MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POSLEDICE DEMONSKE GORDOSTI I PRELESTI



Pre oko sto godina beše neki iskušenik koji na postrigu dobi ime Sava. Njega zbog neposlušanja i prevelikog poverenja u sopstvene pomisli prelesti đavo. 
 
Od mnogih Sava slušaše o vrhu Atosa, o prelepim utiscima sa izleta na to mesto i poklonjenjima na praznik Preobraženja Gospodenjeg, i požele da i sam krene na to poklonjenje. Stalno je slušao o nekom ”starcu Atosu”, i mislio da se te reči odnose na nekog svetog starca koji živi na vrhu planine. 
 
Uprkos protivljenju njegovog starca, on se zaputi ka vrhu planine. Kada je stigao do mesta Hairi, on zaista srete nekog svetog, sedobradog, ali iscrpljenog starca, koji ga sažaljivo upita: ”Kuda ćeš, čedo moje? Izgledaš umorno i tužno. O čemu se radi?”
 
”Želim da se poklonim starcu Atosu,” odgovorio je Sava umornim glasom.
 
”Ja sam, čedo moje, starac Atos. Odakle dolaziš? Gde živiš?”
 
”Ja sam iz Kerasije, iz skita Sv. Ane.”
 
”Zar si ti iz Sv. Ane? Pa ja poznajem sve koji tamo žive. Kako to da tebe ne poznajem?  Ali, ne brini,” nastavio je starac, ”ja sam duhovnik, a svi monasi koji su hrabri i žele da ispunjavaju svoju volju, dolaze da mi se poklone. Nema potrebe da ideš dalje i da se umaraš. Ja sam sam došao tebi, videvši tvoju nameru. Nije neophodno da se ti uspineš na vrh. Učini mi jednu metaniju i vrati se kući, izvršavaj svoju volju, i ja ću se brinuti o tebi.”
 
Monah Sava beše zaslepljen svojom neposlušnošću  i rečima satane, koji je izgledao  onako kako je on zamišljao starca Atosa; i on mu učini metaniju. Ali užasnut, primetio je da ruka koju celiva ima zastrašujuće duge nokte, i shvati odmah prevaru.
 
”Sada si moj,” reče mu demon u liku starca Atosa. ”Doćiću jednog dana da te povedem sa sobom.”
 
U tom trenutku, Sava pade u nesvest. Mnogo sati kasnije neki putnici ga nađoše i vratiše nazad u Sv. Anu. Tri dana kasnije on se pribra i ispriča šta se dogodilo, i sa suzama zatraži oproštaj od svog starca i bratije. Osam godina je još proveo u skitu, nigde ne nalazeći mira. Petnaest godina je molio Presvetu Bogorodicu Portatisu za pomoć  u manastiru Iveronu. 
 
Njegova končina dođe jednog dana iznenada, dok je lovio ribu na moru sa ostalom bratijom. Dogodila se to u istom onom času, kada se jednom poklonio satani: strašan olujni vetar ga podiže sa barke naočigled ostalih monaha. I tako siroti, jadni monah Sava isčeze zauvek.
 
*  *  *
 
Ovo se dogodilo podvižniku po imenu Pahomije, koji je živeo na Karulji, i koji je pao u strašnu demonsku prelest. Bio je ubeđen da ne postoji sveštenik koji bi bio dostojan da ga pričesti. On očekivaše anđela, da dođe sa Nebesa i da mu donese Sv. Tajne. Njegov život okonča tragično. On pade sa stene i utopi se  u moru. Pronađoše ga  na suprotnoj obali, Sikiji, a velike ribe ga behu do pola pojele.
 
*  *  *
 
Pre mnogo godina na južnom kraju Katunakije življaše veoma pobožan starac. Imaše on učenika po imenu Spiridon. U početku, Spiridon beše u svemu poslušan i tačan. Ali kako je vreme prolazilo, crv taštine poče postepeno da nagriza njegovu monašku dušu. On posta neumoran u svom asketskom podvigu. Udvostruči svoja metanija i molitve na brojanici. Poče da drži duža bdenija, ali  bez znanja i blagoslova duhovnog oca. On sebe smatraše uzvišenijim od svih drugih monaha i postepeno, ispunjavajući svoju volju, on stiže do tačke kada poče sasvim da biva kontrolisan od strane svoje gordosti.
 
Jedne noći on začu kako neko kuca na vrata njegove kelije, rekavši: ”Molitvama...” On otvori, a pred njim, kako se činilo, stajaše anđeo, iako to nije bio. ”Mene posla sam Bog Svedržitelj da ti kažem da je On zadovoljan svim tvojim podvizima i vrlinama. Gospod želi da te nagradi  i poziva te da se danas popneš samnom do vrha Atosa, gde će se On pojaviti sa vojskom i svetitelja, kako bi mogao da Mu se pokloniš.” 
 
Ove reči izgovori lažni anđeo Spiridonu, a on, u dubokoj tami svoje gordosti, bez blagoslova i blagodati Božije, pođe za njim.  Beše to u zimu.Vreme beše loše i sneg beše svuda. Nakon uspona od mnogo sati, monah stiže na vrh Atosa. Zadovoljan, prividni anđeo mu reče:
 
”Pogledaj tamo. Možeš li da vidiš, Hristos dolazi.” Spiridon vide neki crveni oblak  i učini mu se da Hristos sedi u sredini na prestolu, običen u arhijerejsku odeždu. Istovremeno se pojaviše vojske anđela, sveti Apostoli, prepodobni, jereji, pravedni muževi i žene. Sv. Spiridon predvodiše zbor arhijereja, a njegovo lice gledaše izbliza monah Spiridon malo sa čuđenjem. 
 
U međuvremenu  anđeo ga požurivaše: ”Šta gledaš? Što gubiš vreme? Zar ne vidiš da dolazi Hristos? Požuri i pokloni mu se.”
 
Spiridon krete napred neodlučno. Neko mora da se u tom trenutku molio za njega, jer on sa čuđenjem primeti da tobožnji Sv. Spiridon nosi ogromnu skufiju, metar visoku, a on je znao da na ikonama skufija ovog svetitelja beše mala. On se prekrsti rekavši: ”Gospode pomiluj. Nikada u svom životu nisam video toliku skufiju.”
 
Iznenada, priviđenje nestade, a Spiridon se nađe sam na ivici provalije, sa jednom nogom  u dubokom snegu, a drugom spremnom da krene u ponor.
 
Trebalo mu je dvanaest sati da se vrati u svoju isposnicu, a u njoj zateče starca, kako plače i moli se. On se pokaja i ispvedi rekavši sve što se dogodilo. Starac mu naloži epitimiju, da ne sme da se pričesti tri godine, i posla ga u manastir Dionisijat, da za tri godine tamo pere sudove. Na taj način on se zasita smirio, a svim ocima, posebno iskušenicima, pričao je o strašnoj smrti koja mu je pretila, a koju je izbegao molitvama njegovog starca.
 
*  *  *
 
Nekadašnji iguman Neoft (manastir Dohijar) boravio je 1880. godine u keliji Sv. Arhangela u maloj Sv. Ani. I imaše san u kome mu se javi Sv. Vasilije, a on mu se pokloni i celiva prst na njegovoj nozi. 
 
Ovaj san beš dovoljan da se iguman pogordi u duši, jer je mislio da je stvarno video i celivao svetitelja. On stalno razmišljaše o ovom snu, toliko da se to odrazi na njegovo dnevno pravilo i molitvu.
 
Prođe neko vreme i sveblagi Bog ga prosvetli da poseti dobro poznatog ispovednika, oca Gregorija, podvižnika koji življaše u potpunom siromaštvu , u maloj isposnici izvan skita. On mu reče: ”Brate moj, ti se pokloni velikom đavolu, a ne Sv. Vasiliju Velikom. Molim te da od sada na dalje ne obraćaš pažnju na snove, koje demon koristi kako bi obmanjivao ljude.” 
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
22 oktobar 2013 god.
 
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2013/10/the-consequences-of-demonic-pride-and.html

Pročitano: 12049 puta