MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC ERMOLAJ LAVRIOTSKI



Najveći svetogorski manastir, nazvan Velika Lavra, okružen je velikom šumskom površinom sa bujnom vegetacijom i florom tokom svih godišnjih doba i sa mnogim i obilnim vodama. Veliki su troškovi za svakodnevne potrebe manastira i mnogobrojnog bratstva. Prvo, za hranu, odeću, lečenje i druge izdatke bratstva. Drugo, za održavanje i popravku mnogih zdanja, crkava i raznih instalacija. Treće, za besplatno ugošćavanje velikog broja posetilaca i hodočasnika, dela dobročinstva i milosrđa i za nepredviđene troškove. 
 
Da bi se pokrili svi ovi i mnogi drugi troškovi, još od davnina je manastir čuvao, gajio i prodavao muške jariće i jarčeve. Kupovali su jariće dok su bili mali, uzgajivali bi ih ispašom,  a zatim bi ih prodavali. U tom cilju su imali pastire plaćenike, tj. kozare. Ovi pastiri su bili veoma snažni i vešti, a bilo ih je obično dvojica ili trojica, zavisno od broja životinja za ispašu, a koji je često premašivao pet stotina koza, teladi i mazgi. 
 
Kao nadzornika tim pastirima - kozarima - manastir Velika Lavra je pre šezdeset godina postavio svog monaha - brata Ermolaja. 
 
Starac Ermolaj je bio snažnih ruku, nezlobiv, jednostavan i dobar monah, koji je vodio računa o interesima svog manastira više nego o sebi samom. Nije mnogo govorio, niti je bio nešto obrazovan, ali je bio veoma oštrouman. Uzdržljiv u svemu, sebe je požrtvovano posvetio manastiru svetog Atanasija i sa nepokolebljivom verom u Boga i Presvetu Bogorodicu, voljno je prihvatio, uz potpunu poslušnost, da ode tamo gde su starci odlučili da treba da služi, u manastir svog pokajanja. 
 
Vođa pastira, glavni kozar, bio je čovek veoma grub, hladnog srca i sasvim bez manira, ali je bio veoma vešt i nezamenjiv kao pastir. Njemu su za nadzornika postavili starca Ermolaja, kome je kao vođa pastira trebao da bude poslušan, ali uprkos tome veći deo vremena je starac Ermolaj bio poslušan njemu. Prema starcu se odnosio veoma grubo i često ga je ostavljao da prespava van pastirske kolibe, u snegu i na oštroj hladnoći koja vlada na Atosu. Tako je starac Ermolaj podnosio sa velikim trpljenjem teška i nečovečna iskušenja vođe kozara.
 
Ostali oci koji su znali za njegove patnje i prezir kozara prema njemu, govorili su mu da ga prijavi manastiru, pa da ga oteraju, ali je starac Ermolaj, kao što smo rekli, više vodio računa o interesima manastira nego o sebi samom i na neki način se navikao na obest vođe kozara, te bi odgovarao ocima: "Manastir ne traba da otera ovog kozara, jer boljega od njega neće naći". I sa neiscrpnim trpljenjem je ublažavao stvari.
 
Međutim, glavni neprijatelj monaha i uopšteno svih ljudi - đavo, pošto nije mogao pobediti podvižnika trpljenja i poslušnosti starca Ermolaja preko kozara, preuzeo je na sebe da ga direktno napadne na satanski način. Tako se jednog dana pojavio pred njim kao monah, dok je starac išao putem kroz šumu Atosa. Sve vreme mu je prerušeni đavo pričao bez prestanka i ukratko mnogo raznih priča i o raznim stvarima, te mu stalno postavljao sasvim nepovezana pitanja. Zahtevao je od starca da mu odgovori ukratko na sva. Njegov pokušaj je bio da toliko zaokupi starca Ermolaja tim pitanjima, da ovaj ne stigne da izgovora isusovu molitvu, te da mu preseče neprekidnu molitvu kojom se molio pre njihovog susreta, a koju treba neprekidno da izgovaraju svi monasi i svi hrišćani koji žele da spasu dušu i da duhovno napreduju: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me". 
 
Kada je djavo postigao da na taj način odvrati starca Ermolaja od molitve, počeo je da skače sa stene stenu, jer je put postao veoma strm. Satana koji se javio u obliku monaha, kao što smo rekli, skakao je jedne stene na drugu koja je bila udaljena više od deset ili dvadeset metara, zatim bi se ponovo vratio nazad i govorio starcu Ermolaju: "Zar ne vidiš šta ja radim? Skačem sa jedne stene na drugu, dođi da skočiš i ti što misliš da si obdaren vrlinama, ajde skoči kao ja!". 
 
Starac Ermolaj, pošto je bio smeran i svestan svoje grešnosti, nije prihvatio predlog lažnog monaha i njegove reči da je obdaren vrlinama, koje je demon namerno naglasio da ga ulovi u gordosti, a da ga zatim lako sruši sa stene u bezdan. Bio je užasnut kada je video lažnog monaha da tako lako skače sa jedne stene na drugu i trgavši se kao iz sna, viknuo je svom snagom svoje duše: "Gospode pomiluj, Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me, Presveta Bogorodice, pomozi mi u ovaj čas" i đavo je odmah nestao. Od tada ga nikada više nije kušao na taj način, pokušavajući da ga ubije. 
 
Starac Ermolaj je bio veoma milostiv i bolećiv prema svoj braći, da bi čak i hleb koji je dobijao od manastira za ishranu, rado dao nekom gladnom, dok bi on sam ostao gladan. Milostivi Bog, nagradivši ovog monaha za trpljenje, dao mu je obilje milosti, a kao platu za trud i bol  poslušnosti i samoodricanja, darovao mu je još u ovom životu blagodat čudotvorstva. 
 
Jer starac Damaskin koji je još tada boravio tamo, a i danas boravi u podvižničkoj kolibi "Vavedenja Presvete Bogorodice" u pustinji Svetog Vasilija, a ko je bio ljubazan da mi rado ispriča sve što je gore navedeno, ispričao mi je o čudu koje je sam doživeo od oca Ermolaja: "Jednom su starca Damaskina spopali veliki bolovi u stomaku i celom telu, od kojih je veoma trpeo. Tada mu je došao u posetu starac Ermolaj, koji kada ga je video da se previja od bolova, odmah je uzeo malo vate, umočio u kandilo pred ikonom Bogorodice i sa pokretom u obliku krsta pomazao čelo i ruke starca Damaskina i strašni bolovi, zbog kojih je mislio da će umreti, odmah su prestali kao da su nožem odsečeni". 
 
"Kada su tri godine posle blažene smrti starca Ermolaja, otkopali njegove kosti, razlio se takav miomiris, koji je govorio sam po sebi". To mi je rekao starac Damaskin. Tako nagrađuje milostivi Bog trudbenike poslušnost, smernosti, trpljenja i ljubavi. Bog milosti, sažaljiv i čovekoljubac, kome priliči svaka slava, čast i poklonjenje, Ocu i Sinu i Svetome Duhu. Trojice Sveta slava Ti.
 
Prevod sa grčkog Sanja Pavkov
14. Jul 2014.
 

IZVOR: Andrej Svetogorac, "Oci iz Bogorodičinog vrta", Sveta Gora, 2009, str. 122
 

Pročitano: 5671 puta