MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MOLITI SE ILI MITINGOVATI?



 Glavno dostignuće molebna za zaštitu Crkve, koji je održan 22. aprila 2012. god. je u tome, što je to zaista bio moleban, a ne politički miting, kako su se mnogi plašili.
 
Okupljanje, najavljeno u poruci Višeg crkvenog saveta, izazvalo je zabrinutost čak i u okviru Crkve: društvene okolnosti su pretile da ga prevrate u političku akciju. Zato prvo što sam uradila, došavši na trg pred hramom Hrista Spasitelja, obratila sam pažnju na transparente i parole. Njih nije bilo. Nad narodom se nisu vijorile partijske zastave, već samo baneri i zastave organizacija-učesnica. Neka bakica je s osmehom povremeno uzvikivala „Hristos voskrese!“ i radosno dobijala odgovor „Voistinu voskrese!“. 
 
Razgovaramo s Aleksejom Volkovim, redovnim posetiocem hramova, koji je došao na moleban. Aleksej Volkov je kateheta u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Tušinu, slušalac kurseva „Vera i delo“. Upravo su ga organizatori tih kurseva i zamolili da učestvuje u organizaciji molebna. Ovde na trgu on se zaista spremao za molitvu: „Ja ću se moliti za to, da se takve bogohulne stvari više ne dešavaju. Bog se ne može uvrediti, ali mi je žao samih ljudi koje su ismejali, unizili. Po mom mišljenju, njih su za svoje ciljeve iskoristile neke političke sile, koje se trude da „zabiju klin“ između Crkve i države, da poremete odnose između njih, što mogu više. Svoju molitvu ću uputiti Bogu, da se kod nas ne ponovi ono što je već bilo 1917. godine. Mislim da nas patrijarh poziva upravo na zajednički molitveni trud. Takođe, smatram da je u tom molebnu i demonstracija sile našeg jedinstva. Da, to je već politički element, zato što za te ljude, koji se neprijateljski odnose prema Crkvi, naši argumenti duhovnog sadržaja nisu ubedljivi. Svi smo mi građani ove države i, kao takvi, imamo nekakva građanska prava. Apsolutno svaka naša akcija, ma kakva bila, biće povezana i s našim političkim i građanskim životom. Zato je moleban, pre svega u ovom slučaju, u nekoj meri i politički miting.
 
Ne mislim da ima mnogo ljutih neprijatelja crkve. Ne sme se tvrditi da ceo svet leži u zlu. Jer Hristos je rekao „Ja sam pobedio svet“. Ali da bi se izvršilo najstrašniji zločin na svetu – ubistvo Boga, pokazalo se da je dovoljno nekoliko provokatora. Uvek je bilo onih koji su mrzeli Crkvu. Sam Hristos je govorio učenicima: „Svet će vas mrzeti, ali pre toga je namrzeo mene.“ Mržnja prema Hristu se, na jedan ili drugi način, mora odraziti i na one koji ga vole. Zato se ne treba čuditi, ako se pojave nekakvi progoni. Nešto slično se može desiti i u našem vremenu. Ja prema tome imam aktivan odnos. S jedne strane, shvatam da Crkva u nekoj meri mora biti gonjena. To nas čisti i preobražava, ne dozvoljava nam da se opustimo. Ali, s druge strane, postoji veliki broj ljudi koji još uvek nisu spremni da postanu mučenici i koji se i pored toga mogu spasiti prosto živeći normalnim poštenim životom, idući u Crkvu“. 
 
Ana Timofejevna je parohijanka hrama svete Ksenije Petrogradske u gradu Tver. Ona je došla sa svojim parohijanima. „Čuli smo iz SMI (sredstva masovnog informisanja) o tome da će biti moleban. Baćuška nas je blagoslovio na ovaj put, pa smo se okupili i došli. Nas 35 čoveka. Ovo što se desilo, doživljavam kao progon Crkve. Moliću se za to da se on prekine, i da Rusija živi u miru“. 
Svi koje sam pitala, odgovarali su skoro isto tako: došli su da zaštite Crkvu od progona. Samo jedan od desetoro je rekao da je došao da podrži patrijarha. 
 
Svo vreme su se na ekranima vrteli spotovi, u kojima su poznate javne ličnosti pozivale na zajedničku molitvu. I ljudi su se ujedinili. Posle molebna, koji je prošao mirno i bez bilo kakvih provokacija, prišla sam nekim ljudima s pitanjem: kako bi jednom rečju opisali ovaj događaj? Bili su odgovori „Nada“, „Vaskrsenje“, ali najčešće se čula reč „jedinstvo“. 
 
- Ali, pošto se tolika gomila ljudi okupila na jednom mestu, makar i radi molitve, to već liči i na demonstraciju sile? – postavila sam provokativno pitanje. 
 
- „Gomila“, devojko, to je tako nepristojno. A mi smo ipak došli da se molimo!
 
„Ovde su se okupili samo istinski pravoslavni ljudi! A ne takvi, kao što ste vi!“, - prošaptala mi je u lice neka žena. Prošaptala, i brzo otišla, očigledno da ne bi demonstrirala silu. „Moleban je uspeo“, - nevoljno sam pomislila.
 
Foto Kiril Milovidov
Tekst Irina SEČINA
 
Prevod sa ruskog S.M.
25 april 2015 god.
 
Izvor: http://www.nsad.ru/articles/molitsya-ili-mitingovat

Pročitano: 4515 puta