MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BOG ĆE NAM SVE OPROSTITI, OSIM ODSUSTVA RADOSTI



Danas nam se ukazala velika čast, da objavimo razgovor s mitropolitom aleksandropoljskim Antimom, posvećen aktuelnim problemima s kojima se susreće grčko društvo. Srdačno blagodarimo mitropolitu Antimu, jer je bio toliko dobar da nam ustupi malo svog dragocenog vremena.
 
– Šta karakteriše grčko društvo posle petogodišnje ekonomske krize?
 
– Kriza je srušila „grčko blaženstvo“, ozbiljno uzdrmala instituciju porodice i podrila socijalno jedinstvo. To što naš narod još uvek nije ustao protiv postojećeg stanja stvari jeste posledica samo toga što on nema ideološku zavisnost, duhovnu stabilnost i jezičku obdarenost da to učini. Bojim se početka grozničavog i veštački usmerenog pokreta, koji će dovesti do neočekivanih rezultata. 
 
– Šta mislite, da li vernici u Vašoj eparhiji preživljavaju ekonomsku krizu isto kao i ljudi u drugim regionima zemlje?
 
– U našoj eparhiji su posledice krize ozbiljnije, jer se provincija nalazi u recesiji. Ma koliko dobre rezultate donosila solidarnost, nedostatak naučnog potencijala, nezaposlenost i pad kulture čine stanje sve očajnijim. 
 
– Kakve mogućnosti otvara kriza u duhovnoj sferi? Koje aktivnosti su, po Vašem mišljenju, ocenjene dostojno, a kojim bi trebalo udeliti više pažnje?
 
– Mislim da su dobrotvorne aktivnosti počele da opadaju. Naši finansijski resursi su pri kraju. Već smo zakasnili sa svojim predlozima, usmerenim na to da pomognemo našoj zemlji da preživi. Naša Crkva mora da objasni društvu od kakvog su značaja sledeće četiri vrline: poštenje, vrednoća, odgovornost i socijalna pravda. U nekoj meri se sve one propovedaju u Jevanđelju. Savremeni Grk se ne boji smrti. On se boji da živi. Došao je naš čas. Ako naša reč danas zakasni, sutra će se jedva čuti i dospevaće samo do „ušiju gluvih“.
 
– Poslednje političke promene sazdaju uslove za raspaljivanje religioznih strasti. Kakvu bi inicijativu mogla da pokrene Crkva, za razrešenje te situacije?
 
– Na međunarodnom nivou ti konflikti dobijaju karakter bitke titana. Evropa je u strahu. Na Balkanu je napeto. Tri igrača naše planete igraju partiju biljara. Grčka država nije svesna razmera eskaliranog religioznog rata. Ako Grčka crkva ne pokaže prilagodljivost, ne dokaže da je Crkva, a ne prosto religija, dokle ne bude govorila prave reči i postupala ispravno, bojim se da ćemo vlastima moćnih dati povod, koji oni tako iščekuju - povod da nas zaobiđu.
 
– Smatrate li Vi da se uticaj Crkve danas sužava? U kojim pravcima Crkva mora da deluje, da bi povećala svoj uticaj na društvo?
 
– Uticaj naše Crkve se ne sužava. Stvar je samo u tome što su predstavnici Crkve postali manje „zakopčani“. Savremeni čovek se ili guši u svojoj usamljenosti, ili se sasvim prepušta svom radu, ili se gubi u bezgraničnosti Boga. Neophodno je da naša reč bude slobodna od dogmatizma. Moramo dokazati da ograničenost našeg jezika ne označava i ograničenost istine. Neka naša Crkva ne bude vezana samo za prošlost. Jedan savremeni bogoslov je rekao da mi u Crkvi „tugujemo kada ne možemo postupiti drugačije, tugujemo kada ne živimo“. Moramo napustiti naš pseudosvet. Ponekad, da bismo rešili svoje probleme, treba da se borimo sa tradicijom. Ali snagu za borbu s tradicijom nam daje, opet, ta naša tradicija. Savremenom čoveku je neophodna radost i ljubav. Bog će svima nama oprostiti sve, osim odsustva radosti. On nam neće oprostiti ni to što zaboravljamo da je On stvorio i spasio ovaj svet. Tamo gde nema radosti, hrišćanstvo se prevraća u muku. Mi, jerarhija, pozvani smo da stvaramo. I bolje da budemo kažnjeni kao prestupnici, nego da, kao bezumni, živimo u bezoblačnoj sreći.
 
Prevod s novogrčkog: redakcija internet-izdanja „Pemptusija“
 
Prevod s ruskog S. M.
12. 5. 2015.
 
Izvor: http://www.pemptousia.ru/

Pročitano: 18329 puta