MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

GORDOST, SUJETA I SAMOLJUBLJE



Iz nasleđa Optinskih staraca
 
U svetu, gordost i samoljublje su ponekad smatraju vrlinom. To je naravno pogešno i po rečima prepodobnog Makarija ”nastalo je od nepažnje i pomračenih strasti.”
 
Starac je pisao svom duhovnom čedu:
 
 “U prethodnom tvom pismu spominješ samoljublje nekoliko puta, i uvažavajući ga toliko, pokazuješ prema njemu obožavanje. Moraš ga izbaciti iz sebe kako god znaš – ono je uzrok svih zala i poroka. Mirjani ga još uvek smatraju vrlinom i odlikom otmenosti, a iz neznanja  ili od pomračenih strasti, dok mu se mi suprotstavljamo smirenjem i samoodricanjem.”
 
Bog se protivi gordima
 
Gordost i taština smatraju se najopasnijim strastima. Optinski starci su mnogo pisali o borbama sa ovim strastima. Prepodobni Lev je žalosno nazivao taštinu  ”strast koja ubija plodove i najzrelijih dobrodetelji.”
 
Ova strast se često javlja od mladosti i do samog groba neprekidno dejstvuje. Ona napada ne samo ostrašćene i uspešne, već i one savršene, i stoga je neophodno stalno stražiti. Samo bezstrsni Tvorac je može iskoreniti. Oh kako je teško izbegnutu ovu strast, koja ubija plodove i najzrelijih dobrodetelji.”
 
Prepodobni Varsanufije govorio je o gordosti kao o demonskoj odlici. 
 
”Bog se protivi gordima, a smirenima daje blagodat. Zašto se ne kaže da se Bog protivi bludnicima, ili zavidljivcima,  ili bilo kome drugom, do gordima? Jer je gordost demonska karakteristika. Gord čovek postaje srodan demonu.”
 
Prepodobni Nikon je upozoravao:
 
”Ne treba da se ponosimo zdravljem, ni lepotom, ni drugim darvima Božijim. Sve ovozemaljsko je podložno promeni: i lepota i zdravlje. Traba da blagodarimo Gospodu, da mu blagodarimo sa smirenjem, shvatajući našu nedostojnost.”
 
Prepodobni Amvrosije upozorava da ništa tako ne ometa napredak u duhovnom životu kao gordost i taština, a izdanci ovih strasti su zavist  i mržnja, gnev i zlopamćenje.
 
”Svi mi često stradamo od gordosti i sujete. I ništa toliko ne ometa napredak u duhovnom životu koliko ove strasti. Tamo gde je ogorčenost ili nesuglasice ili razdor – kad pažljivo sagledate  - najveći uzrok njihov jeste uživanje u pohvali i gordost.
 
Zato nam apostol Pavle daje zapovest, govoreći: “Ne budimo sujetni, izazivajući jedni druge, zavideći jedni drugima.” (Gal. 5:26) Zavist i mržnja, gnev i zlopamćenje jesu deca gordosti i taštine.”
 
Taština i gordost, iako u osnovni jednaki, različito se projavljuju
 
Prepodobni Amvrosije nastavlja:
 
”Taština  i gordost jedno te isto su. Taština se ispoljava u delima, kako bi ljudi videli kako ideš, kako lako stvari radiš. A gordost posle nje obuzima svakoga. Taština je kao crv  - u početku se uvija i puzi. A onda dobije krila, i uzdiže se visoko, a tako i gordost.”
 
Da bi pokazao kako se gordost  i taština razlikuju jedna od druge i kako dejstvuju na čoveka, prepodobni Amvrosije je izmislio priču o patkama  i guskama, koje predstavljaju ove strasti. A priča je nastala tako što je neko starcu poklonio pokrivač sa izobraženim patkama na njemu: 
 
”Nedavno, darovali su mi pokrivač na kome tako krasno behu izobržene patke. Meni beše žao što ne staviše i guske, jer imaše još puno praznog mesta na pokrivaču. Takve misli su mi došle jer patke i guske izobražavju svojstvo i dejstvo strasti: taštine i gordosti.
 
Taština  i gordost, iako u osnovi jednake, različito se projavljuju. Taština pokušava da ulovi ljudske pohvle i zato se često angažuje u laskanju, dok gorost diše arogancijom i nepoštovnjem prema drugima, mada i ona voli pohvale.
 
Tašt čovek, ako ima lep izgled, oseća se zadovoljno u svojoj lepoti, iako je često čudan i trapav. Međutim, ako tašt čovek nije lep ili nema druge dobre kvalitete, da bi ostavio utisak na ljude kao patka viče: ”Tako je! Tako je!” čak i kada nije, i iz kukavičluka postaje čovek koji se sa svim slaže.       
 
Guska, kada biva nešto što nije po njemom, podiže krila i gače, tako i nadmen čovek, ako ima autoritet u svom okruženju, često viče, galami, buni se, i insistira na svojoj volji. Ako neko pati od gordosti, a nema značajno mesto u svom okruženju, onda iz besa on šišti na druge ljude kao guska koja sedi na jajima, kljucajući koga god stigne...”     
 
Našta ste toliko ponosni?
 
Mnogi, mnogi ljudi nemaju ništa čime bi se ponosili. Sv. Amvrosije je ispričao ovu priču:
 
Neka žena je rekla svom ocu ispovedniku da je gorda.“Na šta si toliko ponosna?” upitao ju je. ”Da li si poznata ličnost?”
“Ne”, odgovorila je ona
”Da li si talentovana?”
“Ne.”
“Mora da si bogata.”
“Ne.”
”Hm..u tom slučaju možeš da se gordiš.” rekao je ispovednik na kraju.
”Ne treba da  budemo sujetni: Bog daje reč. Čovek sam nije u stanju da kaže ništa dobro. Svako dobro dolazi od Boga…”
 
Kako prepoznati u sebi znake smirenja  ili gordosti      
 
Prepodobni Makarije je pisao o glavnim znacima koji ukazuju da li je smirenje ili gordost prisutna u čoveku:
 
”Neka ti sledeće bude znak smirenja ili gordosti: osuđivanje, ogovarnje i gledanje tuđih mana je gordost, smiren čovek vidi smo svoje loše stanje i ne usuđuje se da osuđuje.”
 
Prepodobni Anatolij (Zertsalov) učio je svoju duhovnu decu  da ponekad preterana briga takođe predstavlja skrivenu sujetu:
 
”Plašite se dok pojete – eto sujete. Mnogo sujete u vama.”
 
Žalost je Božja kazna gordima
 
Teško je da se čovek oslobodi gordosti. Ako čovek misli da se oslobodio gordosti, da je stekao smirenje, po rečima starca Makarija, to samo očigledno potvrđuje njegovu gordost. 
 
”U tvom pismu sebe nazivaš smirenim, ali naravno da još uvek nisi dostigao smirenje. Kada bi mi stekli to bogatstvo, onda bi vrlo lako stekli i sve druge vrline. Da, samo ta vrlina bez drugih može nas spasiti, ali sve druge vrline bez te nemaju nikakvu korist. Stekni smirenje i stekao si Boga. Ovo je učio veliki muž naše Crkve, sv. Isak.
 
Ne bi trebalo da misliš za sebe da si smiren, a ako misliš, onda očigledno pokazuješ svoju gordost. 
 
 
Gordost je nerazdeljivo vezana sa drugim strastima
 
Prepodobni Amvrosije je govorio:
 
“Tri male karike su povezane jedna sa drugom: mržnja za bes, a bes za gordost.”
 
”Sujeta čoveku ne daje mira, podstiče ga na ljubomoru i zavist, što ga čini uznemirenim, podižući u njegovoj duši buru pomisli.”
 
”Gledaš u ljude – i obuzimaju te pomisli, prvo sujetne, a onda i one loše. Drži glavu dole – ovako, nemoj da gledaš u ljude.”
 
I Sv. Makrije je upozoravao ljude da strasti dobijaju snagu u gordosti, dok smirenje nasuprot, smiruje strasti.
 
Gordost može da zameni sve druge strasti
 
Dešava se da gordost bude toliko velika u čoveku da potiskuje i zamenjuje sve druge strasti. Sv. Makarije je govorio:
 
”Jedna strast zamenjuje drugu: gde je samoljublje, pohlepa odstupa  i obratno. Znamo ponekad da svi poroci napuštaju osobu, a samo jedna ostaje  - gordost.
 
Takva osoba može spolja da se ponaša besprekorno, a da s prezirom gleda na druge, mučene strastima pijanstva, pušenja ili nekih drugih strasti. Ali naizgled u tom besprekornom čeoveku postoji takva gordost i samoljublje, tako preuznošenje zbog vrlina, a njegova gorodost je dovoljna da njegova duša propadne. Starac je upozoravao:
 
”Dešava se, po rečima Sv. Jovana Lestvičnika, da se sve strasti udalje od neke osobe, i zato treba da budemo oprezni da umesto voća ne uzraste korov.”
 
Kako se boriti sa ovakvim strastima
 
Sv. Makarije je savetovao da, pri borbi sa pomislima visokoumlja i gordosti ne treba se stideti otkrivati ih na ispovesti:
 
”Ako koga napadnu visokoumne pomisli, detaljno ih treba otkriti i ne stideti se.”
 
Prepodobni Ilarion je naložio da pojavom pomisli taštine i pohvale stalno podsećamo sebe da je glavna stvar smirenje, a to je ono što nismo stekli. Prvi dokaz ove činjenice jesu sujetne pomisli koje dolaze do nas:
 
”Odseci pomisli pohvale i sujete činjenicom da je Bogu najmilije smirenje, ali da ga ti još nisi stekao, što znači da ne poseduješ ništa dobro u sebi.”
 
Starac Josif je učio da, kada nas obuzmu sujetne pomisli, trebamo se prisetiti svojih grehova:
 
”A kada se sujeta podigne, nije loše setiti se svojih greška, ukoravati sebe.”
 
I starac Amvrosije je davao takav savet:
 
“Ako na sujetu odgovoriš prisećanjem na svoje grehe i lenjost, onda ćeš uvideti da nemaš čime da se pohvališ.”
 
Prepodobni je govorio:
 
”Čovek je kao trava. Ko je gord, vene,  kao trava, a ko se boji Boga, biće pomilovan od Gospoda.”
 
”Trebamo da gledamo u zemlju. Zapamtite: od zemlje ste postali, u zemlju ćete se vratiti.”
 
«Kada gordost napadne, reci sebi: ”Čudna žena hoda unaokolo.”
 
Starci su savetovali:
 
”Kad taština naiđe, molite se ovako: Gospode očisti me od tajnih grehova mojih, i od od drugih poštedi slugu Tvojega.”
 
Ponekad osoba pokušava da se oslobodi pomisli gordosti i sujete, ali to mu nikako ne uspeva. Što se toga tiče, prepodobni Amvrosije je pisao:
 
« Neprijatelj nastvalja da vas uznemirava, i dovija se na svaki način da povredi dušu vašu strelicama gordosti i preuznošenja.”
 
U tom slučaju, starac svetuje da čovek ispita svoje duševno raspoloženje:
 
”Pre svega razmotri svoje duševno raspoloženje – da li su u miru sa svima, da li si nekoga osudio.”
 
Prepodobni piše svome duhovnom čedu:
 
”Moli se sa smirenjem Bogu rečima: ”Ko može razumete grehopad? Od tajnih grehova mojih očisti me, i od onih drugih poštedi slugu svoga.” Sveti oci imaju jednoglasni odgovor i savet  i u ovom slučaju: u slučaju iskušenja pobeda je smirenje, samoprekoravanje i trpljenje – razume se moleći za pomoć odozgo. Molite se Carici Nebeskoj i svim ugodnicima Božijim – u koga god imaš posebnu veru – da vam pomognu da se izbavite prelesti đavoljih.”
 
“Samoljublje naše je koren svih zala.Ono je početak svake strasti; ono je razlog svih naših nedaća i stradanja –u sadašnjosti, a ponekad kao posledica pređašnjih grehova...ova strast se iskorenjuje verom, smirenjem, poslušnošću, i otsecanjem svih želja i razmišljanja.”
 
Gordost se može pobediti takođe trudom i radom. Prep. Amvrosije je govorio:
 
”Čovek mora mnogo da se trudi, i mnoge rane da zadobije da ne bi propao od gordosti. Kada nas ne bi vukli i gurali, gordost bi živela u nama do kraja našeg života.”
 
Gorodost je skrivena u svakoj našoj želji da se brzo popnemo na visinu vrline
 
Gordost i hvalisavost mogu biti skriveni u samoj našoj želji da se odmah izbvimo od strasti, kako bismo se brzo uspeli na lestvicu vrlina. U ovome je, po Sv. Levu, skrivena duhovna gordost:
 
”Želeći da ugodiš Gospodu, hitaš da se brzo uzdigneš do visina vrlina i zamišljaš da je to moguće, što jasno ukazuje na duhovnu gordost (što i sami treba da prepoznate)...” 
 
Ali smirenje dobro zna da ”vrlina nije kruška, ne jede se odjednom”.
 
Od grehova mojih tajnih očisti me, i od onih drugih sačuvaj slugu Tvoga (Ps. 18:13-14).
 
Sveti Oci, starci Optinski, molite Boga za nas, grešne!
 
Olga Rožneva

Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
14.Jul 2014
 
Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/71829.htm

Pročitano: 22127 puta