MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MONAŠTVO U AMERICI



Ženska obitelj po ustavu Svete Gore 
 
Za poslednje dve decenije u Americi je osnovano 18 pravoslavnih grčkih manastira i većina od njih su ženski. Američke monahinje žive po strogom svetogorskom ustavu i upražnjavaju Isusovu molitvu. Pogledajte našu fotoreportažu iz kalifornijskog manastira u čast ikone Majke Božije «Živonosni Istočnik». Posetom rukovodi lično Igumanija mati Markela:
 
Ispričaću vam nešto o našem monastiru. Ovde u Americi, u Kaliforniji izgradio ga je Arhimandrit Jefrem (Moraitis) Filotejski, učenik svetogorskog starca Josifa Isihaste, koji je i došao u Ameriku da bi duhovno nahranio Grke koji žive u dijaspori. Manastir je osnovan u čast ikone Majke Božije «Živonoski Istočnik». On je ovde osnovao 18 manstira od kojih je jedan naš.
 
Po blagoslovu našeg starca mi ovde živimo po svetogorskom ustavu – danju smo na poslušanju, a noću se po kelijama i u hramu molimo. Običnim danima se budimo u 1 sat po ponoći i u svojim kelijama čitamo Isusovu molitvu. Monaško pravilo u manastiru je sledeće – 7 puta na brojanici od trista čvorova čitamo Isusovu molitvu s pojasnim poklonima, onda još 4 brojanice bez poklona, onda čitamo 1 glavu Jevanđelja, Kanon i Akatist Majci Božijoj. Mi verujemo da je Majka Božija naša zaštitnica i zastupnica, zato se staramo da Joj se što češće obraćamo molitvom. Ovo pravilo u našem manastiru je obavezno. 
 
Zatim, pre nego što treba da se okupimo u hramu na službi, u svojim kelijama još 15 minuta čitamo Isusovu molitvu uz korišćenje tehnike disanja. Neke sestre ustaju ranije da bi se na ovaj način mogle da mole duže kako bi se Isusova molitva u njihovom srcu učvrstila. Đavo se trudi da nas odvuče od molitve. Podmeće svakakve pomisli. On se ne protivi ako bismo mi počele da prosto nešto mrmljamo kroz nos, ali ako se staramo da se skoncentrišemo na molitvu, da ne budemo pospane, da budemo pažljive – đavo će biti nazadovoljan. Zato, ako se molimo iz sveg srca «Gospode Isuse Hriste Sine Božiji, pomiluj me», Gospod odgovara na naše moljenje, miluje nas, prašta. Demoni to ne žele i na sve načine pokušavaju da smetaju u molitvi i da je prekinu. Nakon završetka molitvenog pravila idemo u hram. 
 
Radnim danima jutarnja služba i Liturgija u našem manastiru počinje u 3 sata posle ponoći i završava se u 6 ujutro, dok na dan praznika Liturgiju počinjemo kasnije kako bi i naši parohijani mogli da učestvuju u bogosluženju. Naš manastir se nalazi na planini daleko od grada (najbliži grad nam je Danlap). Parohijani i poklinici dolaze izdaleka da bi se pomolili i oni moraju da se od puta odmore. Zato im mi izlazimo u susret - Luturgija nedeljom počinje u 8,30 časova. Mi se iz sve snage trudimo da se približimo ustavu svetih otaca, ipak, da se kao oni molimo po celu noć bez sna - ne možemo. Mi imamo mnogo mladih monahinja koje dolaze u manastir iz sveta sa svojim navikama i slabostima. Zato radnim danima, nakon što završimo molitvu u hramu, odlazimo u kelije i legnemo da spavamo 2 sata. Nedeljom, nakon službe doručkujemo zajedno sa parohijanima (za vreme jela takođe se čita Isusova molitva), vodimo nedeljne razgovore sa poklonicima, a odmah posle toga malo odmaramo.
 
Ponekad me na besedama poklonici pitaju kako da vaspitaju decu da bi ih priveli Bogu. Sada ću vam otkriti tajnu: da biste bili dobri roditelji, morate da budete primer svojoj deci. Ako vaša deca budu videla kako se vi molite kod kuće, idete u hram na službu, ispovedate se i pričešćujete, onda će oni shvatiti da je to važno. Ponekad u školskom uzrastu, ili još kad budu stariji, oni odlaze od Crkve, ali ako su svoje roditelje videli kao pobožne hrišćane, oni će se vratiti Bogu. Kao primer deteta koje je otišlo iz Crkve, a onda postalo sveto, možemo navesti primer svetog Avgustina. On je imao veoma pobožnu majku. Tada su krštavani samo odrasli ljudi od 33 godine, u godinama koje je imao Hristos, a deca nisu krštavana. Avgustin je činio mnoge grehe i njegova majka je mnogo patila zbog njega, plakala i molila se Bogu. Nekako je srela svetog Amvrosija Mediolanskog i rekla mu da je očajna. On joj je odgovorio da je Bog čuo njene molitve i video njene suze, da se ona ne moli uzalud i da će Gospod pomoći. Nakon tog razgovora ona je imala viđenje: ona stoji u strašnom moru grehova, stoji na dasci i bezbedna je, ali, njen sin je u moru. Ona ga doziva, on je čuo, prišao, stao sa njom na dasku i, spasio se. Ovo proročanstvo se ispunilo, njen sin se pokajao, krstio, postao Episkop i čak svetitelj. 
 
Kada se posle odmora probudimo, idemo na poslušanje: u kuhinju, krojačku radionicu, u baštu, u radionicu za proizvodnju tamjana i sapuna itd. Za nas monahe to je veoma važno. Ne sme da se deli molitva od rada, oni su karike jednog lanca. «Noćni trud u molitvi pomaže dnevnom radu na poslušanjima i obrnuto», kaže prepodobni Isak Sirin. Tokom dana i kada radamo, mi nastavljamo da se molimo – da čitamo Isusovu molitvu. Ne treba slušati demone koji kroz pomisli govore – «umorio sam se, pomoliću se kasnije». Svi možemo da se molimo po malo i to treba da radimo! Ja znam jednu milosrdnu sestru koja je ceo dan na nogama radila u bolnici, a noću se molila i Bogom se krepila. Gospod joj je davao snagu. Isusova molitva je veoma jaka, ona može da pobedi konflikte i svađe ako se to događa. Ako se nekome ne dopadate ili vas neko vređa, počnite sa verom da se molite za njega Isusovom molitvom i Gospod će da pomogne – onaj koji vas vređa može da postane vaš drug. Isusova molitva je naše oružje protiv neprijatelja, protiv demona. I zato vi čitajte ovu molitvu bez ikakvih pravila, jednostavno i po malo, ali što je moguće češće. 
 
Glavni hram našeg manstira osvećen je u čast Presvete Bogorodice i Ona je naša zastupnica. Ona je Majka Gospoda Isusa Hrista i On čuje kada se Ona za nas moli. Mnogi su sveti oci dobili dar neprestane molitve, preko same Majke Božije, zato i mi ne treba da prenabregavamo mogućnost da se Njoj molimo i da taj dar molimo i za nas. Po završetku večernje službe mi u našem manstiru čitamo Kanon Presvetoj Bogorodici. 
 
Prepodobni Nikodim Svetogorac kaže da mi preko Isusove molitve dobijamo dar da jasno vidimo svoju prošlost – da vidimo svoje grehe učinjene u toku celog svog života. Svaki put kada vidimo neki svoj greh, učinjen čak i u dalekoj prošlosti, mi moramo da se ispovedimo Bogu. Ako se vi nikada, tokom celog svog života niste ispovedili od samog početka – za detinjstvo, mladalaštvo, vreme pre i posle ženidbe, ne treba da ispovedate ni samo trenuntne, skorašnje grehe. Da se ne bismo pričešćivali na sud ili na osudu, svima je neophodno potrebno da se bar jednom ispovede za ceo raniji život. Isusova molitva će vam pomoći da vidite svoje grehe kako biste se kasnije u Tajni Ispovesti očistili i na Liturgiji sjedinili sa Hristom. 
 
 
Obitelj u čast ikone Majke Božije «Živonosni Istočnik» nalazi se u brdima na granici Nevade i Kalifornije.
Najbliži grad je Danlap.
 

Iako su većina monahinja, parohijana i poklonika Amerikanci ili Grci koji govore engleski, služba se vrši samo na grčkom jeziku.To je blagoslov osnivača manastira Arhimandrita Jefrema, kako američki Grci ne bi zaboravili svoj jezik na kojem je napisano Jevnđelje.
 
 



U predvorju hrama stoje ikone koje su za manastir ikonopisli savremeni ikonopisci s Kipra.Ikone su se jedno vreme nalazile na ikonostasu glavnog manstirskog hrama u čast ikone Božije Majke «Živonosni Istočnik», a onda su skinute i zamenjene tradicionalnijim ikonama, pošto se ispostavilo da se pred ikonama koje su naslikane, ali koje nisu lišene umetničkog talenta slikara, ipak veoma teško moliti.
 



Trenutno je ovaj ikonostas rasformiran i smešten u predvorje hrama.
Oni koji cene savremenu crkvenu umetnost mogu tom slikarstvu da se dive posle službe.
 
 



Manastir se nalazi u brdima, ali ne mnogo visoko. Ovde je klima blaga, a zemlja oko manastira plodonosna. Monahinje uzgajaju manastirski vrt. Veliko je zadovoljstvo šetati u njemu.
 
 
Na fotografiji: sleva sedi starac Josif Isihasta, koji je osnovao savremeno monaštvo na Svetoj Gori. Pored njega u beloj mantiji stoji njegov učenik , sada Arhimandrit Jefrem (Moraitis), koji je posle smrti svog starca postao Iguman svetogorskog manastira Filoteja, a koji je kasnije osnovao 18 grčkih manastira u Americi.
 
U grčkim hramovima nema svećnjka pored ikona.
Sveće se mogu paliti u predvorju, u podmetačima sa peskom, specijalno za to namenjenim.

Na kraju stola stoji mala korpica sa ikonicama i tamjanom koji se mogu uzeti za uspomenu – za blagoslov.
Tu piše «ne jede se – ovo je tamjan!»
 
Nakon nedeljne Liturgije poklonici i parohijani se skupljaju u gostoprimnicu – trpezariju.
Svima koji dođu i požele da ostanu na duhovnoj besedi sa Igumanijom, poslužujemo grčku kafu sa keksom. 



Kada gosti popiju svoju kafu, dolazi Igumanija Markela. 
Počinje zajednička beseda. Na kraju može da se postavi i lično pitanje.






Kako bi poslušali matuškinu nedeljnu besedu dolaze ne samo američki Grci,
već i poklonici iz ruskih parohija u Kaliforniji. 
 
Danju nakon službe, ručka i susreta sa poklonicima monahinje odlaze da se odmore, a poklonici odlaze kući.
 
 
Pogledajte i fotoreportažu: Arizona: monastыrь sredi kaktusov
Besedu zapisala Jekaterina Stepanova
 
Prevod sa ruskog: Tankosava Damjanović
27.11.2015.

Pročitano: 6665 puta