MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U VEZI ISHRANE OTACA



Kada je milost Božija potakla moje srce da dođem na ovo blagosloveno mjesto tišine i molitve, bilo je to februara 1910 ljeta Gospodnjeg. Želja mi je bila da odem u skit Kavsokalivita, gdje je blaženi Akakije, koji je došao iz istog mjesta odakle sam i ja, živio svoj podvižnički život sa još dvojicom braće po tijelu, obojica jeromonasi, porijeklom iz mog rodnog grada. Jedan od njih, duhovni otac Pantelejmon, veoma blažen i izuzetno čestit vrlinski čovjek, vjerovatno je jedan od najstarijih svetogoraca sa svoje 103 godine.
 
Donio sam odluku da kada stignem na Svetu Goru otićiću i živjeti kao isposnik, tako da sam kročivši na zemlju u Dafniju uputio se ka Kavsokaliviji. Međutim, prolazeći pored manastira Dionisijata vidio sam urednost otaca koji su bili na sahrani jednog starijeg đakona, sahrani koja se odvijala tog dana. Bio sam oduševljen isposničkom prirodom manastira i njegovim prirodnim okruženjem, tako da sam tu i ostao, polažući svoje nade na spasenje u ruke našeg Svemogućeg Boga i časnog Preteče. 
 
Bila je Velika srijeda kada sam primljen u manastir gdje sam bio dodijeljen kao ispomoć gostoprimcu. U to vrijeme, skitovi i isposnice su bili preplavljeni monasima, dok su manastiri obezbjeđivali izdašne milostinje. Svake subote podvižnici i isposnici bi dolazili, ostajali na bdenju i primali uobičajenu milostinju. 
 
Gajio sam iskrene simpatije i bio sam pobožno naklonjen njima, ali u isto vrijeme bio sam stidljiv da bih im postavljao pitanja, iz poštovanja. Pokušavao sam, ponekad prisluškujući a ponekad sjedeći sa njima, da slušam njihove razgovore i rasprave kako bih mogao odmjeriti njihovo duhovno stanje. 
 
Bila je noć i čekali smo klepalo da označi bdenje. Uobičajena kafa i nešto slatko za bratiju i goste bilo je iznešeno, i ja sam sjedio opušten u trpezariji pred bdenje u petoj nedjelji Časnog posta. 
 
Izgleda da je dragi Bog želio da me upozna sa ishranom otaca isposnika, i čak i više, da me oslobodi unutrašnjih žalbi koje sam imao protiv bljušta (biljka) kog sam prekoravao iz dva razloga: prvi je zato što kao najmlađi među monasima, mene i druge mojih godina su slali da ga sakupljamo, pa smo zato propuštali službe; drugo, kad bih ga skuhanog probao više ga nisam mogao jesti jer je bio toliko gorak. Stoga je Bog tako uredio stvari da su dva isposnika došla i sjela na klupu koja se nalazila van. Prvo pitanje koje je jedan od njih postavio bilo je: „Kako za sada ide post?“. Drugi mu je odgovorio: “Tvojim molitvama i milošću Božijom, dobro. U blizini imamo duhovnika, oca Mateja, koji za nas služi liturgiju i koji nas pričešćuje srijedom i petkom. Tako me starac poslao da dođem ovdje i da uzmem sveti hljeb, nekoliko svijeća i vino prije nego što se vratim.“ “Šta se dešava sa tijelom?”. “Slava Bogu”, drugi odgovori, “ove godine Bog se smilovao na nas i bljušt je dobro rodio tako da ga svuda ima, pa jedva da osjećamo da je post. Svaki dan ga kuhamo sa malo riže, a vikendom dodamo ulje tako da dobro stojimo kada je hrana u pitanju, neka je hvaljeno ime Gospodnje”. 
 
Kada sam ovo čuo zaprijetio sam sebi i izliječio se od strasti kukanja zato što smo mi u manastiru jeli takvu hranu samo jednom ili dva puta sedmično, i, u svakom slučaju, manastir nam je obezbjeđivao smokve ili masline, dok oni, u suhim pustinjama, vjerovatno nisu imali ni jedno ni drugo. Bljušt koji smo kuhali, koristili smo vršne dijelove puzavice koja raste u blizini vode, gorkog je ukusa, i, prema botaničarima, ima pročišćujuće svojstvo i služi za čišćenje krvi. Raste na svim vlažnim mjestima Svete Gore i njegovi nježni izdanci izbijaju iz zemlje od početka do kraja marta, a mi smatramo da je to Božiji blagoslov za ovaj period posta. Svakom ko ga proba prvi put, naročito bez maslinovog ulja kao što je slučaj na Svetoj Gori tokom Časnog posta, zaista izgleda štetno i otrovno, međutim oci su se tokom vremena na njega navikli da ga smatraju jestivim i korisnim. 
 
 
Arhimandrit Gavrilo Dionizijski († 1983) ,
Izvor: Svetogorski Lavsaïkon
 
Prevod sa engleskog D.R.
12 mart 2015 god.

Izvor: http://pemptousia.com/

Pročitano: 7171 puta