MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DUHOVNA BORBA TOKOM VELIKOG POSTA-II



Naravno, treba da postimo onoliko koliko možemo, pažljivo, jer nismo svi isti. Zbog toga se kaže da ako dobro nije urađeno na dobar način onda nije dobro. Odnosno ako dobro nije urađeno na pravi način, pravom metodom, u odgovarajuće vreme, i pažljivo, onda će doneti više štete nego koristi. Post je sigurno veoma neophodan i dobar, ali je samo sredstvo, a ne cilj. Kraj ovome sredstvu je poniznost. Zbog toga za sve što radimo treba da dobijemo blagoslov prosvećenog duhovnika i da mu budemo poslušni. Duhovni otac će vam odrediti koliko treba da postite, koliko često da se pričešćujete, kako da se borite protiv duhovnog neprijatelja, šta treba i šta ne treba da radite. Uz poslušnost duhovnom ocu sve će doći na svoje mesto. Ne treba da radimo više nego što je odgovarajuće za nas, treba da budemo umereni u svemu, jer neumerenost poništava sve korisno. Post je svet, ali je sredstvo. Treba da se prilagodimo onome što nam savetuje duhovni otac i koliko nam psihosomatske mogućnosti dozvoljavaju. Sve dok čovek ima dobru volju, izdržljivost svake individue se može razlikovati u opsegu od trave do čelika, napominje Sveti Vasilije Veliki. 
 
Jedna svetiteljka se razbolela pre kraja svog života. Dobila je teško obolenje grla. Njeno blagosloveno grlo, koje je uvek govorilo reč Božiju i koje je spasilo mnoge ljude, se raspadalo iznutra. Đavo je tražio i dobio dozvolu od Boga da je iskuša. Pošto je grlo trulilo ostale monahinje nisu mogle mnogo da joj pomognu. Kada joj je grlo bilo zdravo propovedala je i pomagala ljudima, a sada kada se razbolela još više je pomagala ljudima. Kako je uspevala bez glasa da propoveda? Bez glasa je potvrđila svoje veliko strpljenje i izdržljivost u iskušenjima. Učinila je nadljuski trud u borbi sa đavolom koji je nestrpljiv i pun roptanja. Zbog toga se bolest smatra asketizmom. Jedna osoba ima rak, druga dijabetes, dok neki imaju mnogo različitih zdrastvenih problema. Kroz sttrpljenje i zahvalnost Bogu ovi ljudi će očistiti sebe i videti svetlost Božiju. Bolest nadoknađuje post koji oni ne mogu da drže zbog bolesti. Treba dodati da je njihova bolest deset puta teža nego post. 
 
Za vreme ovog posta, treba da se duhovno borimo da bi sebe očistili. Askete u kelijama i na karuljama provode ceo svoj život u postu, suzama, spavajaći na zemlji bez ikakvih svetovnih zadovoljstava. Uz sve ovo oni se bore sa raznim misaonim iskušenjima da bi očistili dušu. Tako da svaki monah koji želi da očisti svoje srce treba da se trudi da ne bi ostao bez nagrade. Čisto srce nam daje veliku slobodu pred Bogom, jer je Bog najsvetiji, a Njegova Majka je presveta i prečista. Takođe, mnogi svetitelji su bii devstvenici kao Sveti Jovan Teolog. Lepota Crkve se zasniva na svetosti i čistoti srca. Kada je naše srce čisto onda će miro ljubavi iz njege da teče. Ali ako ljudi u svom srcu imaju nečistoću ta nečistoća će iz njihovih srca da teče. Trudimo se da očistimo svoje srce jer je to Bogu ugodno.
 
Postoje primeri ljudi koji žive u svetu i koji su dostigli isti stepen svetosti očistivši svoje srce kao monasi askete. Iguman Pafnutije, čije ime na staroegipatskom znači čovek Božiji, je bio veliki asketa i imao mnoge vrline. Jednoga dana on se žalio Bogu da nema skim da razgovara i deli svoje vrline jer niko u njegovom okruženju nije živeo asketski. Bog mu je odgovorio da u Aleksandriji postoji siromašan čovek mirjanin koji je stekao isti nivo svetosti kao i on. Iguman se čudio kako je moguće da on koji živi asketski bude jednak sa oženjenim čovekom po vrlinama i svetosti. Bog mu je odgovorio da su jednaki. Sledećeg dana Iguman je otišao za Aleksandriju i pronašao čoveka o kome mu je Bog govorio. Kada je stigao kod njega pitao ga je o njegovim vrlinama i kako ih je stekao. Čovek iz Aleksandrije nije znao šta da mu odgovori i o kakvim se vrlinama radi. Na insistiranje Igumana odgovorio mu je da se oženio i da se dogovorio sa svojom suprugom da žive kao brat i sestra i da se trude da očiste svoja srca.  
 
Blaženi Iguman Pafnutije se trudio da očisti svoje srce kroz asketski način života. Dok je drugi čovek živeo u svetu, u braku, i postao svetitelj. Njegov trud je bio veći nego askete i zbog toga je postao svetitelj, što je dokaz da je bio velik u Božijim očima. 
Nakon nekog vremena je došao jedan Hrišćanin kod Blaženog Pafnutija i rekao mu da se svađao sa sveštenikom. Mislio je da ga je sveštenik prokleo, a sada ne može da se pomiri sa njim jer se sveštenik upokojio. Molio je za pomoć.
 
Iguman mu je odgovorio da ne može da mu pomogne ali da zna čoveka koji može. Uputio ga je u Aleksandriju i rekao da ide čoveku koga Iguman poznaje i da kaže da ga on šalje. 
 
Hrišćanin se začudio i pomislio, kako to da asketa ne može da pomogne, a mirjanin može. Ipak, zbog poslušnosti prema Igumanu uradio je kako mu je rečeno. Kada je stigao u Aleksandriju kod čoveka od koga je trebao da traži pomoć dobio je upustvo da čeka dok ne padne noć. Onda su zajedno otišli do gradske crkve i svetitelj je načinio znak krsta, a vrata su se sama otvorila. Unutrašnjost crkva je bila ispunjena duhovnom svetlošću i pojanjem. 
 
Onda ga je svetitelj uputio da ide do pevnica i da pogleda levo i desno i da će videti svog sveštenika. I zaista video je sveštenika i dobio oproštaj. 
 
Vidite šta podvižništvo može da dostigne. Šta borba duše može da uradi. Šta je mirjanin uradio da bi očistio dušu? Kada se oženio dogovrio se sa svojom suprugom da žive kao brat i sestra, ali to nije sve. Oni su zajedno postili, zajedno bdili, zajedno čitali Jevanđelje i duhovne knjige, odsecali od sebe zle misli, zajedno išli u Crkvu, ispovedali se, i pričešćivali se. I tako su postali svetitelji u svetu.
 
Eto dokaza da i u svetu, kada se Hrišćani duhovno bore sa pravim ciljem, Blagodat Božija nikoga ne zaboravlja. Mi smo oni koji nalazimo izgovore da pošto živimo u svetu onda ne možemo. Ako nešto hoćemo onda i možemo. Šta treba da radimo? Borite se duhovno u telu i u duši. Drugim rečima, kontrolišite svoje misli. Misli dolaze, grešne fantazije, slike, likovi, idoli, i događaji. Moramo ih se odmah osloboditi sa molitvom  Gospode Isuse Hriste pomiluj me. Kada je um pažljiv i ne prihvata sve te zle i rđave misli i ima božansko oružje, Ime Hristovo, onda ubijamo svakog neprijatelja naše duše, bio to đavo, zle misli ili fantazije. Ako tako branimo svoju dušu, um, i srce, naša unutrašnjost će ostati čista. 
 
Sada je vreme da se borimo čvrsto, a nagrada će biti velika. Niko ne nalazi Duhovnu Blagodat ako se ne trudi. Ako zemljoradnik ne radi na svojoj njivi neće dobiti ploda. Kada uz post dodamo milosrđe, molitvu, ispovest, i pričest, tada smo uradili ono što smo mi mogli. Onda će mo osetiti Hrista, Njegovo Raspeće, Njegovo Vaskrsenje i Njegovu Ljubav intenzivnije. I tada će mo sa Svetim Anđelima Bogougodno slaviti Vaskrs. Amin.

Starac Jefrem Arizonski
 
Prevod sa Engleskog: čtec Vladimir (Srbljak)
06.04.2016.
 
Izvor: http://pemptousia.com

Pročitano: 8555 puta