MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SAVREMENI SVETITELJI



Opravdano ili ne, vreme u kome živimo kritikuju iz mnogo razloga. Ipak, iako teško, ono sigurno skriva blaga - mnoge velike i male svetitelje. Osim onih zvanično priznatih, bilo je sigurno i skrivenih svetitelja tokom 20. veka.
 
Blaženi Metodije Kimolski (+1908), Sv. Jovan Kronštatski (+1908), episkop Jeftimije Zelaski (+1922), episkop Prokopije Konijski (+1922), episkop Grigorije Sidonijski (+1922), episkop Amvrosije Ajvalikski (+1922), episkop Hrizostom Smirnski (1922), blaženi Anatolij mađi, blaženi starci Optinskog manastira (+1922), blaženi novomučenici ruski, gruzijski, estonijski, poljski i iz drugih delova Evrope, Azije i Amerike.
 
Svetitelji 20. veka su: Arsenije Kapadokijski (+1924), Nikolas Planas iz Atine (+1932), Siluan Atonski (+1938), blaženi Sava Kalimnoski (+1948), blaženi Jerotej Krslidis iz Drame (+1959), jeromonah Antima Vajanos sa Hiosa (+1960), Jovan Maksimovič, arhiepiskom šangajski i sanfranciskanski (+1966) čudotovorac, srpski jeromonah Justin Popović (+1979) i sveti mučenik Filumen Jerusalimski (+1979).
 
Neki blagosloveni starci bili su takođe poznati po svojoj  svetosti i vrlinskom životu: arhimandrit Jeronim Simonopetrijski (+1957), Josif Isihasta (+1959), Amfilohije Makrijski, iguman na Patmosu, Filotej Zervakos, iguman na Parosu (+1980), Jakov Tsalikis, iguman manastira blaženog Davida  i Evija (+1991), prozorljivi starac Porfirije Kavsokalivijski (+1995), mudri starac Sofronije Saharov (+1993), čuveni monah Pajsije Svetogorac koji je bio preispunjen blagodaću (+1994), Jefrem Katunakijski, posvećenik molitvi i poslušanju (+1998) i drugi.
 
Posvećeni monaški život poziva nas na hrabrost, na strožiji podvig, jednostavnost, skromnost i smirenost. Dužni smo da održavamo duh pravoslavnog monaštva neuprljanim, živim i čistim po svaku cenu. Pozvani smo da služimo u trpljenju starije generacije staraca.
 
Lepota naše Crkve, koja se nastavlja do današnjih dana, jeste to što se u njoj rađaju svetitelji. Svetu će oni trebati u daleko većoj meri u 21. veku. Starac Pajsije Svetogorac je znao da kaže da monaštvo moramo čuvati. Svetost nije zaboravljeni san niti uzaludna nada. ”Ugodan život”, sekularizacija i indolentnost ometaju rast drveta svetosti. Današnji duh uživanja, žurbe, rad bez truda i nesmotrenost odgoni svetost.
 
Svetost je cilj života. Svetost je naše krajnje odredište. Približvanje svetosti doneće nam mir, trezvenost, trpljenje i darove blagodati. Broj svetitelja je sve veći u 21. veku. Ponekad je svetost skrivena tamo gde je najmanje očekujemo, u gradovima i selima, ne samo na Sv. Gori.  Monaštvo danas cveta. To nam uliva nadu da će svetitelji nastaviti da se rađaju, ako monaštvo bude išlo tradicionalnim putem. Sv. Silun Atonski govorio je  iz svog iskustva: ”Gospod voli da uzrastamo, i kroz molitvu, čini nas dostojnim da razgovaramo sa Njim, da se pokajemo i da ga slavimo. Nemoguće je opisati koliko nas Gospod voli. Kroz Sv. Duha ova ljubav je prepoznatljiva;  čovek koji se moli prepoznaje Sv. Duha...”
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
25.Jul 2014.
 
Izvor:  http://pemptousia.com/2012/08/modern-saints/

Pročitano: 5989 puta