MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČAŠA ZDRAVLJA



U poslednje vreme postaje nam sve teže doći do vlastitog zdravlja. Da bi čovek bio zdrav njemu je potrebno da osim duhovnog zdravlja ima i telesno zdravlje. Za očuvanje zdravlja svakako je važna i pravilna ishrana do koje dolazimo kupovinom sve skupljih zdravih prehrambenih proizvoda. Kod oca Gavrila u Manastiru Lepavina video sam mnogo načina pomoću kojih ljudi dolaze do duhovnog zdravlja, ali od nedavno sam video da otac mnogo brine i o prehrani svoje manastirske bratije, ali i svoje duhovne dece. Da bi očuvao Bogom dano zdravlje, otac Gavrilo u svojoj kuhinji ima čudesnu električnu napravu koja mu sve češće bronda i bruji. Ta sprava ima dve namene: sa jedne strane ona odbacuje voćastu kašu, a sa druge strane ta naprava izbacuje potpuno čist sok u različitim bojama ovisno o voću koje joj se ponudi na obradu. U svakodnevnom korišćenju ove naprave, otac proizvede dovoljno zdravog prirodnog voćnog soka za celu svoju manastirsku bratiju, tako da oni više nemoraju da kupuju skupe voćne sokove koji su obogaćeni različitim konzervansima i umetnim dodacima, već koriste mnogobrojno voće koje raste u njihovom voćnjaku. Ovaj vrlo praktični aparat iskorištava svaku voćku iz voćnjaka i tako nedozvoljava da voćke trunu i propadaju, već da se za zdravlje koriste. Od nedavno, uz jutarnju molitvu i očev blagoslov, lepavinska bratija počinju dan uz čašu zdravog prirodnog voćnog soka.
 
Nakon mnogo vremena javio sam se mati Mihaili, monahinji manastira Vavedenje u Beogradu. Bio je vikend, zovem je nakon dugo vremena i bez mnogo okolišanja kažem joj da upravo krećem kod nje, jer je želim videti. Pita me mati: „da li me želiš samo videti ili ima još neki razlog?“ Međutim, nema drugog, jer jedini razlog je bio da je želim videti. U razgovoru mati mi se požalila da nemože da jede voće, zbog probavnih problema, a nekako joj organizam sve više traži voće. Pokušao sam da joj kažem o čudnom, ali korisnom aparatu koji od svežeg voća proizvodi zdravi napitak u obliku voćnog soka. U tom trenutku, opet u neočekivanim okolnostima sa dozom iznenađenja, javlja se otac Gavrilo iz Lepavine. Verujem da me otac zove uz prisustvo određene doze spremnosti na razna iznenađenja u kojima se nalazim, baš kada me on zove. Uz ostale detalje iz razgovora dolazimo na temu sokovnika, posle kojeg smo svi zajedno zaključili da bi sokovnik pomogao mati Mihaili da očuva zdravlje svom organizmu, upravo onako kako je sačuvala „zdravlje“ svome velikom srcu.
 
Kroz nekoliko dana sam pronašao idealan tihi aparat koji može da proizvede sok bez da zapostavi monaški ugođaj u manastirskoj keliji mati Mihaile. Pre same degustacije soka, otišli smo zajedno na Akatist Presvetoj Bogorodici koji počinje tačno u podne u kapelici manastira Vavedenje. Prisustvom na Akatistu, monahinje manastira Vavedenje na čudesan način pridaju odanost Presvetoj Bogorodici. Slušao sam Akatist koji je sa posebnom usrdnošću čitala jedna od manastirskih sestara. Monahinje su za to vreme duboko poklonjene, blagodarile Bogomajci. One se tako svakodnevno okupljaju oko Bogomajčine ikone i tada je snažno uzvisuju i slave. Monahinje manastira Vavedenje su svojim životima posebno privrženi uz Boga i Presvetu Bogorodicu. One su brižne i prema nama koji živimo u okruženju svetskim brigama. Kroz njihove jutarnje, večernje molitve i dnevne Akatiste koje čitaju, one neprekidno uznose blagodarnost Bogu od svih nas. Zbog njihovog zastupanja za nas, u molitvi pred Bogom, život monaha i monahinja u obližnjim manastirima donosi nam veliki dar, jer gotovo pored naših kuća i stanova imamo nekoga ko se neprekidno moli Bogu i Presvetoj Bogorodici. Brinući se o njima, o njihovom zdravlju, mi brinemo i o našem zdravlju, onom duhovnom. Njihovi životi i njihove molitve su prvenstveno tu zbog nas. Pobrinuti se, čak i nezametno o zdravlju jedne ili više monahinja, mi brinemo o izaslanicima Božijim na Zemlji, jer je upravo monaški red naše Svete Pravoslavne crkve okarakterisan kod Svetih otaca kao o izaslanicima Božijim.
 
Posle Akatista sam uzeo blagoslov od igumanije mati Anastasije i zajedno sa mati Mihailom krenuo do njene kelije kako bi napravili prvu degustaciju zdravog voćnog soka. Ubrzo je sve bilo spremno, aparat je bilo uključen u struju. Svaki poklopac je bio na svom mestu. Mati je bila na sigurnom rastojanju, nekoliko koraka udaljena od mene i od aparata, odakle je mogla pažljivo posmatrati. Za to vreme ja sam gulio pomoranđe i jabuke koje će ubrzo završiti u sokovniku, u kojem će se pretvoriti u zdravi napitak. Nekoliko pokreta po aparatu, uz brzo kotrljanje posebnih nožića, voće se obradilo. Sa jedne strane izašla je sameljena kaša, a sa druge strane čist proceđen sok. Čaša zdravlja je bila pripremljena i mati je degustirala sok. Ubrzo su keliju mati Mihaile ispunili njeni dragi prijatelji. Tako da se degustiranje soka nastavilo, a sokovnik je svojom maksimalnom brzinom proizvodio sok za prisutne. Ne bih se začudio da kroz nekoliko dana, manastirska kuhinja nabavi jedan veliki sokovnik koji bi opskrbljivao monahinje sa zdravljim, prirodnim sokovima pripremljenim na ovakav način. Da bi se u Beogradu neprekidno čitale svakodnevne molitve u slavu Božiju, potrebno je na sve moguće načine brinuti o zdravlju monahinja našeg Manastira Vavedenje.

Nenad Badovinac
12. decembar, 2013.
http://zapisi-reportaze.com/casa-zdravlja/

Pročitano: 8310 puta