MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARCI MANASTIRA SVETOG PAVLA KOJI SU BILI UDOSTOJENI DA VIDE PRESVETU BOGORODICU OVDE NA ZEMLJI



Vaše Preosveštenstvo Justine, Mitropolitu ove Bogom čuvane eparhije,
 watch replicas

fake hublot

Časni oci, i vozljubljena deco, 
 
Hteo bih da započnem moju propoved time što ću reći da nisam navikao da govorim pred ovoliko velikim brojem ljudi, jer su moje sposobnosti za to male. Ipak, zbog poslušnosti Gospodu ohrabrio sam se da danas budem sa vama i da kažem nekoliko reči koje će, nadam se, biti konstruktivne.
 
Da budem iskren, kada sam dobio poziv od Njegovog Preosveštenstva bio sam iznenađen i pokušao sam da odbijem, pravdajući svoju odluku da ima mnogo boljih propovdnika od mene koji bi mogli da dođu. Takođe sam imao poteškoća da nađem odgovarajuću temu za moju propoved.
 
Prekrstio sam se i zakucao na vrata kelije pored moje u kojoj živi Starac koji je tu živeo više od pedeset godina. On je veoma iskusan čovek u molitvi i poslušanju. Ispričao sam mu svoju dilemu i pitao ga da li treba da idem i da održim propoved. Takođe sam ga pitao o čemu da govorim.
 
Mudro mi je odgovorio da treba da idem pošto imam blagoslov Mitropolita. I nije mu bilo jasno kako to da nisam mogao da nađem temu za svoju propoved. Rekao mi je da   ispričam o Ocima koji su živeli u našem Manastiru. Zbog toga sam dao naslov svojoj propovedi Oci Manastira Svetog Pavla koji su videli Presvetu Bogorodicu ovde na zemlji. Ovo su ljudi koje smo imali imali blagoslov da vidimo.
 
Naoružan blagoslovima Mitropolita i svetih Otaca, došao sam danas ovde da budem sa vama. 
 
Prvo, dozvolite mi da vam ispričam o Ocu Andreju, koji je došao u Manastir Avgusta 1934 godine. Prvo je postao monah , onda jeromonah, a 1960 godine je postao Iguman. 
 
Napustio je igumanstvo i otišao u jedan manastir na Svetoj Gori gde je živeo u molitvi.
 
Dok je tamo bio, jednog dana se dogodila velika oluja, a talasi na moru su bili veoma visoki. Otac Andrej je odlučio da se spusti do mora da bi poneo nazad drva koja obično veliki tali nanesu na obalu i ako je potrebno da nekome pomogne. Između manastira i mora nalazi se rečica i velika stena pored nje. Kada se vraćao nazad Starac je ugledao ženu obučenu u crno kako sedi na steni. 
 
Odmah je pomislio da joj je potrebna pomoć pa je požurio da joj pomogne. Kada je prišao video je da žena drži tri knjige u rukama. Bio je začuđen i pitao ju je šta radi tu i da li joj treba pomoć. A žena koja je izgledala kao monahinja mu je odgovorila da joj ne treba pomoć i da je ona Vladarka ovog mesta.
 
Onda je pitao kakve su to knjige što drži u rukama. A ona mu je odgovorila da u jednoj od njih zapisuje imena ljudi koji dođu na Svetu Goru, u drugoj imena ljudi koji odu sa Svete Gore, a u trećoj imena ljudi koji ostanu na Svetoj Gori, a ta je knjiga života.
 
Otac Andrej je bez razmišljanja otišao nazad u Manastir. Za vreme večernje službe čitao je molitve i onda je otišao pred ikonu Presvete Bogorodice i tek tu počeo da razmišlja o onome što je video i čuo. Razmišljao je šta žena traži na Svetoj Gori i da li je to bilo iskušenje ili Presveta Bogorodica.
 
U tom momentu kandilo ispred ikone je počelo da se pomera ostavljajući nebesku radost i duhovno ushićenje.
 
Odmah je otrčao do mesta gde je video Presvetu Bogorodicu, a smatrao je usput da zbog svojih grehova nije prepoznao Bogorodicu. Pažljivo je svuda gledao oko stene ali nije mogao da je vidi, ali je osećao nebesku blagodat oko te stene.
 
Posle toga je zvao svog duhovnika Oca Dionisija Mikrajianitisa i pitao ga da li je to bila Bogorodica ili demonski napad. On mu je odgovorio da je bila Bogorodica i on je to prihvatio.
 
Oni su to čuvali kao tajnu i tek nakon upokojenja Starca bilo je otkriveno za vreme sahrane da je video Bogorodicu ovde na zemlji. Zbog svoje velike ljubavi i poštovanja prema Bogorodici, Starac je bio udostojen da se upokoji baš na Praznik Manastira.
Neka bi njihov blagoslov bio na nama.
 
Prevod sa engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
29.07.2016.
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/93070.htm

Pročitano: 13408 puta