MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

JEROMONAH SOFRONIJE IZ MANASTIRA SV. PANTELEJMONA



Starac Sofronije kao mlad monah,
manastir Sv. Pantelejmona, Sveta Gora

Rođen je u Moskvi 1896. godine pod svjetovnim imenom Sergej Simeonovič Saharov. Kao što se sam prisjeća, njegovo prvo iskustvo viđenja nestvorene svjetlosti desilo se u njegovom djetinjstvu. Studirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Moskvi. U jednom trenutku njegovo vjersko traženje odvelo ga je u nehrišćanski misticizam. Njegove umjetničke ambicije odvele su ga u Italiju, Njemačku i Francusku. Međutim, otkrio je da ga umjetnost niti ispunjava niti prosvjetljuje. 
 
Njegov povratak ka Hristovoj ljubavi rezultovao je novim, veoma moćnim iskustvom nestvorene svjetlosti na Vaskrs 1924. godine, u Parizu. Dok je tamo boravio bio je pod uticajem poznanstva sa o. Sergejem Bulgakovim (†1944). Kao što je i sam govorio, „U Parizu sam imao sve, ali nije bilo istinske radosti.“ Pohađao je Sveto-Sergejevski pravoslavni bogoslovski institut u svom traženju i učenju. Kasnije je govorio, „Na Sveto-Sergejevskom instititutu svi su govorili o Bogu ali Ga ja nisam vidio. Međutim, kada sam otišao na Svetu Goru, iako niko nije govorio o Bogu sve je ukazivalo na Njega.“ 
 
Godine 1925. otišao je u manastir Sv. Pantelejmona, u ruski dom na Svetoj Gori. Monaški postrig obavljen je 1926. godine. Veoma ga je žalostilo to što nije mogao da živi u skladu sa Jevanđeljskim zabranama. Prekretnica u njegovom životu došla je kroz njegovo poznanstvo sa Sv. Siluanom atonskim (†1938). Preko Sv. Siluana, Starac Sofronije ne samo da je vjerovao u Hrista već Ga je spoznao u Duhu Svetom. Učenje svetitelja, koje je starac rado usvojio, može se sumirati u sljedećem: molitva za cijeli svijet, Hristolika poniznost i ljubav za svoje neprijatelje. 
 
 
Starac zajedno sa Sv. Siluanom. Manastir Sv. Pantelejmona, Sveta Gora, 1933. godine
 
Ovo je ujedno bila osnova bogoslovlja Starca Sofronija. Nakon upokojenja Sv. Siluana, čije izuzetno žitije je napisao Starac, on napušta manastir i odlazi u svetogorsku pustinju, strašnu Karulju. Od sutona do zore izgovarao je „Oče naš“, sa rukama podignutim u molitvi. Svaka riječ postajala je duhovna molitva i čuvana je u njegovom srcu, koje je bilo pročišćeno na način na koji samo osoba usrdne molitve može biti. 
 
Živio je u isposnici Svete Trojice koja je pripadala manastiru Svetog Pavla, od oktobra 1943. do marta 1947. godine. Duhovno je vodio manastire Sveti Pavle, Grigorijat, Simonopetra i Ksenofont, kao i mnoge skitove i kelije. Rukopoložen je u đakona 1930. godine od strane Sv. Nikolaja Velimirovića (†1956), episkopa ohridskog. Godine 1941, rukopoložio ga je mitropolit Jerotej militupolijski (†1956) u prezvitera. Nekih pet godina živio je u vatopedskom skitu Sv. Andreja u Kareji odakle je dobio dopuštenje da ode u Pariz 1947. godine. I tako je napustio svoju voljenu Svetu Goru, nakon 22 godine borbe i natprirodnih otkrovenja. Naredne godine je objavio svoje inspirisane spise o Sv. Siluanu, te na taj način Svetu Goru učinivši poznatijom Zapadu. Godine 1959. osnovao je manastir Sv. Jovana Krstitelja u Eseksu. 
 
Tamo smo ga sreli 1985. godine. Bio je dostojanstven, poštovan i ljubazan Starac, vladar duhovnog, mudar, iskusan veliki teolog. Svoju molitvu i svoje suze unio je u svoje duhovne pouke iz kojih isijava blagodat. Njegova milost, njegov blagoslov i njegova mudrost su nezaboravni za sve nas kojima nedostaje. Usnuo je u Gospodu 11. jula 1993. godine a sahranjen je tri dana kasnije. 
 
 
U starosti, manastir Sv. Jovana Krstitelja, Eseks, Velika Britanija
 
Kao njegov učenik, o. Zaharije kaže da je, kao duhovni fenomen, Starac bio znak od Boga za njegovu generaciju. Živio je kroz kobne događanje, brige i traženja srca u burnom dvadesetom stoljeću. Svojim životom, svojom molitvom i svojim riječima pružio je odgovore na goruća pitanja svojih savremenika. Njegov nećak, o. Nikola, piše da je teološki put Starca Sofronija takođe bio određen originalnošću njegovih teoloških metoda koje se odlikuju živim dijalogom između različitih svijetova: religijskom filozofijom njegovog vremena, svetootačkim predanjem i pročišćavanjem njegovih ličnih mističnih iskustava. Mitropolit Jerotej je izjavio sljedeće: „Život Starca Sofronija bio je čudo Božije na zemlji, dokaz Njegovog postojanja. I njegova smrt bila je slavna, koja je doličila njegovom svjetlosnom životu.“ Upokojeni Starac Teoklit Dionisijatski (†2006), koji nikad nije bio sklon lijepim riječima je rekao: „Ako danas igdje postoji veliki isahista, koji živi dubokim Pravoslavnim ishastičkim životom, a što je najvažnije koji je u stanju da to prenese u pisanoj formi poredeći sa drugim tradicijama, onda je taj čovjek Starac Sofronije.“ Neki ljudi su uzdržani kada je on u pitanju, što je njihovo pravo, ali nemaju šta da prigovore. Oni bi trebali opet pročitati njegova djela, pažljivo, sa velikom poniznošću i sa manje predrasuda, a onda će se uvjeriti da su produžetak Dobrotoljublja. 
 
Riječi Starca Sofronija, Starca manastira Sv. Jovan Krstitelj u Eseksu, potvrđuju trajnu prirodu univerzalnog duha Crkve. On kaže da ne samo Hrišćani, već čak i oni koji nisu vjerujući, su pozvani da otvore svoje umove, prevaziđu uzak okvir nacionalističkih težnji ili kulturnih predanja, i da razmišljaju u smislu cijelog čovječanstva. Sjećam se njegovih posljednjih riječi upućenih meni kada sam bio bolestan: „Bez obzira da li smo dobro ili ne, mi smo od Gospoda.“ 
 
Neka nas njegove svete molitve uvijek prate! 
 
prevod sa engleskog Dragana P.
27.avgust 2014.
 
Izvor: http://pemptousia.com/2014/07/hieromonk-sophrony-of-saint-panteleimon-1896-1993-11-july/

Pročitano: 3512 puta