MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

TRI VIDA BOŽIJE BLAGODATI - STARCA JOSIFA ISIHASTE



Tri su vida Božije blagodati: očišćenje, prosvetljenje, savršenstvo. Tri su i stanja našeg života: prirodno, natprirodno i protivprirodno. Ovim stanjima čovek ushodi i nishodi. Tri su i velika dara koje dobija: viđenje, ljubav, bestrašće. Tako "u praksi " deluje blagodat očišćenja, koja mu pomaže da se očisti od grehova. I svakoga ko se pokajao, blagodat ga je podstakla na pokajanje. I sve što čini je po blagodati, mada to ne shvata onaj koji je poseduje, da je blagodat ta koja ga održava i vodi. I srazmerno svom napredku, ushodi ili ishodi ili ostaju u istom stanju. Ako ima revnost i samoodricanje, uzdiže se do viđenja, za kojim sledi prosvetljenje Božanskim znanjem i u manjoj meri bestrašće. Ako mu se ohlade revnost i želja, povlači se i dejstvo blagodati.
 
Onaj za koga kažemo da zna da se moli, jeste onaj koji zna šta želi i traži od Boga. Onaj koji zna da se moli, ne govori mnogo i bez smisla i ne traži ništa nebitno, već zna mesto, način i vreme i traži bitno i korisno za dušu. Besedi umno sa Hristom. Hvata ga i drži i govori mu: "Neću te nikada ostaviti". Onaj koji se moli traži oproštenje grehova, traži milost Gospodnju. Ako zahteva nešto veliko, kada za to još nije odgovarajuće vreme, ne daje mu Gospod. Jer Bog sve daje po redu. A ako ga zamaraš tražeći, predaje te duhu obmane (prelesti) koji te obmanjuje lažnom blagodati, prikazujući ti drugo umesto stvarnog. Zato nije korisno da tražimo previše. Ali ako ga i usliši, pre njegovog očišćenja od greha, kada nije sve po redu, štetno je po njega poput zmija otrovnica. 
 
Ti treba da imaš čisto pokajanje, da budeš poslušan svima, i blagodat će ti sama doći bez da je tražiš. Čovek poput deteta traži od Boga Njegovu svetu volju. Bog kao blag Otac, mu šalje blagodat, ali mu daje i iskušenja. Ako trpi iskušenja bez žalbe, dodaje mu još blagodati. Što više blagodati primi, toliko više ima i iskušenja. Kada te okruže demoni da se bore sa tobom, ne udaraju te tamo gde ćeš ih lako pobediti, ali te kušaju tamo gde si slab. Tamo gde ih ne očekuješ, napadaju na utvrđenje. A kad naiđu na slabu dušu i na slabu tačku, uvek pobeđuju i ostavljaju te odgovornim za svoj poraz. Tražiš blagodat od Boga? Umesto blagodati ti šalje iskušenje. Ne možeš da izdržiš borbu i padaš? Ne dodaje ti još blagodati. Opet tražiš blagodat? Opet dolazi iskušenje. Opet poraz? Opet lišavanje blagodati i to zauvek. Znači moraš da izađeš iz borbe kao pobednik. Izdrži iskušenje do smrti. Padni mrtav u borbi i viči ležeći dole paralisan: "Neću te pustiti, Preslatki Isuse! Niti ću te napustiti! Bićemo nerazdvojeni zauvek, a radi Tvoje ljubavi umirem u borbi". A On se iznenada pojavljuje u borbi i glasno viče: "Evo me! Prikupi svu svoju snagu i sledi me! ". A ti se ispuniš svetlošću i radošću: "Teško meni, jadnome! Teško meni zlom i beskorisnom! Pre sam slušao o Tebi, a sada su Te videle moje oči, zato i optužujem sebe, smatram da sam prah i pepeo". Tada se ispuniš Božanskom ljubavi. A tvoja duša gori poput Kleopine. A za vreme iskušenja ne napuštaš više borbu, ali trpiš nevolje misleći da kako su prošla prethodna iskušenja, proći će i ovo. Ali ako se obeshrabriš i žališ se na iskušenje i nećeš da ga trpiš, tada umesto pobedi treba neprestano da se kaješ: za grehove tokom dana, za nepažnju tokom noći. I umesto da raste blagodat, raste tvoja žalost. Zato nemoj ustuknuti od straha pred iskušenjima.
 
 A ako i padneš više puta, a ti ustani. Nemoj da gubiš prisebnost. Nemoj se obeshrabriti. To su oblaci koji će proći. I kada se uz pomoć blagodati očišćenja oslobodiš od svih strasti, prešao si preko onoga što se zove "praksa" i tada tvoj um prima blagodat prosvetljenja i kreće se prema viđenju. A prvo je viđenje duhovnih bića: Kako je Bog sve stvorio za čoveka, pa čak i ove anđela da mu služe. Koliku vrednost, koliku veličinu, koje veličanstveno odredište ima čovek - taj dah Božiji! Da ne žive ovo malo vremena ovde u izgnanstvu, nego da žive večno sa svojim Stvoriteljem. Da gleda Božije anđele. Da sluša njihovu neizrecivu pesmu. Kakva radost! Kakva veličina! Čim se završi ovaj život i zatvorimo oči, odmah se otvaraju druge i započninje novi život. Istinska radost kojoj nema kraja. Ovim razmišljanjem se um zaranja u takav miru i spokojstvo, koje se širi celim telom i potpuno se zaboravlja na sve u ovom životu. Takva viđenja slede jedno za drugim. To nisu fantazije koje oblikuje um, već su to energije blagodati, koja daje značenje i um se bavi viđenjem. To ne stvara sam čovek, već to dolazi samo i zaokuplja um viđenjem. A tada se um proteže i postaje drugačiji. Prosvetljuje se. Sve je otvoreno za njega. Ispunjava se mudrošću, kao kad sin nasleđuje oca. Zna da je ništavan, da je zemlja, ali i da je Carev sin. Nema ništa, ali ima sve. Ispunjava se teologijom. Neprekidno viče potpuno svestan, priznajući da je jedno ništa. Nastao je od zemlje, a životna snaga mu je dah Božiji - njegova duša. Odmah zatim mu duša leti na nebo! To je udah, dah Božiji! Telo je sačuvano, ostalo na zemlji, a on se vinuo na nebo! Ja sam sin večnog Cara! Ja sam Bog po blagodati! Ja sam besmrtan i večan! Za tren se mogu naći pored mog Oca nebeskog! To je pravo odredište čoveka, zato je stvoren i treba da ode odakle je došao. 
 
Takav su viđenja koja zaokupljaju duhovnog čoveka. I čeka trenutak kada će  napustiti zemlju i vinuti svoju dušu na nebo. Budi hrabar dete moje i sa ovom nadom trpi svaku bol i tugu. Jednom ćemo posle malo vremena biti udostojeni da uživamo u tome. Za sve nas je isto. Svi smo mi deca Božija. Njega dozivamo dan i noć i našu slatku Majčicu, Presvetu Bogorodicu, koja nikada ne ostavlja onoga ko joj se moli.
 
prevod sa grčkog Sanja Pavkov
19.avgust 2014.
 
(Starac Josif, "Izloženje monaškog opita", pog. 11, Manastir Filotej, str 84-88. – izvod na novogrčkom jeziku)
 
https://vvv.facebook.com/gerontas.iosif. isikastis

Pročitano: 12982 puta