MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

BLAŽENI SIMEON – PROSTI NOSAČ SA PIREJA



Godine 1922 zajedno sa izbjeglicama iz Male Azije došlo je i grčko siroče po imenu Simeon.  Smjestio se u maloj kolibi u Pireju, gdje je odrastao sam. Imao je nosiljku sa kojom je radio kao nosač, prenoseći stvari u luku Pirej. Bio je nepismen, i čak nije mnogo znao o našoj vjeri. Posjedovao je blaženu jednostavnost i prostu, nesumnjivu vjeru. 
 
Kada je došlo vrijeme za brak oženio se, stekao dvoje djece i sa porodicom se preselio u Nikeju. Svako jutro je odlazio u luku Pirej kako bi zaradio nešto novca za hljeb. Međutim, svako jutro prolazio bi pored crkve Sv. Spiridona, ušao bi u nju i stao pred ikonu. Zatim bi skinuo svoj šešir i rekao: „Dobro jutro moj Gospode, Simeon je. Pomozi mi da zaradim za hljeb.“ 
 
Naveče, kada bi završio sa poslom i vraćao se pored crkve, opet bi ušao unutra, stao pred ikonu i izgovorio: „Dobro veče moj Gospode, Simenon je. Hvala ti što si mi i danas ponovo pomogao.“ 
 
Tako su prolazile godine blaženog Simeona. Oko 1950. godine su se razboljeli svi članovi njegove porodice, upokojivši se u Gospodu. Simeon je ostao sam i nastavio je sa svojim poslom bez gunđanja i nikad ne prošavši pored crkve Sv. Spiridona a da ne poželi dobro jutro i dobro veče Gospodu, moleći za pomoć i zahvaljujući Mu. 
 
Kada je Simeon ostario, razbolio se. Otišao je u bolnicu u kojoj je ostao oko mjesec dana. Upraviteljka bolnice iz Patre ga je u jednom trenutku upitala: 
 
„Deda, ovdje si tako dugo a još uvijek ti niko nije došao u posjetu. Imaš li ikoga na ovom svijetu?“
 
„Dijete moje, svako jutro i veče mi dolazi Hristos i tješi me.“ 
 
„Deda, i šta ti kaže?“ 
„Dobro jutro Simeone, Hristos je, budi strpljiv. Dobro veče Simeone, Hristos je, budi strpljiv.“ 
 
Upraviteljki je ovo bilo neobično pa je pozvala svog duhovnog oca, o. Hristodulos Fasosa, da dođe i posjeti Simeona koji je možda bio obmanjen. O. Hristodulos je došao u posjetu, razgovarali su postavivši mu isto pitanje kao upraviteljka, na koje je Simeon imao isti odgovor. 
 
U isto vrijeme ujutru kao i naveče kada bi Simeon dolazio u crkvu da pozdravi Hrista, sada je Hristos dolazio da pozdravi Simeona. Duhovni otac ga upita:
 
„Možda je to tvoja mašta?“
 
„Ne, oče, ja nisam u zabludi. To je Hristos.“ 
 
„Da li je dolazio danas?“
 
„Bio je.“ 
 
„I šta ti je rekao?“
 
„Dobro jutro Simeone, Hristos je, budi strpljiv. Za tri dana dovešću te kod sebe, rano ujutru.“ 
 
Duhovni otac je svaki dan dolazio u bolnicu, razgovarao sa starcem i saznao njegov život. Shvatio je da je ovo možda bio blagosloven čovjek. Trećeg dana, rano ujutru, otišao je da posjeti Simeona kako bi potvrdio predviđanje o njegovom skorom upokojenju. 
 
I zaista, dok su razgovarali, Simeon iznenada uzviknu: „Hristos je došao!“, istog trenutka upokojivši se snom pravednika. Neka mu je vječna pamjat. Amin.
 
 
Prevela sa engleskog Dragana Pećanac
10 Juli 2014 godine
 
http://www.johnsanidopoulos.com/search/label/Lay%20Holiness ;
 

Pročitano: 4559 puta