MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

STARAC ANDREJ AGIOPAVLITES, BOGORODICA, I ZILOTI IZ ESFIGMENA



Novembra 1976, otac Andrej, koji se povukao sa igumanske službe Manastira Svetog Pavla, i koji je bio dovoljno star, želeo je da ode u miru i da ostatak života provede na Manastirskoj farmi, koja se nalazi na severozapadnom delu Svete Gore, pored kapele Svetog Nikole.
 
U blizini, na obali mora, nalaze se tri stene koje se slične jedna drugoj i nazivaju ih tri blizanca. Otac Andrej bi odlazio na obalu sa brojanicom, i dok se molio sakupljao bi drvca za vatru. 
 
Jednoga dana, nakon velike oluje koja je napravila štetu u regionu, otac Andrej je otišao na obalu da sakupi drva koje je more nanelo nakon oluje. Takođe je razmišljao da bi nekome možda bila potrebana pomoć zbog oluje.
 
Na obali gde je skupljao drveće video je nešto nalik na ljudsko telo. Odmah je pomislio da je to neki brodolomac, kome je potrebna pomoć. Kada je prišao, video je ženu obučenu kao monahinja, koja je sedela na kamenu i na svojim kolenima pisala nešto. Pored sebe je imala još dve knjige.
 
Iznenađen, jer nije dozvoljen pristup ženama na Svetu Goru, pitao ju je odakle je, na dijalektu okolnog kraja. 
 
"Ko ste vi? Šta ovde radite? Da li vam je potrebna pomoć?"
 
"Ne starče, odgovorila je, ne treba mi pomoć, ovde sam da radim na ovom poslušanju."
 
"A koje su ove tri knjige koje imaš kod sebe?"
 
Ona mu odgovori:"U prvu knjigu upisujem imena onih koji dolaze ovde, u drugu imena onih koji odlaze, a u treću, koja je knjiga života, upisujem imena onih koji ovde ostanu do kraja."
 
Starac nije hteo da je ometa više, pošto nije bilo potrebe, i pošto nije razumeo šta je video i čuo, pa se vratio nazad u svoju keliju. Kada je došlo vreme za večernju službu otišao je u crkvu da se moli. Kada je počeo da čita akatist ispred ikone Presvete Majke Božje, oči njegove duše su se otvorile i shvatio je da ono što je video nije svakidašnje, i da je ono bila Djeva Marija, i tek tada je shvatio koga je sreo. 
 
Dobri starac je odmah užurbano otišao na obalu, iako je bio star i put nije bio lak, da bi video Majku koju je voleo kao dete i kojoj se uvek molio za svoje spasenje i na koju je ostavljao svu svoju nadu. Počeo je da viče sljubavlju :"Moja Presveta, Moja Presveta…" Ali, Ona je već otišla, ipak ostao je sladak miris mira koji se osećao na celoj obali. 
 
Starac Andrej je ispričao ovaj događaj svom duhovnom ocu Dionisiju, iz malog Skita Svete Ane, što su svi monasi morali da rade da bi izbegli obmane i prelesti nevidljivog neprijatelja, koji se transformiše čak i u anđela svetlosti, kao što Apostol Pavle piše. Njegov duhovni otac je poznavao starca i njegove vrline i potvrdio mu da je to stvarno bila Presveta Majka Božja. Onda mu je starac Andrej rekao:"U redu, oče moj. Samo Vas molim nemojte nikome ovo pričati, ne želim da misle da sam neki svetac." Njegov duhovni otac je to poštovao i nikome nije rekao. Od tada je Starac čitao svakog dana akatiste Presvetoj Majci Božjoj ispred njene ikone i kandila, da ga podseća na taj događaj. 
 
Ovaj događaj nije bio slučajan. Starac je bio borac kako mi to nazivamo u manaškom životu. Što znači da je pristupao duhovnim stvarima detaljno i imao je dar neprestane molitve. Uz sve to malo je spavao. Tako da nije čudno što ga je Presveta Majka Božja posetila. Ali ne samo Presveta… 
 
Starca su nekoliko puta posećivali monasi iz Manastira Esfigmena da ga ubeđuju da se pridruži bratstvu njihovog Manastira, koje je već bilo odsečeno od Svete Gore. Govorili su mu o ekumenskim kompromisima nekih patrijaraha i vladika i ubeđivali su ga da prihvati zilotizam, radi tačnosti vere. Starac je počeo da se koleba u svojim mislima pa je odlučio da je neophodno da umnoži molitve Bogu da bi našao pravo rešenje. Bila je to velika dilema. Kako da ostavi svoje mesto Pokajanja i svoju braću i da bude odsečen od njih. Sa druge strane govorili su mu da je Vera u opasnosti i da lako može da bude izdata, kako oni kažu, i da treba sve da ostavi da bi zadržao Veru.    
 
Dok se Starac borio sa svojim mislima, u posetu mu je došao jedan sveštenik. Imao je miran stav i radosno lice, pravi "lik dobrote".
 
"Starče, neka je mir Božji sa tobom. Kojim putem treba da krenem za Karves?"  
 
Starac se ponudio da mu pokaže put i pitao ga "Kako vam je ime, oče?"
 
"Otac Nikola," odgovori prolaznik.   
 
 "Odakle ste?" upita ga starac.
 
 "Došao sam sa Kipra."  
 
Starac mu je pokazao put i mahnuo mu da bi ga pozdravio, okrenuo se i krenuo nazad. Ali je odmah pomislio da nije upitao prolaznika da li je gladan, da li mu je nešto potrebno za dug put. Okrenuo se i pozvao ga:"Oče Nikola, Oče Nikola, Oče, Oče..." Sveštenik je nestao iako je mogao samo nekoliko metara da pređe dok se starac okrenuo. 
 
Kako je prolaznik nestao tako su i misli koje su mučile starca nestale i mir mu se vratio uprkos senzitivnosti dileme koju je imao. Tako da je Otac Nikola, koji je u stvari bio Sveti Nikola, pokazao put starcu do kraja njegovog života, odnosno da se ne odvaja od Crkve. 
 
Treba naglasiti da je Sveti Nikola započeo svoje Episkopstvo iz jednog Manastira koji se nalazi na Kipru. 
 
Kada je starac prilično ostario, vratio se u Manastir Svetog Pavla da tu ostane do kraja svog života. U ovom manastiru je radio pošteno jedan radnik koji se razboleo i bio prikovan za krevet. Pošto mu se smrt bližila, iguman mu je predložio da postane monah, jer je monašenje drugo krštenje i svi grehovi do tada se praštaju. Radnik se rasplakao kada je čuo predlog i radosno to prihvatio.  
 
On se upokojio kao monah 2. Februara, kada Manastir Svetog Pavla slavi jedan od praznika Crkve. Otac Andrej je ovog radnika često pominjao kao primer i govorio koliko mnogo je Presveta Majka Božja volela ovog čoveka da ga je uzela na praznik. 
 
Na isti praznik 2. Februara 1987 otac Andrej se upokojio za vreme večernje službe u Manastiru Svetog Pavla. Vesti su se raširile ali nije bilo tuge već vaskršnje radosti zbog blaženog upokojenja oca Andreja. Sledećeg dana, za vreme opela i sahrane, njegov duhovni otac je svima otkrio događaje koji zapečaćuju velike vrline ovog čoveka. Otac Andrej je sahranjen na groblju Manastira Svetog Pavla i dodat je među njegove oce. Neka njegove molitve budu sa nama.    
 
Prevod sa engleskog Vladimir Srbljak
25 oktobar 2013 god.
 
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/07/elder-andreas-agiopavlites-theotokos.html

Pročitano: 6782 puta