MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČEKAJUĆI U PROSTORIJI ZA PRIJEM GOSTIJU MANASTIRA DOHIJARA



Prilikom jedne od mojih poseta Svetoj Gori, vraćajući se u Uranopolis, posetio sam  manastir Dohijar da se poklonim čuvenoj ikoni. Kao što je poznato, u manastiru Dohijaru se čuva čudotvorna ikona Bogorodice Skoroposlušnice ili Brzopomoćnice (Gorgoipikou).

Čekao sam u dvorištu manastira brod za Uranopolis, koji je trebao da dođe u određeno vreme da nas ukrca. U jednom trenutku se na glavnoj kapiji manastira pojavio jedan episkop. Kako sam kasnije čuo, ovaj  episkop je idući u jedan drugi manastir gde je bio pozvan u posetu, uz put svratio u manstir Dohijar da se pokloni ikoni. Iguman manastira, starac Grigorije, koji se slučajno našao u blizini, pozvao je jednog monaha da udara zvona. Na Svetoj Gori je običaj da udaraju zvona kada jedan episkop dođe u posetu manastiru.

Kada je čuo naredbu igumana, da udare zvona, episkop je smerno zamolio igumana da to ne radi. Ali iguman manastira je insistirao, tako da su odmah zazvonila zvona. Na licu episkopa se ocrtavala žalost. Žalost koja je svedočila lepotu hrišćanske smirenosti. Vrlina smirenosti za jednog episkop mu je pomoćnik u njegovom pastirskom služenju.

Da dam brzi zaključak? Moje prvo "ushićenje" utiskom koji je na mene ostavio ovaj episkop? Možda bi tako i bilo da sam odmah otišao brodom, koji je trebao da tada dođe. Dok sam se spremao da krenem ka malom pristaništa manastira, jedan monah nas je obavestio da će brod na liniji Oranopolis - Dafni kasniti, pa smo morali da čekamo. Svi smo se okupili u prostoriji za prijem gostiju i čekali. Pridružio nam se i episkop, nakon što se poklonio ikoni. Iz razgovora sa igumanom smo saznali da je episkop bio Grigorije*, mitropolit Kastorije (Kostura). Bio je veoma krotak i malorečiv čovek, ovaj mitropolit Kastorije. Izuzimajući veoma kratak razgovor koji je imao na početku sa igumanom i to uglavnom odgovarajući na pitanja starca Grigorija, ostatak vremena je proveo ćuteći. Iz njegovog pogleda si mogao razaznati da je bio veoma smiren i krotak čovek. U njemu nije ni bilo trunke onog "dostojanstva", kojem se mnogi dive, dodajući mu i opis "vizantijsko" da bi opravdali gordo i "dostojanstveno" ponašanje nekih arhijereja naše Crkve.

Na mene je ostavio dubok utisak krotkost episkopa i njegov veoma smiren pogled. Neko će se pitati da li tolika krotkost izvire iz njegovog smirenja. Jer nikada nećemo videti nekoga smirenog da je istovremeno i gnevan. Uzgred treba napomenuti da je jedino tada "opravdano", ali i neophodno govoriti povišenim tonom, kada je reč o istini. Sećam je prilikom jedne moje posete keliji Panaguda, odgovora svetog starca Pajsija  dvojici sveštenika koji su mu rekli da su došli na Svetu Goru, da mu prenesu poruku političke partije "Hrišćanska demokratija". Tada ih je, povisivši glas, ovaj smiren podvižnik zapitao: "Blagosloveni moji, a u čije ime će policija da rastura nerede? U ime Hrista?".

Proveli smo dosta vremena u prostoriji za prijem gostiju manastira Dohijara, jer kao što smo kasnije saznali, neko je obavestio da je skrivena bomba na brodu na liniji Uranopolis - Dafni.

Kada sam nakon nekoliko godina saznao iz časopisa Mitropolije Pireja "Pirejska Crkva" o smrti ovog episkopa, pročitao sam kako se u kratkom obaveštenju posebno  ističe njegova krotkost, pa sam se uverio da ta krotkost mitropolita Kastorije Grigorija nije bio moj trenutni utisak.

V. Haralambos, teolog

* Mitropolit Kastorije Grigorije III (Papucopulos), 1985-1996

Izvor: http://aktines.blogspot.gr

Pročitano: 4088 puta