MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRAVOSLAVLJE NIJE NACIONALNA IDEOLOGIJA



Otac Vasilije Kaliakmanis
 
Sutradan htjede Isus izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: Hajde za mnom! A Filip bješe iz Vitsaide, iz grada Andrejeva i Petrova. Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si Car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovog. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: Od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega (Jov. 1:44-52).
 
***
Borba podvižništva, pokajanje, molitva i post ne mogu biti uspješno završeni ukoliko se ne zasnivaju na pravilnoj vjeri. Pravoslavna crkva Istoka je sačuvala istinu vjere u Boga, ljudsku ličnost i svijet. A ta istina nije jednaka bilo kojoj ideologiji, već je iskustvo života u Svetom Duhu. Proroci, apostoli i sveti oci iskusili su prisustvo Boga koje su kasnije opisali u svojim Bogo-nadahnutim tekstovima. 
 
Gore navedeni dio iz Jevanđelja odnosi se na jedinstveno iskustvo dva učenika prilikom njihovog upoznavanja sa Hristom Spasiteljem lično. Na početku Natanailo izražava sumnju u ono što mu Filip govori o ličnosti Hrista zato što je postojalo uvjerenje da ništa dobro ne može doći iz Nazareta. Filip nije mogao uvjeriti svog prijatelja riječima, te stoga predlaže više nego ubjedljiv argument: „Dođi i sam se uvjeri“. Kratak razgovor između Hrista i Natanaila je ostavio takav utisak da je on spontatno ispovijedio: „Ravi, ti si Sin Božiji, ti si Car Izrailjev“. Raspeti Car! 
 
Od tada bilo je jasno da će u svetim tekstovima centralna ličnost i referentna tačka Crkve biti Hristos Spasitelj. Na narednom nivou centralna ličnost je onaj koji stoji „po primjeru Hrista“, koji podražava Hrista i preuzima veliki teret krsta odgovornosti, služenja i žrtvovanja. Pravoslavna ckrva je jedna, sveta, saborna i apostolska Crkva, dok, u isto vrijeme, to je Crkva Otaca. Zato što su sveti Oci, u sinodima, preuzeli teret odgovornosti i sačuvalu pravu istinu o Hristu. I oni nas uče, bez greške, da u Njemu postoji stvoreno i nestvoreno, vidljivo i nevidljivo, moguće i nemoguće, opisano i neopisano. 
 
Prikaz Hristove ličnosti zasniva se na karakteristikama Njegove ljudske prirode i činjenice ovaploćenja. To je razlog zašto, u Starom Zavjetu, nije bila uobičajena upotreba slika. Međutim, Bog je postao ljudska ličnost i preuzeo ljudsko obličje, „On je činio čuda, patio je, bio je raspet, uzdigao se, vaskrsao... i ljudi su Ga vidjeli“, prema Svetom Jovanu Damaskinu. Dakle svi ovi događaji mogu biti oslikani i prikazani. Ta slika ima obrazovni i preobražajni karakter i doprinosi našem upoznavanju ličnosti Hrista. 
 
Njegovo otjelovljenje, krst i vaskrsenje imali su uticaj na cijeli svijet i desili su se za cjelokupno čovječanstvo, od Adama do posljednjeg čovjeka kojeg će žena roditi. Dakle, Crkva je globalna i molitve su „za mir u cijelom svijetu“. Podvižnička i isahistička priroda duhovnog života ne negira njegov saborni i ekumenski karakter, već je preduslov za njega. Sa Evharistijom kao centrom duhovnog života, Hrišćani nisu ujedinjeni kako bi podsticali mržnju protiv nekih „drugih“, već da obnove svoju vjeru u Hrista i svoju ljubav prema „drugima“. To je ujedno razlog zašto u Pravoslavnoj crkvi nema mjesta za bilo kakve „pravoslavne lukove“ koji služi u druge svrhe. Umjesto toga sama Pravoslavna crkva je savijena kao luk, jer „se sila moja u nemoći pokazuje savršena“ (II Kor.12:9).
 
Upokojeni Starac Sofronije Saharov je učio da je ograničenje ličnosti Hristovoj na nivou nacinalnosti bio veliki propust. Na ovaj način otvoren je put mržnje među narodima, neprijateljstvima između društvenih grupa. On piše da ne poznaje nikakvog grčkog, ruskog, engleskog ili arapskog Hrista. Za njega je Hristos sve, transcedentno biće. Ako neko podražava Hrista to znači da on pati kako bi cjelokupno čovječanstvo bilo izliječeno i spaseno. Podvižnički život proširuje svijest hrišćana i dozvoljava im da razumiju psihologiju drugih ljudi. Kada naučimo da živimo sa jednom osobom, naučili smo da živimo sa milionima drugih koji su poput njih. Na taj način mi postepeno ulazimo u duboki bol za cjelokupno čovječanstvo. Sa našim pokajanjem mi ne proživljavamo samo svoju ličnu dramu, mi doživljavamo u sebi tragediju cijeloga svijeta. 
 
U ovome Pravoslavna misija pronalazi svoje značenje. Nesebičnost misionara koji nose istinu Pravoslavne jevanđeljske vjere u sve krajeve svijeta ne oslanja se na svjetovnu snagu, već na snagu ljubavi sa Krsta. Ovo je mjesto gdje Crkva uzima svjetovne stvari, osvećuje ih, pročišćava i stvara istinske hrišćanske zajednice. I odavdje možda možemo vidjeti renesansu hrišćanskog života, sa kojim smo se nagodili u našem vlastitom društvu. Možda Hrišćani Trećeg svijeta žive vjeru u Hrista sa manje prevare, ne pretvarajući ga u nacionalnu ideologiju, i da će nas, u narednih nekoliko godina pozvati: “Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod”.
________________________________________
Izvor: protojerej Vasilije Kaliakmanis, «Μαθητεύοντας στο Ευαγγέλιο της Κυριακής», Solun 2011, pp. 135-9.
 
http://pemptousia.com/2015/07/orthodoxy-isnt-a-national-ideology/

Prevod sa engleskog D.R.

Pročitano: 8322 puta