zna ljudske slabosti i da bi se čovek pogordio i tako pao u pakao. Bendžamin Frenklin je dobio veoma lošu ideju da ljudi svakoga dana zapisuju svoje uspehe. Na taj način dolazi do prelesti i duhovne propasti. 
 
    
Naš put je drugačiji. Mi svi moramo da težimo Bogu, Carstvu Nebeskom, Istoku, ali moramo uvideti svoje grehe svakodnevno, smatrajući sebe najvećim grešnicima, a ostale smatrajaći iznad nas. Ovo je veoma teško jer mi obično gledamo tuđe grehe i smatramo sebe boljima. Čovek mora da se bori protiv ovakve osobine. To je teška borba, ali ako se ne izborimo ne možemo da vidimo Boga. Istina je da su samo pojedinci videli Boga ovde na zemlji licem u lice, kao na primer Sveti Serafim Sarovski. Ali mi svi moramo da se trudimo da vidimo Njegovu Nestvorenu Svetlost. Ako verujemo u Hrista i trudimo se da ispunjavamo Njegove zapovesti, onda će mo makar i kroz pukotine da vidimo Njegovu Nestvorenu Svetlost još ovde u ovom životu. Naše viđenje Hrista će biti kao gledanje stvorenog sunca, a veoma je teško duže od sekunde gledati direktno u sunce. Dok su svetitelji kao orlovi koji bez treptaja mogu dugo i direktno da gledaju u sunce dok lete. Tako je i sa gledanjem Nestvorene Božanske Svetlosti. Samo oni koji su se duhovno adaptirali da vide tu Svetlost će je videti, ostali neće.       
 
Bestrašće
 
Čovek koji je stekao bestrašće dobija tako reći diplomu i dozvolu da uđe u Nebesko Carstvo i da razgovara sa Anđelima i Svetiteljima. Dok čovek koji nije pobedio svoje strasti ne može da uđe u Raj. Ali, recimo da se našao u Raju čovek koji ima strasti, on sam dobrovoljno ne bi hteo tamo da ostane. 
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
29.07.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/92484.htm

Pročitano: 8751 puta