MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BOGOSLOVSKI FAKULTET APOSTOLSKE CRKVE



Na dan 29. juna 2011. godine njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit Nafpaktosa i Svetog Vlasija, Jerotej Vlahos, održao je propovijed koju vam prenosimo, tokom večernje molitve na svete apostole u drevnom Korintu, na istom mjestu na kom je apostol Pavle stajao tokom suđenja (Djela 18:12-27). Pozvan je od strane njegovog visokopreosveštenstva mitropolita Dionisija korintskog, pred brojnim vjernicima i sveštenstvom. 
 
Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit Jerotej 
od Nafpaktosa i Svetog Vlasija
 
Zahvaljujem se njegovom visokopreosveštenstvu mitropolitu Dionisiju korintskom i ljubljenom bratu u Hristu koji me pozvao da dođem u Korint na ovaj važan dan, da učestvujem u svečanostima u čast apostola Pavla, apostola naroda i zaštitnika ove svete apostolske mitropolije, i da govorim sa mjesta odakle su Jevreji odveli apostola Pavla na suđenje (Djela 18:12-27). Srdačno mu se zahvaljujem i radujem se prisustvu ovolikog broja ljudi koji su došli na ovo mjesto, čime, kao duhovna čeda i potomci Korinćana, odajemo poštovanje velikom apostolu i njihovom čudesnom duhovnom ocu. 
 
Imajući čast da se obratim ovom skupu u čast velikom apostolu Pavlu, iskoristiću primjer iz dvije poslanice koje je on sam poslao Korinćanima, a koje su uvrštene u kanone Novog Zavjeta, po kojima su ovaj grad i ova sveta Mitropolija poštovani širom svijeta kroz sve vijekove. 
 
Naglasiću dvije stvari. 
 
Prva stvar je to da je apostol Pavle, koji je osnivač crkve u Korintu kao i ostalih crkava, bio apostol koji je vidio Boga, kao što piše u Korinćanima: „Od Pavla voljom Božijom pozvanog apostola Isusa Hrista“ (1 Kor. 1:1). On sigurno nije bio među prvim apostolima koji su pozvani od strane Hrista za apostolski zadatak, na početku Njegove misije, poslije Njegovog krštenja, i koji je na dan Pedesetnice primio Duha Svetog i postao član Njegovog Vaskrslog Tijela. Umjesto toga Pavle je postao apostol Hristov nakon što mu se Hristos lično javio. Apostol Pavle govori o ovom velikom događaju u Korinćanima: „Nisam li ja apostol? Nisam li sam svoj? Ne videh li ja Isusa Hrista, Gospoda našeg?“ (1 Kor. 9:1). On takođe piše na jednom mjestu u svojoj poslanici: „Jer vam najpre predadoh šta i primih“. I pozivajući se na javljanja Vaskrslog Hrista on zaključuje: „A posle svih javi se i meni kao kakvom nedonoščetu“ (1 Kor. 15:1-8). Iz tog razloga on je takođe apostol, s obzirom da je vidio Hrista i stupio u zajednicu sa Njim, iskusivši tajnu Pedesetnice. To je razlog zašto Korinćani nisu tražili drugog apostola da ih vodi u njihovom duhovnom životu. 
 
Apostol Pavle je stekao neobično duhovno iskustvo, veliki duhovni dar, kada je uznesen do trećeg neba i odakle je ušao u Raj, učestvujući u nebeskoj slavi, nestvorenoj Božanstvenoj liturgiji Carstva Nebeskog. Tamo je „čuo neiskazane riječi“ kao što sam navodi u svojoj Poslanici Korinćanima (2 Kor. 12:1-7). On je bio bogoslov u crkvenom i otačkom smilu riječi, s obzirom da je vidio slavu Hristovu, da Ga je upoznao i da je govorio o Njemu. 
 
Pišući o ovim stvarima Korinćanima on je želio da im otkrije svoju apostolsku veličinu koja je povezana sa njegovim duhovnim iskustvom, a ne sa njegovim filozofskim znanjem i drugim ljudskim darovima, želeći da naglasi da je cilj i krajnji zadatak hrišćana da učestvuju u nebeskoj Božanstvenoj liturgiji. 
 
Druga stvar je ta da, kada čitamo ove dvije poslanice Korinćanima, mi vidimo da je odnos između apostola Pavla i hrišćana iz Korinta bio blizak i harizmatičan. On ih je duhovno rodio o čemu im piše: „Jer ako imate i trista učitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanđeljem“ (1 Kor. 4:15). Korinćani su iskusili ovaj harizmatični život, bez obzira da li su bili u braku ili živjeli djevstveno, zbog čega on ovako piše: „Ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako, a onaj onako" (1 Kor. 7:7). Njihove molitve nisu bile zvanične već harizmatične, kao što se vidi u sljedećem pasusu: „Niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom Svetim“ (1 Kor. 12:3). Oni su izgovarali Isusovo ime Duhom Svetim. 
 
Naravno da je bilo različitih tužnih stvari u crkvi u Korintu, ali one su bile izuzeci, jer uprkos energije Duha Svetog sačuvala se sloboda ljudi, što sam Bog cijeni. Činjenica je da je većina Korinćana imala duhovne darove, zbog čega ih apostol Pavle podstiče: „Starajte se, pak, za veće darove“ (1 Kor. 12:31).
 
To znači da hrišćani iz Korinta nisu bili obični ljudi, sekularni hrišćani, oni su bili sa-učesnici Duha Svetog i imali su različite darove. Naravno da oni nisu tražili sticanje velikog apostolskog dara, kao što ga je imao apostol Pavle, njihov duhovni otac i učitelj, već su oni imali različite i brojne duhovne darove. Pri tom ne mislim na prirodne darove koje imaju svi ljudi, već na posebne darove Duha Svetog. Korinćani su bili „osvećeni u Hristu“ (1 Kor. 1:2), i apostol Pavle dostigavši određeni nivo piše preko Duha: „Zahvaljujem svagda Bogu svom za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, te se u svemu obogatiste kroza Nj, u svakoj reči i svakom razumu, kao što se svedočanstvo Hristovo utvrdi među vama; Tako da nemate nedostatka ni u jednom daru, vi koji čekate otkrivenja Gospoda našeg Isusa Hrista“ (1 Kor. 1:4-7). Drugim riječima, svi oni su stekli duhovno znanje, harizmatičnu vjeru i nije im nedostajalo raznih duhovnih darova. 
 
Kada neko pročita Prvu poslanicu Korinćanima ostaje zadivljen darovima koji su postojali u ranoj crkvi Korinta. Svi talenti (darovi) su nabrojani po kategorijama, kao što su apostoli, proroci, učitelji i čudotvorci, a darovi su se sastojali od darova iscjeljivanja, govorenja jezicima, tumačenja jezika (1 Kor. 12:29-31). Takođe se ljudi zadive kada pročitaju šta apostol Pavle piše o darovima koje Korinćani iskazuju tokom njihovih sabiranja. On im piše: „Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje“ (1 Kor. 14:26). Drugim riječima, tokom svete službe Duh Sveti bi posjetio hrišćane i otkrili bi se njihovi darovi bilo da se radi o psalmima (molitve iz Davidovih psalama), učenja, jezici (umne molitve s obzirom da ih drugi nisu mogli čuti), otkrovenja i tumačenja otkrovenja. 
 
Pokušavam da shvatim kako je radila prva crkva u Korintu tokom njihovih svetih službi, naročito tokom Božanske Evharistije, zato što danas mi nemamo slična iskustva. To je bila živa Crkva puna pristustva Svetog Duha, Crkva osnovana od strane velikog apostola Pavla, i rukovođenja njim kao duhovnim ocem vodila ih je ka Raju i sticanju znanja Božijeg. Na ovaj način, tokom svetog služenja Božanske Evharistije, korintski hrišćani su sticali sveta nadahnuća, primivši energiju Duha Svetog i iskusivši darove sa bogoslovskom riječju, umnom molitvom, itd. Slika male djece koja su puna života i izuzetno vesela kada su u prirodi i kada se sa živošću igraju može biti pripisana životu prve crkve u Korintu. Bila je to Crkva puna duhovnog života koji se ispoljavao spontanim darovima do takvog nevjerovatnog stepena da ih oni nisu mogli kontrolisati. 
 
Mi danas u našoj Crkvi imamo napisane molitve, službe, tropare i himne. Pored toga, imamo uspostavljen tipik koji definiše šta treba reći episkop, sveštenik, đakon, pojac, čtec i kojim redom. Dakle ne postoje praznine u našem božanskom slavljenju. Međutim, u ono vrijeme nije bilo tipika ali je prisustvo i energija Duha Svetog bila ispoljena i to se radilo spontano. Apostol Pavle je stigao do tačke kada je morao da uspostavi tipik za njih, koji je definisao red kada su se darovi mogli iskazati na Božanskoj Evharistiji. Kada su imali dar govorenja jezika oni nisu trebali da govore ili da ćute, već je bilo potrebno da bude prisutan tumač. Isto je bilo potrebno sa prorocima, dok su dvoje ili troje govorili ostali su tumačili šta je rečeno. Ako je neki hrišćanin dobio otkrovenje dok je drugi govorio, onda je drugi trebalo da ćuti. Takav je red uspostavio apostol Pavle tako da su svi mogli prorokovati, kako bi svi mogli naučiti i dobiti utjehu. Dakle, „i duhovi proročki pokoravaju se prorocima“, drugim riječima darovi proroka moraju biti predmet proroka i ne smiju se nekontrolisano ispoljavati, jer Bog nije Bog nereda već Bog mira (1 Kor. 14:14:26-32), kao što ni Sveti Duh ne ukida bilo čiju slobodu. 
 
Ponekad pomislim da bi bilo sjajno iskustvo biti na evharistijskom sabranju u Crkvi onog vremena, ovdje na Korintu, na kojoj su prisustvovali apostoli, proroci, učitelji, čudotvorci, oni koji su govorili jezicima, tumači i svi oni čiji su se darovi ispoljavali, otkrivajući prisustvo Duha Svetog. To je bila živa Crkva. Sa kakvim žarom se odvijalo to evharistijsko sabranje, gdje je tipik bio neophodan kako bi se ispoljili svi ovi duhovni darovi na uzrastanje svih!
 
Jedan savremeni bogoslov (O. Jovan Romanides), osvrnuo se na ono što se dogodilo na Korintu, govoreći o tome kao o „bogoslovskom fakultetu apostolske Crkve“. Zaista, ako razmišljamo o empirijskoj teologiji kao duhovnom daru, gdje neko lično upoznaje Boga i razgovara sa Njim, onda je bogoslovija povezana sa proroštvom a bogoslov je prorok koji vidi Boga i otkriva ono što vidi, zbog čega ih zovu „vizionarima“ i „vidovnjacima“, te stoga možemo dodijeliti oznaku „bogoslovski fakultet apostolske Crkve“ u Korintu, ove prve apostolske Crkve. Dakle ovdje u Korintu je djelovala prva živa Bogoslovija, škola Duha Svetog, „carsko sveštenstvo“, ali ne prema predsjedničkim dekretima i državnim zakonima već prisustvom Duha Svetog. Tužni smo kada uporedimo ovaj prvi „Bogoslovski crkveni fakultet“ sa današnjom situacijom, gdje ulazimo u ckrve na običan način, mehanički, sa našim mislima van crkve, daleko od Boga i ostajemo bez plodova. Imamo predivne crkve, izuzetne kanone i muziku, izvrstan tipik, ali nemamo živost rane Crkve. Stoga mi danas u našoj zemlji nismo samo u ekonomskoj krizi, već takođe u duhovnoj i bogoslovskoj krizi. 
 
 
Vaša sveta eminencijo iz Korinta, 
 
Ponosan sam i duhovno radostan što ste episkop takve apostolske Crkve u kojoj je djelovao „Bogoslovski fakultet“ Duha Svetog, o kojem smo čitali u dvije poslanice Korinćanima apostola Pavla. Takođe se radujem na činjenici da je sveta mitropolija Nafpaktosa u stara vremena kada je bila dioceza, bila pod mitropolijom Korinta, i što ima tako veliku duhovnu tradiciju. Svaki put kada prolazim kroz Korint na svom putu ka Atini ili u povratku molim se za vas i vaše stado, koje se danas ovdje okupilo, u ovom duhovnom sabranju, ovdje gdje je apostol Pavle živio i govorio, osjećajući nostalgiju za tim prvim „bogoslovskim fakultetom apostolske Crkve“ iz Korinta, kao što je opisano u dvije poslanice apostola Pavla Korinćanima. 
 
U isto vrijeme zamišljam takvu Crkvu u kojoj će hrišćani biti ispunjeni takvim duhovnim darovima do tog stepena da će im trebati prorok da uspostavi način kako će Crkva ispoljiti svoju ljubav prema Hristu, i da će Crkva biti nadahnuta slavom Božijom koja će biti veća od stanja kada su Adam i Eva zgriješili u Raju. Naravno da darovi nikada nisu nestali iz Crkve, zato što Crkva uvijek djeluje uz prisustvo Duha Svetog i ona je Tijelo Hristovo, ali hrišćani koji su članovi Crkve postali su sekularizovani. Zato moramo poštovati darove sveštenstva, naročito darove episkopa, kao i druge darove svojstvene hrišćanima. Pored ovih crkvenih darova tražimo prvu Crkvu u Korintu sa svojim „Bogoslovskim fakultetom“ u kojoj su hrišćani iskusili Hrista, imajući vjeru kroz svoje viđenje Boga, a ne samo slušajući o vjeri (umno prihvatanje).
 
Takve duhovne pretke imate, voljeni Korinćani. Vi ste potomci takvih velikih ličnosti, vaša Crkva je nastavak prve izuzetne apostolske Crkve kakva je opisana u dvije poslanice apostola Pavla, poslane Korinćanima, i to je takvo priznanje vama, poznatim svom hrišćanskom svijetu, ostavljajući na vama odgovornost nastavljanja te tradicije. Zamolimo apostola Pavla, osnivača Crkve u Korintu, da nas nadahne da crkveno živimo, da na crkveni način razmišljamo i da sa sjetom mislimo o toj prvoj Crkvi, kako bismo bili dostojni nasljednici ovih velikih apostolskih ličnosti i najzad postali učenici ovog „bogoslovskog fakulteta apostolske Crkve“ iz Korinta. 
 
Izvor: Ekklesiastiki Paremvasi, "Η Θεολογική Σχολή τής Αποστολικής Εκκλησίας", juli 2011. Preveo Džon Sanidopulos.
 
Prevod sa engleskog D. R.
23 jun 2015 god.
 
http://www.johnsanidopoulos.com/2015/06/the-theological-school-of-apostolic.html ;

Pročitano: 4378 puta