MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MITROPOLIT JEROTEJ ODGOVARA NA 19 PITANJA OMLADINE



Učenici „Sedme opšte srednje škole“ iz Kaliteje u Grčkoj nedavno su intervjuisali  njegovo visokopreosveštentsvo mitropolita Nafpaktosa i sv. Vlahosa, Jeroteja, postavivši mu 19 pitanja u vezi savremenih crkvenih tema kao i lična pitanja, u njihovoj potrazi za duhovnim uputstvima. Pitanja i odgovori koji su objavljeni u školskom časopisu nalaze se ispod. 
 
1. Pitanje: Postoji li definicija duše?
Odgovor: Duša je Božija tvorevina koja je otjelotvorenje Njegove energije. Ona je živuća, besmrtna po blagodati, odvojena od tijela ali sjedinjena sa njim. Čovjek se sastoji od duše i tijela, a svako od njih sam po sebi ne čini čovjeka. Crkva ne vjeruje u prethodno postojanje duše bez tijela, niti tijela bez duše. Duša je duhovna komponenta čovjekovog postojanja koja daje život tijelu. Nevjerovatno je da neko upozna dušu osobe, a da se ne fokusira samo na njegovo tijelo. 
 
2. Pitanje: Šta Vas je navelo da postanete sveštenik?
Odgovor:Sveštenik sam postao zbog crkvenog načina života koji sam živio još od malih nogu, i moje ljubavi prema Bogu i čovjeku. To je prirodan ishod crkvenog života i osjećam se veoma dobro. Kao dijete sam volio hramove i bio sam povezan sa njima. Bio sam inspirisan ljudima koji su imali ljubav prema Bogu i Crkvi. Sveštenik sam postao iz ljubavi, a ne zato što nisam imao ništa drugo raditi. Sada nisam samo sretan, već sam i slobodan! Ne brinem se o „bitisanju“ već o „kvalitetu bitisanja“, ne borim se za sreću već za slobodu. Velika je razlika između ovo dvoje. 
 
3. Pitanje: Šta mislite o svom položaju i kakav je Vaš odnos sa Bogom?
Odgovor: Kao episkop osjećam da imam odgovornost za Hrišćane, za sveštenstvo, za mlade i za stare. Ja sam sluga svih i kada god treba ja sam njihov otac i iscjelitelj. Naravno, kada neko služi i kada se moli taj osjeća Božije prisustvo. Bog nije ideja, bezlično biće, vrijednost iako najsavršenija, već ljubav i ljubavnik, i kao ljubav On se kreće prema čovjeku i kao ljubavnik On privlači Sebi one koji su vrijedni te ljubavi. 
 
4. Pitanje: Zašto su se ljudi, a naročito mladi, udaljili od Crkve? 
Odgovor:Udaljili su se zato što misle da je Crkva nešto što nije, oni smatraju da je to kao religija, kao suvenirnica, kao starački dom, itd. Sve nas treba kriviti za to, nas sveštenike zato što nismo pokazali šta je zaista Crkva, ali i omladinu zato što dublje ne traže „biće“ Crkve. Da biste pronašli nešto dublje onda to morate voljeti, osjećati bol za njega i tražiti ga. Crkva nije mjesto za pobunu protiv svih položaja i svih licemjerja, već je duhovni svjetionik koji svijetli i vodi. 
 
5. Pitanje: Šta jeste i šta bi trebala biti uloga Crkve u današnjoj krizi?
Odgovor:Njena uloga je uvijek ista, a to je da ujedinjuje i iscjeljuje. Kada u parohiji imate sveštenika koji je senzibilan, on se može organizovati i djelovati kao duhovni terapeut te zajednice. Crkva je majka svih, i prima sve bez bilo kakve diskriminacije, nudeći svima smisao života.
Međutim, moram da naglasim da kada govorim o Crkvi ne govorim o uspostavljenoj instituciji, arhijerejskom sinodu i grupi sveštenika, već o zajednici sveštenika i mirjana koji su kršteni i koji žive u skladu sa Hristovim riječima. Vi ste takođe članovi Crkve. Ne odvajajte se od Crkve. 
 
6. Pitanje: Kako Crkva koristi svoje bogatstvo?
Odgovor: Prije svega to je zapetljan mit da Crkva ima velika bogatstva. To je takozvani mit neizmjernog bogatstva. Crkva trenutno posjeduje 4% svoje prvobitne imovine koju je povremeno davala za osnivanje bolnica, škola, univerziteta, ustanova, itd. A sada, ono što ima na raspolaganju, ona daje u dobrotvorne svrhe. Često je Crkva pomagala obnavljanju države kako ne bi bankrotirala. To je istina koju niko nikada ne bi smio zaboraviti. Štaviše, pravo bogatstvo Crkve je njeno učenje, njeno bogosluženje i njeni članovi, Hrišćani. 
 
7. Pitanje: Da li Crkva treba da se modernizuje po pojedinim pitanjima i u čemu to?
Odgovor: Crkva ima predanje koje ima sposobnost da se prilagodi svakom vremenu bez gubljenja svoje suštine. Nema potrebe da je posvjetovnjujemo, da činimo kompromise, već da pozivamo ljude da je istražuju. To je mjesto slično istinskom erosu, koji nije banalizovan, već poziva ljude da traže unutrašnju ljepotu drugog. Ljepota ljudi nije spoljašnja, već unutrašnja. Tako se dešava i sa Crkvom. Po nekim pitanjima može se modernizovati kada je to vezano za obezbjeđenje istine a ne gubitka njenog života. 
 
8. Pitanje: Šta možete reći o korupciji sveštenika?
Odgovor:Takvih sveštenika nema u tolikoj mjeri u kojoj se navodi. U svakoj zemlji mogu se primijetiti situacije kada padamo, otkrivajući ljudsku slabost. Većina sveštenika počinje sa dobrim ciljem dobrovoljnog žrtvovanja i davanja. Neki usput izgube svoj cilj usljed brojnih faktora. Međutim, sveštenici su među najboljima u našem društvu. Drugi su nas odveli u sadašnju ekonomsku krizu, dok se sveštenici bore da pomognu ljudima i uspostave ravnotežu u društvu, da utješe žalosne.
 
9. Pitanje: Kakvo je Vaše mišljenje o ateistima i onima iz drugih religija?
Odgovor: Ne mogu praviti razliku između ateista i religioznih ljudi na osnovu vanjskog faktora. Mislim da ateisti ne postoje, zato što oni koji se izjašnjavaju kao ateisti vjeruju u nešto, a tom nečemu daju božanske karakteristike. Mogu postojati ateisti koji vjeruju i hrišćanski ateisti. Ateizam nije samo ideologija, već praktičan život. Pored toga, savršen ateizam je korak ispod savršene vjere, na paradoksalan način. Oni iz drugih religija imaju svoju vlastitu tradiciju, koja je komponenta svake kulture. Svi mi trebamo voditi računa da ne budemo fanatici, rasisti, nasilnici. Vjerski fanatizam je jednak najgorem obliku šizofrenije. 
 
10. Pitanje: Kako Bog sudi dobroj osobi i lošem Hrišćaninu?
Odgovor: To ne mogu znati. Ne mogu ući u Božiji um. Međutim, volim reći da se radujem što će mi suditi Bog a ne ljudi, zato što Bog vidi unutar naše duše, naše namjere i on voli ljude, dok ljudi sude po spoljašnjosti i veoma su okrutni. Jako se plašim neosjetljivih ljudi. 
 
11. Pitanje: Kakav je odnos između pravoslavaca i katolika danas?
Odgovor:Postoje različita predanja, bogoslovske razlike kao i kulturne, društvene i psihološke razlike. Teološki dijalog vođen danas, kada se radi iskreno i bez skrivenih namjera, može biti od koristi dobronamjernima koji traže istinu. 
 
12. Pitanje: U školama govorimo o tajni braka. Šta mislite o odluci da se dozvole istopolni brakovi? Šta mislite o političkom braku?
Odgovor: Crkva ima svoje vlastito učenje u vezi braka. Prema Hristu, brak je zajednica muškarca i žene koji čine porodicu, stvarajući prostor ljubavi i mira. Crkvena učenja ne prihvataju brak između ljudi istoga pola. To se ne može desiti. Ali Crkva nije odgovorna za one koji žele da žive van njene tradicije i koji žele da imaju politički brak. 
 
13. Pitanje: Da li se samo pravoslavna vjera treba učiti u školama, ili trebaju i druge?
Odgovor:Dosta se razgovora vodi na ovu temu. Predloženi su brojni planovi i izrečena mnoga mišljenja. U svakom prijedlogu postoje prednosti i mane. Iza pravog obrazovnog programa koji ispunjava ulogu obrazovanja, mislim da sve zavisi od profesora koji predaje i učenika koji to traže i žele da nauče. Muči me kada neko ko nije vjernik podučava i kada ljudi slušaju mehanički, nezainteresovano, bez želje da istražuju. 
 
14. Pitanje: Kakva je veza između posta i Svetog Pričešća?
Odgovor: Sveto Pričešće je vrhunac crkvenog života; to je zajedništvo, sjedinjavanje, ujedinjenje i ljubav. Svaki događaj kao taj zahtijeva ozbiljan pristup sa odgovarajućim pripremama. Post je način pripreme onih koji su u mogućnosti da poste, ali učešće u svetoj tajni Pričešća zasniva se na uslovima koje uzvikuje liturg: „Sa strahom Božijim, vjerom i ljubavlju pristupimo“. Ono što se traži su strah Božiji, vjera i ljubav. 
 
15. Pitanje: U čemu je značaj ispovijesti?
Odgovor:Ispovijest je tajna razgovora sa Bogom preko sveštenika. Mi smo navikli da razgovaramo sami sa sobom, zatvarajući se u tamne podrume naše duše nemajući snage da otvorimo zapečaćene dijelove sebe, dopuštajući da u nama zavlada tama i buđ. Ispoviješću zaustavljamo tragičan monolog i učestvujemo u dijalogu sa Bogom, napuštajući svijet zablude i otvarajući se prema svjetlosti istine. 
 
16. Pitanje: Šta je grijeh?
Odgovor: Grijeh je bolest, smrt, uništenje odnosa sa Bogom i našim bližnjima. To je bolest samoljublja i sebičnosti. 
 
17. Pitanje: Šta se dešava sa dušom nakon smrti u prvih 40 dana?
Odgovor: Smrću čovjek ne ide u stanje „apsolutne nule“ kako neki tvrde. Kada se duša odvoji od tijela, ona živi i opet će se vratiti u tijelo, koje će vaskrsnuti. Nigdje nisam naišao u svetootačkim spisima da duša ostaje sa nama 40 dana nakon smrti tijela, pa da onda ide negdje drugdje. Duša je nematerijalna, i nakon napuštanja tijela ona nastavlja svoj život. 
 
18. Pitanje: Neki vjeruju da se bliži drugi Hristov dolazak. Da li se to može predvidjeti na osnovu Svetog Pisma?
Odgovor: Hristos nas uči da ne možemo znati kada će se desiti Njegov drugi dolazak, ali će biti iznenada. Stvar je u tome da budemo časni prema Bogu, našim bližnjima i samima sebi svakog dana, da smo u miru sa našom savješću i da volimo svoje bližnje bez sebičnosti, što je najvažnije. Ne mogu prihvatiti lažne proroke koji uzrokuju agoniju i nemir među ljudima. Ja volim govoriti o životu, ljubavi, nesebičnosti i božanskom erosu. 
 
19. Pitanje: Kakvo je Vaše mišljenje o darvinizmu? 
Odgovor: Postoje brojne teorije o stvaranju i evoluciji čovjeka. Sukob između Hrišćanstva i nauke je prije svega u Zapadnom svijetu, među drugim hrišćanskim tradicijama. U pravoslavnom učenju,  kao što objašnjavaju Crkveni oci, nema sukoba između teologije i nauke, jer teologija i nauka djeluju u različitim poljima. 
 
Međutim, za mene kao sveštenika i bogoslova ono što me prvenstveno zaokuplja jeste jedna druga evolucija: kako mi, kao ljudi, možemo da se obožimo. Kako možemo preobraziti naša životinjska djela u ljudska i božanska. Kako samoljublje možemo zamijeniti u ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Kako pakao naših života možemo promijeniti u raj. Kako naše biološke impulse možemo unaprijediti u božanski eros, koji takođe preobražava ljudski eros. Na koji način ćemo prestati gledati naše bližnje kao na sredstvo za zadovoljstvo i posmatrati ih sa potpunom radošću. Kako možemo postati ljudi Božiji. 
 
Ne volim biti zatvoren u zatvoru, gdje će mi dati slobodu kao ukras. Želim napustiti bilo koji oblik zatvora. Želim slobodu duha, da se izdignem nad prolaznim i tražim prevazilaženje smrti. 
 
 
Prevod sa engleskog D. P.
26 oktobar 2013 god.
 

Pročitano: 7429 puta