MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SUJEVJERJE KAO ZLOUPOTREBA NEZNANJA



LIČNA SILA ZLA
 
Naši mas-mediji sve više postaju propagandna tribina svakojakih lažnih proroka «novo doba» i proročica dnevne ljudske sudbine, koji love u svoje pogubne mreže verne, neosjetno ih udaljujući od spasonosnog okrilja Crkve.
 
Razmejre ove pojave su tolike da su zbog nje, razumije se iz više «civilizacijskih « razloga, zabrinuti i neki naši ateistički i paganizirani krugovi. Pravloslavna crkva treba da se oglasi i povodom ovog «krupnog društvenog problema», pogotovo oni koji su nosioci istinske duhovnosti i čuvari naših svetinja.
 
Poslednjih godina više nije bilo potrebno da se ide u Bugarsku kod Vange i raskolnika, kod nas se «otkrilo» vidovnjaštvo i bajanje nešto ne tipično za ovo podneblje. Kao pečurke posle kiše, niču mnogobrojni privatni izdavači koji se bave objavljivanjem iksljučivo ezoterične, okulitiskitčke literature. Pojava «proroka» se iskorišćava čak u političke svrhe. Praksa upotrebe suvjeverja ne televiziji nezamisliva je u modernom svijetu. Ovo ne predstavlja nikakav stepen demokratije. Astrologije i proročanstvo više nisu vedra duhovna razbibriga, već ozbiljan posao, u čistome moralnom i političkom smislu.
 
Usred buke i zbrke modernih vremena, pojava lažnih proroka, «vidilica» o «čudotvoraca» je uobičajena, to je simptom bolesti duhovnog organizma jednog naroda, koji se odrekao pravde i istine Hristove i pohrlio u tamu novog paganizma. Osobe koje su popularne i «proriču» ne čine to u ime Hrista Boga, nego iz svoga demnonski prelešćenog srca i uma, najčešće i zarad svoje slave, zbog čega su, takođe, veoma opasne za vjesrki neprosvećene.
 
NIČEG ZAJEDNIČKOG SA ISTINOM
 
Astrologija i hiromantija nemaju ničeg zajedničkog sa istinom Otkrivenja Crkvi Božjoj. Šta više, strogo su zabranjene. Noomokanon, zbornik pravila crkvenog života, određuje šest godina zabrane svetog pričešća za one koji se astrologijom bave ili astrologe pitaju za savjet. Učenje o «sudbini» i «karmi» su mnogobožačke samoobmane. Ne postoji nakakva sudbina kao nužnost da čovjek učini ovaj ili onaj postupak. Mada Gospod zna šta će neko učiniti, svako od nas ima slobodnu volju po kojoj se opredeljuje. Božje sveznanje ne utiče na našu slobodu. «Karma» i učenje o «predhodnim životima» su orijentalne vjerske doktirne koje su od svetih otaca odbačene kao neistine. Planete i zvjezde su nebeska tijela, bez razuma, volje i osjećanja; one kao ni ostli fizički objekti nemogu pravljati čovjekovim pospupcima. Sveti oci koji su o ovim problemima pisali, od svetog Jovana Zlatousta do dana današnjega, upozoravaju hrišćane da se klone svih vidova tobožnjih predskazanja, astrologije, magije, spiritizma, itd. Ko to ne bude pojmio. Lišiće se zastupništva Božijeg i svjesno će se predati u ruke neprijatelju našeg spasenja – zlom duhu.
 
Iako se okultizam pojavljuje u različitim formama, njegova prepoznatljiva i ključna karakteristika je poistovjećenje sa đavolom i prijateljski odnos sa njim. Postoji, ipak, kvalitativna razlika između naivnog konsultovanja astroloških karata i prizivanja đavola za ostvarenje nekog cilja. Dok je astrologija prosto pričanje dviju osnovnih istina hrišćanske vjere, okultizam je izjednačavanje sa đavolskim silama. Okultizam je u svom biću izjednačavanje sa demonom, zapravo upotreba đavolskih sila radi ostvarivanja nečijeg cilja ili želje. On je poznat kao satanizam. Razumije se da je cjelokupno biće Crkve pozvano da se odupre ovakovom poistovjećivanju sa silama tame. Ustvari, Crkva nastavlja djelo Hristovo koje je Carstvo Božije, Carstvo Svjetlosti, spasenja čovjeka od đavola – još od krštenja preko svetotajinskog života Crkve. Odricanje od satane na krštenju, radost ponoćnog vaskršnjeg bogosluženja ukazuje na suštinsko razmimoilaženje Crkve i svakog pokreta, koji bi da se povezuje sa demonskim silama.
 
Ima mnogo hrišćana kojima je teško povjerovati u ličnu silu zla, sotone iako je Crkva od samog početka učila o oličenom zlu.
 
BEZBOŽNI PROSTORI
 
Jedno je jasno i očito, da je moć i sila đavola sasvim relna, a to je očigledno na našim obezboženim prostorima. Mnogi koji zaneseni svojim slobodama i pravima, u svoj svojoj violenetnosti, zarobljeni su đavolskim mrežama. Moramo priznati da sekularizovano društvo želi da potisne hrišćansku vjeru iz javnoga života. Otuda toliko zbunjivanje našega naroda, namjesto istinske Crkve, u njemu pojavljuju i razvriježuju, ujedinjeni, sujevjerje i idolosluženje. Hrišćani imaju pravo da se suprostave svakoj vrsti okultizma, a posebno onim njegovim formama koje direktno upućuju na bili kakvu vezu sa zlom, bez obzira kako se zvala.
 
Pošto «vidovnjaci» i «proroci» šalju mnoge pod Ostrog ili pokušavaju zloupotrejebiti Svetinju, mi koji služimo Svetinji odovorno svjedočimo ljubav i otvorenost prema svakom ljudskom biću. Mi ne sjedimo skrštenih ruku, niti pak, plačemo nad sudbinom našega naroda, već izlazimo u susret izmanipulisanom narodu od svih njegovih «usrećitelja». Naravno da se blagodat i berićet ne može kupiti nikakvim novcima. Bilo je nažalost onih koji su pokušali da svoje čarobnjaštvo ozakone našom saglašnošću, a mi moramo istaći da bez obzira na svoju srdačnost prema svima bilo koje vjere, nevjere i «pasje vjere», nikakvog «čuda» u zemlji pojave raznih čudaka nebi bez Božije pomoći i naše spremnosti za promjenom i pokajanjem.
 
Ostroška svetinja i njeno dugotvorstvo poziva ne pravo čudo koje dovodi čovjeka do čudesnog ushićenja, blagodarnosti Bogu i života drugog čovjeka. Sveti Vaslije je bio takav čovjek koji se molio Bogu, postio i služio smjerno i skromno bližnjima. On je činio udese za vrijeme svog zemaljskoga život, kao što i sada čini mnoga čudesa, ali s tim što sebi nikada nije pripisivao, već Živom Bogu. Njegovo tijelo se napunilo kao živi sasud energija Božijih i postalo netruležno i ljekovito. Lijek koji se dobija u Ostrogu podrazumjeva živu vjeru a ne sujevjerje i malovjerje; poodrazumjeva aktivan i dinamičan život u Pravoslavnoj crkvi. Zato smo mi pravoslavni odgovorni za cio svijet koji u zlu leži. Mi pozivamo na budnost i rasuđivanje, na spremnost da odolimo svim iskušenjima, lažnim duhovnostima i politizaciji i ideologizaciji hrišćanstva.
 
iguman ostroški o.Jovan Purić

Pročitano: 16537 puta