MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

IGUMANIJA ANA, NASTOJATELJICA MANASTIRA VRAĆEVŠNICE



Tako i nečujno, kao što je i živela svoj ovozamaljski život, promenila je svetom 18 novembra 1975 g.i otišla svome ženihu, Gospodu našem Isusu Hristu, koga je svim svojim bićem od malih nogu ljubila i za koga koga je bila spremna i dušu svoju da položi, igumanija Ana, nastojateljica manastira svetog velikomučenika Georgija - Vraćevšnice kod Gornje Milanovca..

Na nebu Srpske crkve ugasila se zvezda duhovne veličine.

Vldika žički izgubio jednu vrsnu, sposobnu, životnim iskustvima punu, nastojateljicu svetinje Rudničke podgorine. Sveštenstvo i monaštvvo koje, ako je samo čulo za njenu ličnost, život i rad, i koje je sa njom dolazilo u dodir ma i površno kroz susrete, moglo je da oseti vrednost duhovnu u njenoj ličnosti. Ispunjena duhovnom snagom, prekaljena životnim iskustvom, oprobana u inicijativi svega pozitivnog u životu naše svete Crkve, mati Ana će nedostajati svima. Sestrinstvo njeno pogođeno je najviše.

Njime je ona mudro, kako je to ona znala i umela, rukovodila na najbolje mogući način, uzdajući se u milost i pomoć Božiju, zastupništvo Presvete Bogorodice uz obilatu pomoć svetoga Đorđa, zaštitnika svete obitelji vraćevšničke. Razrešavala je i najteža životna pitanja imajući uza se trdeset osam godina za saradnice i iskrene saputnice na životnoj stazi mati Mariju i mati stefaniju sa ostalim sestrama. Ta devojka izvanrednih sposobnosti raspolagala je intelektom i obrazovanjem, školovala se kao jedinica kćer, po čuvenju nedaleko poznatog pedagoga, osnivaoca i prvog upravitelja Učiteljske škole u Jagodini, Sretena Ađiića Rođena u Beogradu 3,februara 1900.g., odgajena u domu gde se plivalo bogastvu, slavi i popularnosti--no sve to nije prelestilo dušu Nadinu--kako joj je bilo kršteno ime Iako tada nije bila monahinja, živela je monaškim životom u skrušenosti i poniznosti Bogu i Gospodu svome. Svoj mladi život posvetila je Crkvi, osnivajući versko dobrotvorno starateljstvo pri Sabornoj crkvi u Beogradu, gde je imala za rukovodioca i savetodavca neumornog vladiku Nikolaja, u šijoj senci ostaje do kraja njegovog života.

Sagledajući vrednosti, snagu i volju i intelegenciju sestra Nade, proniknuvši u dušu i srce njeno,"deda Vladika" je priziva sebi da u Bitlju kao njegov saradnik osnuje ustanovu za prihvatanje dece bez roditelja i siromašne. Tu uzvišenu i karijatdnu delatnost u Crkvi, sestra Nada sa uspehm obavlja, utirući suze mnogih, ali sa velikom ličnom žrtvom, samopregornim radom, danonoćnim bdenjem, obilaženjem dobro situiranih, proseći milostinje za održavanje golog života unenom "Bogdaju" u Bitolju. Zdovoljstvo je bilo navrati u taj zemaljski Jerusalim, parče neba na zemlji, te sagledati veličinu ove neumorne upraviteljice "Bogdaja". Nasbogoslove, sa posebnom pažnjom i ljubavlju predusretila je u saznanju da ćemo i mi u svoje vreme dati doprinos tom i takvom radu.

Proterane od okupatora, sa suzama u očima, siromašnije nego što su došle u Bitolj, sestra Nada i njene verne saputnice dolaze u Tstenik, opet u neposrednu blizinu dragiga "dede", gde oformljuje i produžuje sa milosrđem Hranilištu dece šiji su roditelji poginuli u toku strašnoga rata od okupatora. 1949. godine Vladika šumadijski Valerijan kao zamenik Episkopa žičkog monaši sestru Nadu i daje joj ime Ana. Tu u našoj Srpskoj svetoj Gori, ukraj velikog podvižnika i njenog duhovnog oca monaha Makarija, još više i bolje uzrasta u duhovnoj snazi, spremajući se za veći odvig, rukovođenja sestrinstvom manastira Vraćevšnice posle dobre igumanije Jelene. Tek tada i bolje i više mati Ana radi na duhovnom nazidanju i sebeb i sestara i svih dobronanmernih, željenih pouka korisnih za spasenje duše.

Duše naše hrani mudrim savetima, punim iskustva životnog. Uvek spremna da pomogne, neumorno dela i putem prepiske i tako stiče mnoge poštavaoce i prijatelje. Skromnost, koja je krasila celog života mati Anu, nije je napustila ni onda kada je od strane mitropolita Josifa proizvedena za igumaniju.

prekucao Arhimandrit Gavrilo (Vuckovic)

Pročitano: 4247 puta