MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PISMO IZ SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA, ZAMIROTOČILA FOTOGRAFIJA BLAŽENOPOČIVŠEG PATRIJARHA PAVLA



Pomaže Bog, oče Gavrilo i draga bratijo manastira Lepavina! Hristos vaskrse! Vaistinu Vaskrse! Zovem se A. DJ. i Božijom milošću sam čtec u crkvi (podaci poznati uredništvu) u državi Oregon u Severnoj Americi. Pre svega bih želeo da se od srca zahvalim ocu Gavrilu i celoj bratiji na njihovim molitvama i što su mi darovali knjigu „Čuda Presvete Bogorodice Lepavinske“, kao i Njenu ikonu.
 
Sada ću vam ispričati jedno čudo Božije koje se desilo u mojoj kući. Prolazili smo kroz neka iskušenja te sam zamolio oca Gavrila da mi pošalje ikonu Presvete Čudotvorne Majke Lepavinske. On je to srdačno uradio, kao i uvek, želeći svima da pomogne. Dobivši ikonu molio sam se nad njom da me to iskušenje, koje je bilo veoma opasno, prođe. Moleći se Presvetoj Majci Lepavinskoj i uz pomoć molitava oca Gavrila i sveštenika M. to iskušenje je, hvala Bogu, prošlo.
 
Zatim, možda sedam dana posle toga, kada sam odlučio da očistim kuću i bacim sve nepotrebne stvari, primetio sam da je portret patrijarha Pavla promirotočio. Taj portet sam neposredno po upokojenju patrijarha, kojeg sam inače veoma voleo i poštovao, isprintao sa kompjutera i uramio. Držao sam ga u sobi ispod ikona. Jednom sam majci rekao da bih želeo da zamenim taj portret za neki u boji, pošto je taj crno-beli. Ona se nije složila sa tim, rekavši: „Neka, nemoj da ga sklanjaš, neka stoji“. Tako sam i uradio. Zatim, kao što rekoh, čisteći sobu možda pre dve sedmice primetio sam da su iz patrijarhovog portreta izašle kaplje mira. 
 

 
Bilo ih je nekoliko na dnu portreta i još nekoliko ispod patrijarhovih očiju na licu, tj. jedna se slila iz oka i zaustavila na sred lica. Videvši to, odmah sam obavestio svog nadležnog sveštenika oca N., koji mi je rekao da portret donesem u crkvu. Doneo sam u crkvu i otac N. je prvo pogledao a zatim celivao i rekao da portret stavim  odmah do ikona na početku crkve, da bi i drugi videli to čudo Božije i prilazili sa strahopoštovanjem našem blaženopočivšem patrijarhu. 
 
Slava Bogu. Patrijarh je oduvek mirio braću i zbog toga ga mnogi smatraju apostolom mira. Takođe je živeo jevanđelskim životom i uvek napominjao da budemo ljudi. I zaista, kada se patrijarh rodio svi su se radovali a on sam je plakao, a sada nam je svima žao što je otišao, ali patrijarh se raduje i svojim čudima od Gospoda našega Isusa Hrista pokazuje da nas nije napustio i da je zauvek sa nama.
 

 
Pomenite me, braćo, grešnog u molitvama svojim.
 
Čtec A. Dj., dana Gospodnjeg 23. maja 2013. godine

Pročitano: 9564 puta