MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NAUKA I VERA SE SUSREĆU NA VASKRS



Nauka i vera su često jedna protiv druge, a razlike dolaze i sa jedne i sa druge strane.
 
Mnogi naučnici kažu da je vera samo slepo verovanje u kome onaj koji veruje pokušava da svom životu da smisao ili da se uteši molitvom čiji rezultati ne mogu da se dokažu. Ali mnogi od ovih naučnika ne mogu da dokažu ili da kvantifikuju ljubav na primer, koja sigurno postoji iako je ne vidimo. Dok sa druge strane neki vernici govore da je nauka laž, pogotovo kada se diskutuje o kreaciji.
 
Većina ljudi ne shvata da Knjiga Postanja nije naučna i istorijska knjiga koja se koristi na univerzitetima. Tako da se ona tumači sa pogrešnog aspekta i kako je Bog stvorio zemlju i sve u njoj. 
 
Hrišćaanska vera se bavi istinom, a mi Hrišćani verujemo da je Isus Hristos pre svega istina. Hristos je rekao da je On Put, Istina, i Život. Tako da su za nas istina i činjenice najvažniji, a na osnovu nih zadobijamo znanje i razumevenja Boga onoliko koliko nam je On to otkrio o sebi, jer je On iznad našeg shvatanja. 
 
Ipak, nauka i Hrišćanska vera imaju zajedničkih stvari. Nauka nam pomaže da shvatimo kako Božija tvorevina funkcioniše. A što se tiče Vaskrsa i Njegovog datuma i tu se nauka i vera susreću, jer na osnovu naučnih i crkvenih podataka dolazi do određivanja datuma Vaskrsa. 
 
 
I zaista, datum Vaskrsa se određuje uz pomoć nauke koja podržava teološku istinu. Rani Hrišćani su određivali datum Vaskrsa na dva različita načina. Prvi način je bio na osnovu Jevrejskog kalendara odnosno koristili su datum Jevrejske Pashe koju je zasnovao Mojsije. Hrišćani su smatrali da je Isus ispunjenje Pashe i tako Hristijanizovali taj praznik. Drugi način je bio da se Vaskrs slavi prve nedelje nakon Pashe, pošto je Hristos vaskrsao u Nedelju. Tako da Nedelja postaje dan Gospodnji na koji je smrt pobeđena. Ova dva različita načina su se kotistila do kraja III veka. 
 
Imperator Konstantin je 325 godine uvideo da Crkvu napadaju mnoge jeresi, a da ne sloga oko datuma Vaskrsa dovodi do lošeg ispovedanja vere pogotovo pred paganskim svetom. Tako da je na Prvom Vaseljenskom Saboru odlučeno da se Vaskrs slavi onako kako ga danas slavimo koristeći način određivanja datuma onako kako to Pravoslavna Crkva radi. 
 
Tako da se naučne informacije koriste za određivanje datuma Vaskrsa, ali te informacije svedoče o teološkim istinama koje se nalaze u Svetom Pismu.
   
Prvi Vaseljenski Sabor
 
Pouka Jevanđelja, koje se čita na Vaskrs, je da je Isus svetlost i da je večan kao i Otac. On je prava svetlost koja obasjava svakog čoveka u svetu i koja sija u tami i koju tama ne obuze. Na Božić kada slavimo Hristov dolazak, ako bi koristili termine iz astronomije, taj dan je jedan od najkraćih sa najmanje svetlosti u toku dana, ali kako dani prolaze tako se i svetlost dana povećava. Tako  je i naš Gospod rastao od deteta do odraslog čoveka. Dok na Vaskrs, dan i noć traju podjednako, a svakim sledećim danom tame je sve manje, a svetlosti sve više.
 
Dok proslavljamo vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista treba uvek da se sećamo koliko je velik Bog i koliko su veličanstvena dela Njegova.
 
o. John Parker
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
10.05.2016.
 

Pročitano: 3777 puta