MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU MITROPOLITA ZAGREBAČKO-LjUBLjANSKOG GOSPODINA DR PORFIRIJA ZA DNEVNE NOVINE VEČERNjE NOVOSTI



Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Gospodin dr Porfirije dao je intervju za dnevne novine Večernje novosti koji možete u nastavku pročitati. 
 
 
• Ekselencijo, kakvi su Vam dojmovi u ovim mesecima od kada ste u Zagrebu i Hrvatskoj?
 
- Osećanja su dvojaka. Sreo sam lep grad, pun života. Ne mislim samo na Zagreb, ali moram reći da je Zagreb prelep grad. Sugrađani su učinili da se osećam kao u svojoj kući. Upoznao sam mnogo dobronamernih ljudi, stekao divne prijatelje. Osećam se lično obogaćenim. Sa druge strane, kada vidim napade na srpske hramove širom zemlje, osećam se krajnje nelagodno. Poslednji je bio na Sabornu crkvu u Karlovcu. Ranije u Kninu, Šibeniku, Vinkovicima, Drnišu… Malo je mesta gde pravoslavni hramovi nisu provaljivani, obesvećivani, bili oglasne table za izlive mržnje. Dovoljno je pogledati izložbu fotografija “Sjaj bolje prošlosti”, u prostorijama zagrebačke “Prosvjete”, jasno svedočanstvo u kakvom su stanju verska I kulturna baština Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj danas. Iskren da budem, jasna osuda ružnih postupaka i događaja, od strane predstavnika drugih crkava i verskih zajednica, pogotovo hrišćanskih, meni, kao i drugim pravoslavnim episkopima, sveštenicima i našem narodu, bila bi prava uteha.
 
Dakle, utisci su pomešani. Sa jedne strane divni ljudi, prijatelji, braća I sestre, a sa druge, oni koji, najčešće skriveni tamom noći, uništavaju I prete fašističkim parolama I znamenjima. 
 
Ako, pak, uporedim opšte utiske iz Slovenije, gde je takođe moja Eparhija, zaključak je da ovde, u Hrvatskoj, još moramo mnogo raditi, zajedno sa državnim i crkvenim činiocima, društvenim organizacijama, kako bi Pravoslavna Crkva i srpski narod mogli da budu činilac koji će neometano i bez pritisaka, moći da doprinose razvoju društva u celini. U Srbiji sam aktivno učestvovao u uspostavljanju uzajamnog poverenja I saradnje između Crkava I verskih zajednica, odnosno bratskih odnosa između vernika.
 
Sećam se oktobra 2004. godine, kada je blažene uspomene patrijarh Pavle, u dogovoru sa vladikom bačkim Irinejem, došao u Suboticu, u kojoj živi najviše katolika. Posle večernje u pravoslavnom hramu, zajedno sa nadbiskupom Hočevarom, lokalnim biskupom Penzešom, vladikom Irinejem, mojom malenkošću, predstavnicima Vlade, praćeni od mnoštva vernika, pravoslavnih i katolika, otišli smo do katoličke crkve i tamo prisustvovali bogosluženju. Rane bezumnog rata još su bile sveže i bolne, ali to je bio jasan znak svima da pravoslavni katolike vide kao braću i sestre. To je u Srbiji bilo pre jedanaest godina.
 
• Kako ocenjujete položaj pravoslavnih vernika u Hrvatskoj, koji su najizraženiji problemi i postoji li dobra volja da se stvore bolji uslovi i atmosfera za verski život?
 
Verski život je neodvojiv od svakodnevne egzistencije. Takve svakodnevne egzistencijalne problem, karakteristične za doba u kome živimo, pravoslavni Srbi dele sa većinskim stanovništvom, našom braćom, katolicima i drugima. To su problemi koje sa više ili manje uspeha savladavaju sve zemlje južne i jugoistočne Evrope, i ne samo one. 
Postoje i problemi koji su posledica tragičnih ratnih zbivanja i odlaska u izbeglištvo većine pravoslavnih: pre svega stvaranje uslova za povratak, obnova puteva, dovođenje struje, obnova kuća. Ali, postoji i problem koji je iznad svih tih problema i koji poslednjih meseci uzrokuje da se ni jedan od navedenih uopšte ne rešava. To je postojanje atmosfere straha, pogotovo u vreme predizbornih kampanja. Da budem tačan, ne od strane velikih igrača, ali oni, manje - više nevoljno, zatvaraju oči ili nedovoljno jasno reaguju. Najčešće političari u predizbornim kampanjama vode računa, na primer, koliko glasova donosi kilometar novog puta, koliko telefonska centrala i slično. U taj kontekst , međutim,  nikada  ne sme biti stavljeno generisanje bilo koje vrste straha kod bilo koga. Gde ima straha nema slobode i demokratije. Po pravilu,   kada svi izbori prođu, okolnosti se svugde vraćaju u normalu. Ali, štetu je nemoguće popraviti. Dostojevski nas uči da smo svi odgovorni za svakoga i sve na zemlji. Apostol Pavle, koji poučava i katolike, pravoslavne i sve ljude sveta, kaže: ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi. To nije neka mistična slika, nego realnost koju treba prepoznati.
 
• Koja je Vaša najvažnija uloga kao mitropolita zagrebačko-ljubljanskog?
 
Moje je da služim Liturgiju, da propovedam Jevanđelje Hrista raspetog i vaskrslog, da krštavam one koji hoće da se krste u Pravoslavnoj Crkvi. Da učim ljude da žive Jevanđeljem. Dakle, moj primarni zadatak je, i ja hoću samo to: da svedočim Hrista, da propovedam Hrista, da pozivam ljude da pristupe Hristu, da se u Hristu preobražavaju i spasavaju. To je i jedini način  da ljudi postanu stabilni i sigurni u sebe.
 
• Kako ste primljeni od strane vernika, a kako od političkih struktura u Hrvatskoj?
 
Pravi i iskreni vernici, pre svih pravoslavni Srbi, zatim i katolici, muslimani, Jevreji, protestanti, dele, u najvećoj meri, iste vrednosti. Od svih njih sam primljen izvanredno, sa najlepšim željama i namerama, za mene i moj narod. Lično sam izvanredan prijem naišao i od svih političara sa kojima sam oficijelno imao kontake, kao i u neslužbenim susretima. Gotovo bez razlike. Počastvovan sam i prisustvom na inauguraciji gospođe Grabar Kitarović. To je jasan znak uvažavanja i zajednice koju predstavljam. Poznajem politički život i, ponavljam, očekujem da će se svi okrenuti rešavanju realnih problema. Hrvatska, po ljudskim i prirodnim potencijalima, zaista može i treba da savlada sve prepreke i iskušenja i postane zemlja blagostanja. U stabilnom demokratskom ambijentu, blagostanju zajednice doprinos će zasigurno, kao što je to na ovim prostorima bivalo vekovima, dati i pravoslavni Srbi.
 
• Kakvi su odnosi sa Katoličkom crkvom, imate li kontakte s kardinalom Bozanićem?
 
Odnosi su sasvim korektni. Sa kardinalom Bozanićem i katoličkim episkopima sam se sretao više puta. Mislim da treba češće da se srećemo, ne samo mi episkopi i biskupi, nego i vernici, pogotovo mladi.
 
• Kako ste doživeli grube nasrtaje na ćirilicu?
 
Kao neprihvatljiv civilizacijski čin, i isto tako neprihvatljivu manipulaciju tragedijom ljudi koji su izgubili najbliže u godinama koje su za nama, a koje se ne smeju ponoviti. Jasno je da je to manipulacija onih koji žele da Srba ovde više ne bude. 
 
• Kako ocenjujete stanje u Vukovaru, jesu li posebne škole dobro rešenje ili bi sva deca iz tog grada trebala da idu u iste škole?
 
Protivim se svakom podvajanju ljudi, a pogotovo dece. Hrišćanska ljubav jedina je prava pretpostavka budućnosti, a da bi do te ljubavi došli, na ovim prostorima, potrebno je je razgovarati, voditi iskren dijalog na svim potrebnim nivoima. Potrebno je oprostiti jedan drugom i mirno živeti. Hrišćani smo. U načelu sam protiv posebnih škola za decu, osim kada je to nužno, ali kao privremeno rešenje. Nadam se da ćemo svi zajedno smoći snage, da svi žive bez ikakvog straha. 
 
• Možete li nam reći deo onoga o čemu ste razgovarali sa premijerom Vučićem za vreme njegovog poseta Zagrebu?
 
U razgovoru sa premijerom Vučićem su učestvovali episkopi: dalamatinski Fotije, gornjokarlovački Gerasim, slavonski Jovan i moja malenkost. Premijer je želeo da ga arhijereji neposredno upoznaju sa životom Srpske Crkve u Hrvatskoj, problemima sa kojim se susrećemo.  Njegov dolazak je znak podrške matične države za našu Crkvu i narod. Dogovorena je i konkretna dalja pomoć, u sklopu mera za osnaživanje dobrosusedske saradnje dve države.
 
I razgovor sa ministrom Dačićem je protekao u istom duhu. Nesumljivo je da je Srbija otvorena za rešavanje svih pitanja koja treba da dopirnesu skladnim i prijateljskim odnosima dve susedne države i dva naroda. A što je dijalog među odgovornim političkim činiocima otvoreniji, intenzivniji i produbljeniji, utoliko je stabilniji položaj srpske pravoslavne zajednice u Hrvatskoj.
 
• Kako vidite hrvatsko-srpske odnose u budućnosti?
 
Želim da, pre svega, to budu odnosi dva hrišćanska naroda. Dva naroda koji govore jezicima koji se veoma malo razlikuju, naroda, koji su vekovima, ne susedni, nego isprepletani, u gradovima, selima, ulicama, porodicama.
 
Potsetiću sve kako je odnose Srba i Hrvata video patrijarh srpski Josif Rajačić: „Srblji i Hrvati najbliža su braća među sobom, ali je opet svaki narod imao i svoje osobito ime... Srblji imadu svoju, a Hrvati svoju svoju istoriju...; Srblji imaju svoju iztočnu, a Hrvati svoju zapadnu Crkvu.. svoj jezik. Ako dakle Srblji i Hrvati i jesu najbliža braća, ipak oni nisu jedan isti narod. Kada prominjem razliku ovu,ne činim to za cielo zato da ove narode jednoga od drugoga otuđujem, nego zato da ih baš time u prijateljskom odnošenju utvrdim, kao braću...“ Takve odnose želim u budućnosti.
 
• Kao važan problem odnosa dve države ističe se pitanje vraćanja kulturnog blaga. Kakav je Vaš stav o tome?
 
Pominjući izložbu fotografija “Sjaj bolje prošlosti”, indirektno sam već rekao nešto o tome. To kulturno blago mahom je vlasništvo Srpske Pravoslavne Crkve, odneto je iz naših hramova. Sklonjeno od ratnog požara. Tamo gde se nalazi je zaštićeno po muzeološkim propisima, izvršeni su potrebni konzervatorski radovi. Sačuvano je za buduće naraštaje. Naravno da treba da bude tamo gde je i nastalo: u srpskim hramovima na području Hrvatske. Da li za to postoje uslovi, bezbednosni, mikroklimatski? Na žalost, ne postoje. Ni elementarni. Pričamo o remek delima. Ne morate ići u mesta odakle ikone potiču. Pogledajte izložbu. Dosta toga je, čujem, po privatnim zbirkama i neuslovnim depoima, ovde u Zagrebu. Kažu da je ikona bilo i na aukcijama na zapadu. Za očekivati je da se nadležne hrvatske institucije pobrinu i o tome. Kada se stvore uslovi za vraćanje, odmah treba sve vratiti. Tu smo svi saglasni, Crkva i vlade obe države. Ali, dok uslova za smeštaj ne bude izričito sam protiv vraćanja!

Pitanja za Nj.E. mitropolita Porfirija
Večernje novosti – Jurica Kerbler
 

Pročitano: 9701 puta