MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PUTOVANJE U MANASTIR ILINJE



Nekoliko dana pre putopisnog putovanja u Manastir Ilinje, upoznao sam oca Isaiju, igumana tog manastira. Čuo sam da je on jedan od retkih pravoslavnih duhovnika o čijim Božjim darovima ne smem da pišem. Kada sam ga prvi put video delovao je iscrpljeno i umorno, jer provodi dane u neprekidnim razgovorima sa ljudima koji dolaze po duhovnu pomoć i rešenje svojih ličnih životnih problema. Krenuli smo u 2 sata posle ponoći iz Beograda u Manastir Ilinje. Uputili smo se u jedno malo selo u Zapadnoj Srbiji u kojem se nalazi manastir posvećen Svetom Iliji. Razmišljam na glas o magli koja me sputava da dođem na vreme. Darko me sluša, gledajući kroz nevericu istinitost neviđeno guste magle. Delovala je nepobedivo. Brzinom vožnje kojom smo putovbali iz Beograda, mogli smo stići oko podne u manastir Ilinje, a ne u 4 sata, kako smo planirali. Zašto je baš noćas tako gusta magla na putevima? Postalo je očito da nećemo doći na odredište u potrebno vreme zbog guste magle, koja je postajala sve gušća. Osećao sam se napuštenim, pomalo zabaćenim, i zaboravljenim. Ta magla nije dopuštala da ustanem, to je ona magla koja me drži podaleko od mojih snova koje želim, a nemogu ostvariti. To je najsumornija magla koja me zadržava, zbog koje se kolebam i sumnjam. U trenutku takve misaone borbe sa vremenom koje ponestaje, u retrovizoru sam ugledao velika kamionska svetla koja su mi većom brzinom približavala. Jedan kamion me prestigao, a jedan je ostao iza mene. Osvetljavali su mi put, vodili su me kao malo bespomoćno dete kroz tu gustu maglu. Ovo je bila jedina moguća pomoć u tom trenutku, jedini način koji me mogao izvuđi iz guste magle i dovesti pravovremeno do odredišta, do kapije manastira Svetog Ilije. Neočekivano brzo smo se pojavili pored hrama posvećenog Svetom Iliji. Stigli smo neposredno pre početka jutarnje molitve. Napolju je i dalje bila hladna i tamna noć, a unutra, u crkvi topao i vedar dan. Molitva, ikone, žižak svetlosti u kandilu, kadionica i tamjan zamenjivali su prostor crkve sa prostorom moje duše. Crkva je predstavljala moju dušu, a iza ikonostasa krio se moj duh. Simbolički je duša bila i dalje nedodirljivi deo mene, a kroz gusti tamjan u vazduhu, koji je lomio svetlost kandila, sve su duše stremile ka oltaru. U oltaru se nalazio ključ potreban za ulazak u odaje vlastite duše koje želimo očistiti i ohristoviti. Trajao je taj susret gotovo celu noć, sve dok nije svanuo dan.
 
Izišavši iz crkve potražio sam oca Isaiju, a kada sam došao do njega, pitao me otac: „Kako si? Da li si dobro?“ Gledao me preplašeno, a ja sam mu još začuđenije odgovorio da sam dobro, zašto ne bi bio dobro!!! Otac se okrenuo i otišao. Ja sam ostao i dalje začuđen njegovim pitanjem, ne shvativši razlog njegovog preplašenog pogleda ka meni. Kako bih se malo ugrejao, otišao sam do crkvene prodavnice. Ušao sam unutra. Prodavač je pričao sa nekim poznanikom, a ja sam razgledao malo knjige i stvari koje su izložene za prodaju. U drugom delu prodavnice bile su izložene mnoge ikone uz mnoštvo ostalih prodajnih sadržaja. Otišao sam da ih vidim izbliza, a onda je iznenada prodavač prekinuo razgovor sa poznanikom i brzo se okrenuo prema meni i viknuo sa komentarom: „Izađite van, odmah. Ne smijete tu biti, odmah da ste izašli van“. Rekoh mu: „Oprostite, evo odmah ću“. Nisam shvatio šta sam napravio, ali pomislih, bolje da se vratim iz tog dela prodavnice. Htedog da izađem iz prodavnice, ali se okrenem prema prodavcu i ljutito mu kažem: „Gospodine, što niste napisali negde uputu da je u taj deo prodavnice zabranjeno prići? Što niste stavili neki natpis? Kakav ste vi to prodavač: umesto da me poslužite kao kupca, vi vodite neprekidne privatne razgovore sa svojim poznanicima. Da li se tako ponašate kada ovde dođe na stotine ljudi? Zašto ne pomognete ocu Isaiji, tako da vudete kvalitetniji prodavac, nego se još i ponašate bahato prema kupcima? Sada ću reći ocu za vaše ponašanje. Zašto me niste uslužili čim sam ušao u prodavnicu nego ste me gotovo isterali iz prodavnice?“ Kada sam završio svoj monolog kao reakciju na prodavčev nekulturan komentar, stao sam začuđen svojoj reakciji. Onako začuđeno kao što me je i otac Isaija malopre začuđeno gledao. Srce mi je lupalo velikom brzinom. Hteo sam još svašta da mu kažem, pogledao sam prodavca a on me isto tako začuđeno i uplašeno gledao. Mirno sam izašao van. Otišao sam da popijem kafu sa Darkom. Nisam mu pričao o svojoj pomalo netipičnoj reakciji. Pozvali su nas da sednemo u njihovu trpezariju. Vratio sam se kasnije do prodavnice. Kada sam ušao unutra, čovek je u ruci držao molitvenik i molio se. Pitao sam za detalj o izvoru vode: „Oprostite, da li je izvor ispred prodavnice posvećen? Hteo bih da natočim kanister vodom.“ Prodavac se zaustavio sa molitvom i uplašeno pogledao te odgovorio: da je izvor posvećen Svetom Iliji.
 
Duhovno naprezanje koje sam doživeo dolazi od raznih sila koje posećuju ovo mesto. Dovoljna je mala iskrica tamnih sila da se uzbreknu mnogi eksplozivni talasi koji se projavljuju kroz lančanu reakciju. Tamne sile ne žive samo u tamnim prostorima vasione, one često posećuju sveta mesta i približavaju nam se toliko blizu da ponekad hodaju uporedo pored nas i na razne načina se susreću sa nama. Često kada smo u blizini velikih svetinja, tada smo i u blizini jakih mračnih sila koje nas gledaju svojim tamnim očima. Pre povratka za Beograd potražili smo oca Isaiju da uzememo blagoslov pred put. Pre polaska, preneo sam ocu Isaiji pozdrave od oca Gavrila na kojima mi se mnogo zahvalio, raspitavši se sa oca. Uz blagoslov, otac Isaija mi se smirenim tonom nasmešio i tako je umirio moje viđenje burnih reakcija koje sam doživeo u prodavnici. Manastir Svetog Ilije je mesto prepuno blagodati Božije koje sam imao priliku osetiti na samoj jutarnjoj molitvi, ali zbog te blagodati odmah sam bio izložen nemilosrdnim napadima mračnih sila koje koriste svaku priliku za svoje projavljivanje među ljudima.
 
Nenad Badovinac,
Decembar, 2013.
http://zapisi-reportaze.com/nemilosrdni-napad-u-manastiru-ilinje/

Komentari sa facebook profila o.Gavrila i Nenada: 
 
Dejan Šipov: Tako cesto sam imao prilike to osjetiti....ali kao nevjernik nisam si to mogao predstaviti....nisam shvacao sto je razlog mojoj tegobnosti.....tek nedavno sam smogao hrabrosti oprostiti samome sebi i predati se Bogu.....imam 39 godina i cijeli zivot sam bjezao od onoga sto jesam i onoga tko me cuva.....u ratu je ta zbunjenost bila veca jer moja braca nisu bila oko mene a ja sam bio stranac u svojoj kuci.....dusa mi je gorila.....trazio sam odgovore ne mogavsi ih naci......ove godine na prvi dan 11-oga mjeseca sam se zaputio u Lepavinu......od trenutka kada sam krenuo iz svoga zagrebackoga stana osjetio sam prisustvo necega sto mi ne da da u miru u manastir stignem....mada jako dobro znam gotovo svaki kutak Hrvatske uspio sam promasiti izlaz iz Vrbovca i napraviti nekih pedesetak km vise....nakon toga sam cak i promasio onu cesticu koja nadole vodi prema manastiru produzivsi do kraja ceste i nasavsi se u sumi na makadamu.....kada sam dosao pred manastir osjetih neobjasnjiv strah....pravoslavac po rodjenju a nikada ne bijah u pravoslavnoj bogomolji....nema nigdje nikoga....oko mene se skupljaju macke i psi i igramo se....kao da me i zivotinje zele opustiti na tome svetom mjestu....osjecaju da sam izgubljen i uplasen....kroz prozor u prizemlju vidim covjeka u crnoj odori....pitam ga mogu li s nekime razgovarati.....kaze mi glas iznutra da odem do sume jer je otac Vasilije tamo.....kada dodjoh do njega u tome trenutku sve je bilo drukcije.....Sve......
 
Kela Dragan pisite dalje sta se desavalo nakon susreta s ocem Vasilijem ....
 
Dejan Šipov posao sam prema gospodarskoj gradjevini iznad manastira jer se od tamo cula motorna pila.....rekoh u sebi mozda su gore neki radnici koji ce mi znati reci gdje je otac Vasilije.....vidjeh covjeka u crnoj trenirci kako pili drva i polako kretah prema njemu....u jednom trenutku je i on valjda cuo lavez dva psa koja su tamo bila vezana i lajala na mene kao na nekog uljeza koji je nasilno usao na njihov teritorij.....ugasio je pilu,pogledao me.....pozdravih ga i on uzvrati pozdrav....rekao sam mu samo da bih htio sa nekime razgovarati.....imao sam osjecaj da pozna svu moju muku koja je tako slozena i cudna.....ali vjerojatno je svaka muka takva.....ispricah mu svoju pricu ukratko.....tko zna koliko bi se ljudi moglo naci u toj prici...
 
Dismaz Pokajani Razbojnik ..u manastiru Ilinje se jednom mesečno služi sveta tajna jeleosvećenja..za Vašu informaciju prva sledeća je sad u subotu 01(14).12.
 
Svetlana Bosic slicno se i meni desilo u manastirskoj prodavnici u ilinjju ,suzdrzala sam se jer sam pomislila da su to iskusenja ...
 
Dusica Zivojinovic To je tako na svim Svetim mestima, Manastirima! Mislim da Gospod nas, Svedobri, hoce da nam kaze u kakvom se duhovnom stanju nalazimo, na kom smo nivou, smirenja i trpljenja. Preko duhovnika, preko ljudi, a Sveti nas otac Tadej kaze, budimo uvek sa dobrim mislima, kao deca poslusajmo!
 
Žiko Vidić Nikakve neciste sile ne mogu pravdati gnev koji covek iskali nepotrebno...Licno sam sklon misljenju da oni koji nisu navikli na svete prostore u istima na pocetku posecivanja potiskujuci agresiju zapravo bivaju izlozeni istoj.
 
Sena Petrović ...blagosloveno...
 
Slavica Olga Fom Manastir Ilinje, specifican bas po tome sto si sam doziveo, malo me cudi da nisi cuo od drugih koji su bili tamo, no Slava Bogu zato i imamo taj Manastir, ostalima koji citaju, ako idete tamoznajte da mozete isto da dozivite, ali i jos mnogo sto sta u Crkvi od ostalih vernika.
 
Slavica Kosanovic Vucenovic Nemojte nas plasiti 
 
Ljiljana Ljepojević Bila sam i MANASTIRU ILINJE I LEPAVINA to treba doživjeti hvala GOSPODU ŠTO TAKVA MJESTA POSTOJE
 
Dragica Radaković test strpljenja ,,,
 
Mile Matic Ma to je jedan nervozni monah,malo je grub...sve mu smeta,to je krst Oca Isaije...
 
Branka Vincic Samardzic SLAVA BOGU I MILOST U SVE VEKOVE VEKOVA AMIN+++
 
Miroslav Popovic Uh, kako strašno zvuči naslov! Rekoh, mora da je neki napad pljačkaša. Ili zilota. Ili satanista. Kad ono... 
 
Prijatelji Manastira Glogovac Naslov, nema veze sa tekstom.. Više bi se reklo da je reč o napadu nedostatka osnovne kulture.
 
Nenad Badovinac dragi Miroslave, nemoj povezivati naslov sa prodavcem.. i javi se ponekad iz daleke Amerike 
 
Nenad Badovinac Istina je da naslov nema veze sa prodavcem u tekstu. Jedino se iz prvog površnog dojma odmah može povezati prodavac sa naslovom..

Pročitano: 32757 puta