MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DNEVNIK MONAHINJE EFROSINIJE



 

Pomozi Gospode silom Tvoje blagodati da po blagoslovu duhovnog oca V. sve pretrpim, skidajuci sa sebe starog coveka, oblaceci se u novog, istinskog Hriscanina, koji je uzeo na sebe Krst Gospodnji, odlucio da ide Njegovim putem. Amin.

 

7 avgust 1998 godine. Neupotrebljiv je onaj sasud, zaista neupotrebljiv, u koga ne moze da stane ni telesna, ni duhovna hrana. Ne mogu da jedem masnu hranu sve ove godine. Retko, u trku, cas u gostima kod Evdokije, cas kod Lidije, u Crkvi sam za rucak cak jela i meso, i slicnu hranu, a meso mi je u prvo vreme i dosadilo. Ali evo ima vec dve godine kako sam odlucila da ne jedem meso. Celu Svetlu Sedmicu i posle nje sam jela jaja, a sada moram da se odreknem i tog zadovoljstva - organizam mi ne prima nikakvu mlecnu hranu, i odrzavam snagu samo preko tableta i drugih lekova. Svih tih godina, buduci vec ocrkovljena, desavalo se da sam voljno ili nevoljno narusavala post sredom ili petkom. Sada je doslo vreme da se propusteno nadoknadi, da prekinem sa mrsnom hranom,koju sam uglavnom jela u Crkvi, posto sam kuci samo pila caj ili jela nesto od kiselog kupusa ako je bilo, - krastavce s kasom. I ranije nam hrana nije predstavljala nikakav idol, kao nekima koji su u prvom redu punili svoje zeluce. Sada, posto sam ostala udovica mnogo vise cenim duhovno bogacenje. Sav novac mi odlazi na zakazivanje treba, pricescujem se jedanput nedeljno i kupujem ikone, a po mogucnosti i svece i ulje za kandilo. Od demona sam pretrpela razlicita iskusenja kao Valerijinu smrt, jer sam odbijala da dam novac troseci ga na prethodno receno. I sada mi ih Aleksej uporno trazi, ali i sada na njih trosim novac samo u hitnim slucajevima, i to tako sto se ja odreknem svega. I u Crkvi sam vise puta slusala prekore na sta trosim novac, - ali njima nije jasno da je za mene duhovno vise od telesnog; ne veruju mi, odmahuju govoreci mi sto trosim novac ... Jedino svestenik i njegova popadija, znajuci za moju privrzenost (za duhovne knjige koje postoje u prodavnicama, koje sam ja skoro sve nabavila) su mi ukazali, da ne treba tako da radim vec da je bolje da ih izucavam u biblioteci. A ja, gresna, jos i delim knjige, duhovno spominjuci moje upokojene rodjake. Nekako na ispovesti kod oca V. otrkila sam da u domacim uslovima postim, a on mi je rekao da ne uzimam na sebe dodatne podvige. Sada je Gospod Sam odredio da postim, posto mi organizam ne prima mrsnu hranu. Da i to, da je otac V. bio u Cernobilu, gde se desila nuklearna eksplozija, kao graditelj, i gde je svojim ocima video tu zvezdu Polinj, koja je zatrovala izvore voda, i ja, gresna, njegova duhovna cerka sam odrasla u sredini u kojoj se desila nuklearna eksplozija, i takodje sam u tome nevoljno ucestvovala.

 

Ja, gresna, toliko godina nisam znala za cistotu spasonosnih postova, ali sam po sugestiji Angela jednom godisnje, krajem februara - pocetkom marta sama manje jela, tako sto sam jela samo kuci, a na poslu sam se uzdrzavala, kako sam ja gresna mislila, zeleci da oslabim. Sada mi je Gospod otrkio da je to bilo vreme postova, za koje ja tada nisam znala, ili tacnije nisam ni zelela da ulazim u sve to. Sada ja, gresna moram da sakupljam kamencice koje sam ranije razbacala. Sam Gospod sve premudro ustrojava.

 

P.S. Danas sam prezivela strasnu srcanu tegobu, muku kada su dosle parohijanke sa suzama, trazeci svestenika da bi krstio iznenada upokojenog, nekrstenog muskarca. One su placuci pricale, da je on po dusi i delima bio “svet", kako su se one izrazile, da je veoma zeleo da se krsti (to je bila njegova najveca molba), ali nije uspeo. Tuzna sam bila ja gresna, ostarela u gresima, jer sam samo Bozijim Promislom, i zastupnistvom Majke Bozije, ja okajana bludnica, posle svoje prve operacije, koja mi je donela toliko nevolje, tuge i suza, iskazala deci svoju majcinsku molbu da se ona krste, sto su oni i uradili na Bozic 1993 godine. Tuzna sam ja gresna!

 

Kako bih se ja opravdala da su moja deca umrla nekrstena. Jura i ja smo se spremali da ih krstimo, postojala je zelja za to, ali se ona uvek zavrsavala samo na razgovorima, a dela nije bilo. Tako bi me, nepokajanu gresnicu, s radoscu docekalo pakleno dno. I sta me sada ceka? Zar ja sama nisam predala svoju decu satani svojim bludnim delima, pijancenjem, sramnim razgovorima. A kako cu stati pred Valerijem na Strasnom Sudu, ja nepokajana gresna majka kada sam njega kao bebu od sedam meseci, nedonosce, nosila po babama-vracarama, a ne u Crkvu, Bogu?! Prvorodjeno dete treba posvetiti Bogu, a ja sam ga predala satani. Zato je on i bio slab duhom, jer nije imao podrske niotkuda. Sada je taj neraskajani greh izasao na videlo, udaljivsi me od susreta sa tim nesretnim narikacama. I zaista samo molitve moje bake, mamine majke, su toliko godina cuvale nasu porodicu, i ona je mazila dete dok sam ja radila, buduci majka-vojnik, pa je cak i ovde dolazila u prvo vreme da bi bila sa njim. Sada se uzasavam kada se osvrnem na protekli zivot koliko smo cinili grehova iz neznanja, odbacujuci Bozije, i predavajuci se ovozemaljskom zakonu. A On je sve dugo trpeo, gledajuci nasa dela i grehe.

 

8 maj. Danas od ujutru pada slaba kisica. A na dan pre nego sto treba da podjem kuci je bila provala oblaka, kisa je padala kao iz kabla, kako kazu. Kisica nas je prema ocevim molitvama posetila tri puta u najpotrebnije vreme, donevsi nam grancicu od njega, da je on uvek s nama nevidljivo, moleci se pored Groba Gospodnjeg. Daj mu Gospode po njegovim molitvama, ispuni mu sve zelje i nama pomozi da se spasemo. Amin. 

 

I meni pomozi da se spasem i ocistim. Mnogima se cinim cudna, u oci mi govore da sam budalasta, posednuta. A ne razumeju da se ja samo ucim da zivim u pravom smislu te reci, jer kada sam se probudila paralizovana, kada jedna polovina mozga uopste nije radila, ja sam po staroj navici, buduci naga pokusala da se obucem, posto su me doveli u bolnicku sobu sa reanimacije. Ali posto sam bila slaba i nisam mogla da se obucem, a to je jos bilo i nocu, pala sam sa kreveta uplasivsi sve ostale u sobi. Iz bolnice su me otpustili tek sto sam malo naucila da hodam, da jedem sama i da se oblacim. A kuci sam morala da ucim i da kuvam deci i da konzerviram. Potpuno zaboravivsi staro, ucila sam da sve radim po novom: koliko da solim, sta da dodam, kako da sve pravilno radim. I u Crkvi izgledam drugacije ljudima koji su prosli veliki zivotni put, ne shvataju me iako sam po godinama ostarila, ali po razumu nisam daleko. I to sto ja radim kako mi se cini je pravilno po mom rasudjivanju, a njima se to cini divljim, i ne uklapa se u normalne okvire. Decu ne ostecuju zbog toga, posto se ona tek uce da zive, a mene ne shvataju ozbiljno, smatrajuci da ja treba da radim isto sto i oni, ne obracajuci paznju na to da se ja tek ucim da zivim, i to pritom sa dvostrukim opterecenjem, onako kako Crkva propisuje, sto je daleko od ovozemaljskog. Da i demoni jos ne dozvoljavaju da se ide pravilnim putem. I ja sam u posebno teskom polozaju, jer se tek ucim da zivim a ne znam djavolske zamke. Jos uvek ne razumem sta da radim po svojoj naivnosti, a gde me djavo iskusava. A ostalima, koji su prosli kroz zivot, to se ne kako ne uklapa u odredjene okvire. Gospode, pomozi me, uputi me na pravi put, pomozi mi da se pronadjem i da uvidim djavolske zamke, i da prodjem zivotni put bez spoticanja!

 

9 maj. Bilo je pomazanje, a i iskusenje. Stajala sam na svom poslusanju i videla sam da li monaha ili svestenika, koji je brzim, odlucnim korakom prosao kroz Crkvu. Ali, vrseci svoje poslusanje, nisam mogla, gresna, da pomislim da on nece uci samo u Crkvu, vec da ce otici direktno u oltar. Ja, gresna, nemam pravo da prilazim oltaru i da napustam svoje mesto poslusanja. Ja, gresna, nisam mogla da vidim kuda je otisao taj svestenosluzitelj, niti imam pravo da pratim te ljude. Kada je za vreme odsustva oca V. dosao svestenik iz Ukrajine moleci za prenociste, ja sam onda starijoj poslusnici ukazala da otac V. u takvim slucajevima salje u Kazanjsku Crkvu kod Arhijereja. A po njegovom dolasku mati Vera me je prekorila nedostojnu, da se zbog problema nocevanja tog svestenika posvadjala sa jednom sestrom-poslusnicom. I krug se opet zatvorio - mene su okrivili da ne ispunjavam svoje poslusanje, i ne vodim racuna o redu u Crkvi. Kako sam se ja, gresna, prljava cistacica toaleta, drznula da posmatram oltar, kada se pored njega neprekidno nalaze dve poslusnice, koje imaju dozvolu i pravo da brisu ikone i svecnjake u oltaru i da vode racuna o redu u njemu?! Tako su skretnicaru opet pripisali u greh i ovo sagrsenje sada vec suprotno prethodnom grehu. Ja, gresna, sam ocekivala iskusenje ali ne te vrste, to jest ujutru sam predala svecu za oltar za postardalog sina i rodjake kako obicno radim subotom. Ja nemam prava da ulazim u sluzbene prostorije, cak ni zbog ciscenja, - sada sam podnela iskusenje zbog toga sto cini se da svaki nered lezi na mojim plecima. Ja treba da nosim odgovornost za red u Crkvi. Gde naci tu spasonosnu sredinu, kako se ne bi skretalo ni levo, ni desno? Sta cu, ponecu sa smirenjem taj krst i iskusenja zbog mojih greha. 

 

Otac V. ce resiti to pitanje po svom dolasku iz Jerusalima. I ja gresnica koja se kajem cu sedeti kuci i plakati skruseno zbog svojih greha, pokrivajuci se pepelom.

 

10 maj. Vaskrsenje Hristovo. Uvece je bio Akatist “Ka Hristovom Vaskrsenju". Bez oca V. je nekako prazno, oseca se da on nedostaje. On je kao fabricka opruga, uvek ucestvuje u svemu, stavlja svoju ruku na sve, iako je on s nama nevidljivo, vidljivo i dalje nedostaje, jer smo navikli na njegovo neprekidno prisustvo. Danas sam, slusajuci razgovore o proteklom jucerasnjem slucaju, tuzna i bolesna dusom, uznemirena, resila da pridjem starijem poslusniku i da mu objasnim svoj nevoljan grehovni pad, na sta se on nasmejao i rekao: “Slava Bogu!" Meni najpre “natrljaju vrat", iako nisam ni bio tu, a otac ce sve ispitati". I meni je postalo lako na dusi, odmah mi je spao kamen sa duse. Jer zaista citam i ne razumem da se ne treba zatvarati u sebe, niti bezati od Gospoda, vec treba ici ka Njemu, i na Njega staviti sve svoje nevolje - i On ce Sam proceniti. Jer smo mi braca i sestre u Hrsitu i treba sve bratski da delimo: i tuge, i radosti. Gospod nas Sam umudruje. A ja gresna sam se tako uznemirila, a treba da se pokajem bez opravdavanja, jer smo mi gresni i pruza nam se vreme i pravo da se kajemo, a ne da trazimo opravdanja. Eto u cemu je smirenje i poslusanje. Slava Bogu, Gospod nas Sam uci i utisava buru sumnja i uznemirenosti. Dok nema oca V. molim svakodnevno Gospoda za vreme Liturgije za pomoc, kako bi me nematerijalno nahranio Svetim Darovima, i ukrepio blagodacu. “Jer gde Bog hoce, tamo se priroda pobedjuje", - da bi i mene prisajedinio, i ucinio neodvojivom od Nebeskih blaga. Toliko godina mi je darovao Svoja blaga, a sada Ga svesno molim, sluzeci Mu, da me nematerijalno ukrepi samo nedeljom, a svakodnevno da poznam silu Bozije blagodati, pricescujuci se Darovima. I Gospod me ukrepljuje, daje mi snagu za borbu sa necastivim, i ukazuje puteve po kojima da idem. “Reci mi Gospode put kojim da idem". 

 

Molim Boga i za pomoc da sacuvam dar koji sam dobila Pricescem pre odlaska oca V. , kako bi ga sacekala mirne duse i cista srca, i primila tu blagodat koju ce on doneti iz Jerusalima, da bi umnozila darove, obogacujuci se, ociscujuci se i duhovno uzrastajuci. Amin.

 

13 maj. Hristos Vaskrse! Danas je praznik Prepolovljenja Pedesetnice. Iz nekog razloga sam ocekivala oca V., jer mi se cinilo da treba da dodje, a on tek danas polece iz Jerusalima. Od Sure, bolnicarke na neurohirurgiji sam slucajno cula da danas treba uzeti osvecenu vodicu, jer je danas Gospod dosao kod ucenika. Tako Gospod urazumljuje i uci kroz razne ljude. Ja, gresna nisam odlucila da se pricestim Svetim Darovima, iako sam od starica-parohijanki cula da je to veliki praznik i da se treba pricestiti, sto su one i uradile kao i neke nase poslusnice. A ja gresna sam samo molila Gospoda da me ne lisi Svoga zastupnistva, i da mi pomogne da se nematerijalno pricestim. Kuci sam imala iskusenja. Aleksej je nasao posao, ali nije otisao, samo je malo prosetao iako mu je prvi dan. Malo sam se rastuzila, upala cak i ocajanje, i u uninije, ali sam svu svoju tugu polozila na Gospoda - Njemu je tako ugodno i mi zbog nasih greha treba sve da trpimo, a ne kako mi zelimo vec kako Gospod da. Takav je Krst mene gresne - sta sam sve u zivotu radila sad treba da trpim.

 

14 maj. Cudo, pravo cudo! Dosao je o.V! Slava Bogu! Cini mi se da mi je ujutru kad sam ga srela srce stalo od radosti. Sad shvatam kako mnogi od prevelike radosti cak i umru. Samo je blagodat Bozija i u tuzi i u radosti. Juce smo docekali Gospoda Koji je dosao kod ucenika. Danas susrecemo Gospoda Koji je dosao kod nas: otac V. je doneo nekoliko prosfora iz Jerusalima, koje je podelio sa poslusnicima. Tako Gospod neprekidno blagodacu obitava u nasoj Crkvi i vidljivo preko svete vodice, koju su dobeli ranije, i preko jeleja, a evo sada nas gresne posecuje i preko prosfore, ukrepljujuci nas u veri i ociscujuci nase duse. Otac V. izgleda nekako uzviseno-radosno, nekako se sav svetli, i drzao je vodoosveceni moleban. I mi smo se udstojili da primimo blagodat i preko svete vodice. Zaista cudo Gospodnje, evo gde je raj na zemlji, zemno nebo, mir, cistota, ukrepljujuci nas preko takvog molitvenika koji se tri puta udostojio da bude pored Groba Gospodnjeg. Mi jos nismo culi njegove price sa putovanja i dobicemo blagodat i od njegovih utisaka, koje ce podeliti s nama, kao sto je to ranije radio u nedeljnoj skoli. 

 

Pomozi nam Gospode, da zadobijemo cistotu duse i pomisli, ukrepi nas u veri i blagocestivosti, daj nam vreme za ispravljanje nasih zivota i obogacivanje tom cistotom. Amin.

 

15 maj. Neprijatelj ne spava, i ne da nam da se opustimo. Danas sam cula kako je sestra-poslusnica jedne od parohijanki sa kojom se druzi, pricala o subotnjem predavanju o vracarama, i pokazujuci na mene rekla joj kako se i ja time bavim - dizem ruke itd. i da to znaju i otac i popadija. Primivsi to opet k srcu, gresna, smutila sam se i u dusi i u srcu, a u glavi su mi opet dolazile pomisli od necastivog: kako da to kazem ocu? Ogorcena, gresna, celo vece sam bila opterecena tom klevetom a citajuci uvece Jevandjelje, otkrila sam da tako i mora da bude jer uzevsi na sebe Krst Gospodnji, treba trpeti iskusenja: i klevete i grubosti. Ali nas gresno telo savladjuje i kako se slatko ono sjedinilo s nama i ne trpi ponizenja. Nase strasti vladaju nad nama i ne trpe razdvajanja.

 

16 maj. Na ispovesti sam ocu V. otkrila klevetu te sestre, na sta je on odgovorio da se treba uciti trpljenju, jer on ne moze da nas otpusti zbog poslusanja, i znajuci to on je prigovorio poslusnici, ali se ona nije promenila. Meni je dao da shvatim da je kleveta na njenoj savesti, a meni koja trpim tu nepravdu i nosim je trpeljivo, za moje dobro, jer je ovaj zivot prolazan, i to sto ovde zasluzimo odnosimo u Vecnost. 

 

Tako mi Gospod svaki dan pokazuje kako trpljenjem koje meni toliko nedostaje, sebi mogu da ispletem venac. A na klevete te sestre ne treba obracati paznju, jer svako od nas ima svoje nedostatke, i kod nje se projavljuju na taj nacin kod mene na drugi, a treba biti iznad ovozemaljskog. Meni je to bilo prijatno. Na ispovesti je sam otac V. neocekivano rekao: “Hajde reci mi sta si zelela da mi kazes�?. To samo pokazuje da on vidi nase misli i osecanja i samo ceka da mu mi to i otkrijemo i nije potrebno da mu dvaput objasnjavamo. Kako se u meni gresnoj sve isprepletalo. Mirsko ponekad ne mogu da razumem, a kada mi Bog otkriva isto gresna ne razumem. Mnogo toga je za mene zatvoreno, a otvoreno ne vidim odmah, kao sto detetu treba da se objasni. Slava Bogu, na taj nacin mi Gospod otkriva i Jevandjelje i propovedi oca V. Jer smo na citanju Jevandjelja u sredu otkrili da ce nas i ubijati misleci da sluze Bogu. Tako mu i dodje. Ja gresna sam slaba u veri i razumna po prirodi. Ti Gospode me utvrdi i urazumi kao dete.

 

17 maj. Vaskrs je! Prosvetlimo se ljudi! Pricescujmo se! Gresna raba Gospodnja je napunila 48 godina - i stara je, a i ne toliko. Posle Pricesca se ne treba grliti i ljubiti. Ali ja sam bila smela pa sam to ucinila sa dvema sestrama u Hristu, poslusnicama Lidijom i Ninom, koje su me pozdravljale i zalile me jer se ne sme ljubiti, ali sam kao i ranije kako mi je Valentina ukazala molila Gospoda da mi ostavi Svoju Blagodat, kao i da doda blagodat na blagodat radi ljubavi prema sestrama. 

 

Kuci su me cekali gosti, rodjeni brat i sestra, i sin, da bi me pozdravili. Opet sam molila Gospoda da mi ostavi Svoju blagodat koju sam dobila primanjem Svetog Pricesca, jer sam se poljubila sa rodjacima. Tako sam danas dvaput dobivsi blagodat u Crkvi od duhovnih sestara a kuci od rodjaka, umnozila je ne izgubivsi je kao ranije. 

 

Otac V. je u nedeljnoj skoli pricao o putovanju u Jerusalim. Putovali su otac V., njegova popadija, otac Aleksandar Stoljarov i Ljudmila, starija poslusnica. Bili su u svim manastirima i Crkvama koji su ranije bili zatvoreni. Udostojili su se da cuju zvuke udara malja, kojim kao da su zabadani ekseri, celivali su Gospodnju Plastanicu, koja se nalazi u desnom sporednom oltaru Crkve Gospodnjeg Vaskrsenja. Otac Aleksandar je od monaha, koji nosi poslusanje pored Groba Gospodnjeg, dobio ulja iz kandila. Otac V. je pricao da je prvo putovanje bilo kao “u mraku", drugo vec kao “u magli", a da je na ovom putovanju Bozija blagodat bila pristuna na celom putu boravka u Jerusalimu. 

 

Posle vecernje Akatistne sluzbe Hristovom Vaskrsenju otac V.je zajedno sa dva druga svestenika delio ulje sa Groba Gospodnjeg. Tako sam se i ja gresna udostojila da na svoj rodjendan primim Boziju blagodat i Pricescem Svetih Darova i grancicom iz Jerusalima, direktno sa Gorba Gospodnjeg kao i preko pozdrava duhovnih i telesnih sestara i brace. A u subotu, po Bozijem Promislu sam se takodje udostojila da od Ljudmile-poslusnice dobijem poklon iz Jerusalima - vodu iz Jordana, a od Marije, nase stare poslusnice, taburet rucne izrade koji mi je davno obecala, ali nekako nije mogla da ga donese. I od brata u Hristu Alekseja, koji nas cesto posle vecernje sluzbe razvozi kolima kucama, kako se umorni ne bi vracali posebno ako je lose vreme. Dobila sam i novinarski stocic na poklon, mali i nizak, ali koji mi je gresnoj bio potreban za drzanje molitvenika i druge duhovne literature, koju koristim za vreme vecernjih i jutarnje-nocnih molitvenih pravila. Neka Gospod sacuva svakog casa i dana sve one koji mi poklanjaju, odevaju me i hrane!

 

18 maj. Sluzba u Arhangelskoj kapeli. Parastos i moleban. Vaskrsnji stihiri. Blagodatno mesto, blagodatna sluzba. Odatle odlazis kao sa krilima, a vaskrsnje pesme ti ne izlaze iz glave. Tek sada sam shvatila sav znacaj Gospodnjeg Vaskrsenja! Bilo mi je dato da vaskrsnem, ali sad vec za Gospoda, za novi zivot, za sluzenje Gospodu. I sam vaskrs posle klinicke smrti, nov darovani zivot, obnovljen i ocrkovljenoscu, su za mene zaista bili Vaskrs, kada je smrt prosla pored mene samo me malo dotaknuvsi. Nov zivot, pun smisla, ne zivotarenje kao ranije, ve zivot u Gospodu, razuman, oslobodjen od greha, od besmislica, od strasti, obnovljen, ociscen, osvecen Darovima Svetog Pricesca. 

 

Slava na visini Bogu i na zemlji mir, medju ljudima dobra volja!

 

P.S. Otac V.je pricao o putu u Jerusalim, kako su se ovog puta udostojili da budu u Sionskoj sobi gde je Blagodatni Oganj Svetog Duha sisao na Presvetu Bogorodicu i svete Apostole. Soba je naizgled obicna, nicim ukrasena, cak bez ikona, ali je u njoj blagodat od predanja o silasku Svetoga Duha koje se prenosi s kolena na koleno. U Kuvukliji Gospodnjej su zapalili 33 svece (po broju godina Gospoda) i otac Aleksandar se uverio kako Blagodatni Oganj uopste ne pece ruke. Takva je sila blagodati koja se izliva na svece kada se one pale! Tek kada prodje neko vreme oganj pocinje da przi prste.

 

19 maj. Cudo, zaista cudo cini Gospod sa mnom! Gospod mi je pre nekog vremena darovao molitvu za glad, koju su citali u manastiru za vreme gladi u Optina Pustinji i koju ja vec evo cetiri godine citam pre jela. (za vreme boravka u zenskom Iversko-Bogorodicinom manastiru 1994 godine). Nova molitva protiv gladi od pre dve nedelje doslovno glasi: “da bi u maloj kolicini pojedena hrana imala dovoljnu hranljivu snagu i da ne oslabi nase telo, i zdravlje da se sacuva a duh da ne upadne u uninije". Ovu molitvu sam citala posle jutarnjeg pravila u dopunskim molitvama. I evo vec treci mesec imam iskusenje: oragnizam mi ne prima mrsnu hranu ni u kom obliku, cak ni ribu. Kakve sve lekove ne pijem, i kakve sve tablete ne uzimam i sve je uzalud. Jos i pre odlaska oca V. u Jerusalim imala sam zelju da zatrazim od njega blagoslov za svakodnevni post, ali se nisam na to odlucila. I evo danas na ispovesti sam od njega dobila blagoslov da neprekidno postim i u Crkvi, za sta mi on ranije nije davao blagoslov, razresujuci me da postim samo kod kuce. Otac V.mi je dao blagoslov da uopste ne odlazim u trpezariju kako drugima ne bih stvarala iskusenja. Ja naravno to nisam ocekivala i zelela sam da zamolim za razresenje za caj kako ne bih isla kuci samo zbog caja, posto kuci i tako i tako nemam sta da jedem. Ali desilo se sledece: malo sam se skrusila kako ne bih roptala, ali mi Angeo nije dao da padnem vec me je podigao napomenuvsi mi da se uzdam u milost Boziju, jer ujutru citam molitvu protiv gladi. Tako me je Gospod kroz iskusenje priveo podvigu posnog zivota, ukrepljujuci me Svetim Darovima. Ociscujuci se telesno postom, poveravajuci sebe Bogu, uzdajuci se u Boziji Promisao, treba spoznavati istinskog Boga, utvrdjujuci se u veri i gradeci hram Svetom Duhu. Tome je doprinelo i to sto sam jos u svetu, radeci u fabrici, svake godine u februaru-martu rasterecivala organizam tako sto bih na poslu uzimala samo jednu-dve bombone u vreme gladi, kuci sam samo uvece jednom jela. I tako, dugo posle toga, Angeo mi je pripremao stazu ka postu, ka podvigu uzdrzanja u hrani. I sest godina nisam uzimala razna jela, smatrajuci da je bolje da trosim novac na druge dusevne potrebe. Prosforu sam uzimala dvaput dnevno, posle jutarnje molitve i u Crkvi, posle Bozanstvene Liturgije. 

 

Tako me je Gospod vodio ka ociscenju radi pripemanja mesta za useljenje Svetoga Duha. Pokajne vecernje molitve Spasitelju i Majci Bozijoj, kao i svakodnevno ispovedanje grehova u Crkvi ociscuju dusu i pomazu da se vide sopstveni gresi i da im se suprotstavi. I najvaznije oruzje je blagoslov duhovnog oca za podvig, za borbu sa strastima. Molitve duhovnog oca pomazu u suprotstavljanju svim neprijateljskim zamkama, i bez njegovog blagoslova su uzaludni nasi pokusaji da bilo sta uradimo. Neprijatelj to ne moze da trpi i trudi se da pravi razne zamke, te primoravajuci coveka na ropot, te na uninije, te na raslabljenost. Pomozi Gospode silom Tvoje blagodati da po blagoslovu duhovnog oca V. sve pretrpim, skidajuci sa sebe starog coveka, oblaceci se u novog, istinskog Hriscanina, koji je uzeo na sebe Krst Gospodnji, odlucio da ide Njegovim putem. Amin.

 

 

 

Preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp

Pročitano: 8051 puta