MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PLANINA TAVOR KAO MJESTO HRISTOVOG PREOBRAŽENJA



Predgovor
 
Preobraženje Hristovo, u Novom Zavjetu, predstavlja događaj koji se tradicionalno shvata za otkrivenje slave Isusa Hrista kao Sina Božijeg. Kao što je opisano u Jevanđelju po Mateju 17, Marku 9 i Luki 9, to se dešava kada Isus povede sa sobom svoje učenike Petra, Jakova i Jovana na „visoku planinu“ (prema predanju planina Tavor): „I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost“ (Matej 17:2). U isto vrijeme pored Hrista se pojaviše proroci Mojsej i Ilija, koje su učenici vidjeli i „glas iz oblaka“ reče: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte“ (Matej 17:5). 
 
Preobraženje u Novom Zavjetu
 
Preobraženje našeg Gospoda na „visokoj obližnjoj planini“ opisala su tri jevanđelista (Matej 17:1-8; Marko 9:2-8; Luka 9:28-36), i nijedan od njih ne navodi ime te planine. Najpotpuniji opis dao je Luka, koji je, bez sumnje, bio obaviješten od Petra koji je prisustvovao tom događaju. Ono što su jevanđelisti zabilježili je apsolutna istorijska realnost, a ne puka vizija. Njihovo međusobno podudaranje u svim okolnostima događaja je identično. Jovan takođe navodi na isto (Jovan 1:14). Nekih četrdeset godina poslije tog događaja Petar to izrazito spominje (2 Pet. 1:16-18). Opisujući osvećenje vjernika, Pavle takođe spominje ovu veličanstvenu i slavnu pojavu našeg Gospoda na „svetoj planini“ (Rim. 12:2; 2 Kor. 3:18). Mnogi naučnici danas navode da je mjesto Preobraženja planina Hermon, a ne Tavor, kao što se pretpostavljalo. 
 
 
Primjer protiv planine Tavor kao mjesta Hristovog Preobraženja
 
Henri Alford (1808) je prvi bacio sumnju na planinu Tavor u novijem vremenu zbog mogućeg nastavka korištenja tvrđave koju je sagradio Antioh Veliki na Tavoru 219 pr.n.e., i koju je Josif zabilježio da je u upotrebi od strane Rimljana još od Jevrejskog rata. Drugi su uzvratili da čak iako je Tavor utvrđen od strane Antioha, to ne isključuje preobražaj na vrhu planine. 
 
Džon Lajtfut odbija Tavor zato što je previše daleko, već radije misli da je u pitanju „neka planina pored Kesarije Filipove.“ Uobičajena mogućnost u ovom slučaju jeste planina Panium, Paneas ili Banias, malo brdo koje se nalazi iznad izvora rijeke Jordan, u blizini podnožja Kesarije Filipove. 
 
R. T. Frans (1987) primjećuje da je planina Hermon najbliža Kesariji Filipovoj, pomenutoj u prethodnom poglavlju po Mateju. Isto tako, Mejbum (1861) je identifikovao „Djebel-Ejeik“, ali ovdje može doći do zamjene sa Džebel El Šeik, arapskim nazivom za planinu Hermon. 
 
Edvard Gresvel (1834) ukazuje na mogućnost da je to ili planina Tavor ili Sinajska gora, gdje je Mojseju ukazana Obećana zemlja. H. A. Vitaker (1987) predlaže da je to ipak Sinajska gora prvenstveno na osnovu Mojsejevog slučaja i paralelizma u Hristovim riječima o silasku sa planine nakon Preobraženja; „Reći ćete gori ovoj“ (tj. mjestu preobraženja), „pređi odavdje tamo,“ (odnosno u obećanu zemlju) „i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće.“ 
 
Ukratko: 
 
1) Jevanđelja bilježe da je Isus bio u blizini Kesarije Filipove prije Preobraženja (Matej 16:13). Ništa ne navodi da je otputovao južno na planinu Tavor. 
2) Sam događaj je bio namjerno u privatnosti, tako da bi lociranje na planini Hermon ili čak na planinama Gornje Galileje više odgovaralo nego lokacija na planini Tavor. Međunarodni autoput koji ide kroz Izraelsku dolinu prolazi pored planine Tavor i tu bi se izgubila privatnost. 
3) Vojno utvrđenje na vrhu planine Tavor tokom rimskog perioda je vjerovatno bilo u upotrebi u Isusovom periodu, isključujući to mjesto za Isusov bijeg.
 
Primjer planine Tavor kao mjesta Hristovog Preobraženja
 
Još u apostolskim vremenima planina na kojoj se desilo Preobraženje postala je „sveta gora“ (2 Pet. 1:18). Izgleda da je ona bila poznata vjernicima u zemlji, i prema predanju radi se o planini Tavor. Origen kaže (231-54): „Tavor je planina Galileje na kojoj se Hristos Preobrazio“. U sljedećem stoljeću sv. Kiril Jerusalimski i sv. Jeronim to takođe kategorično potvrđuju. Kasnije sv. Prokl, carigradski patrijarh, i sv. Kliment Ankirski (pročitati Psalam 88-13) isto govore. Svjedočenja se povećavaju iz stoljeća u stoljeće bez ijedne bilješke koja govori suprotno, a 553. godine Peti vaseljenski sabor obratio je pažnju na planinu Tavor (Antiohijska patrijaršija). Do 570. godine zabilježeno je da su podignute tri vizantijske crkve na gori Tavor, ili možda jedna velika crkva sa tri kapele posvećene Hristu, Mojseju i Iliji. 
 
 
Neki savremeni pisci tvrde da se Preobraženje nije moglo desiti na Tavorskoj gori, na kojoj se tada, prema Josifu, izdizao grad. To je netačno; jevrejski istoričar ne spominje grad niti selo; on jednostavno utvrđuje, dok tri puta ponavlja, „goru zvanu Itabirion“. Grad Atabirion od Polibiusa, Tavor ili Celeset Tavor, „bočno od Tavora“ po Bibliji, nalazi se u podnožju planine Tavor. U svakom slučaju prisustvo kuća na šumovitom obronku ne bi učinili nemogućim naći izdvojeno mjesto. 
 
Ponovo je prigovoreno da se naš Gospod preobrazio na planini Hermon, zato što je On u to vrijeme bio u njenoj blizini. Međutim, sinoptičari su jasni po pitanju vremenskog slijeda, šest dana, ili oko osam dana, uključujući dolazak i odlazak, između govora u Kesariji i Preobraženja, što upućuje na neki duži put. Štaviše, vrhovi Hermona su prekriveni snijegom i u junu, pa čak i vrhovi na manjim visinama od 1.200 do 1.500 metara vjerovantno su bili prekriveni snijegom u februaru i martu, periodu Preobraženja. Konačno, u to vrijeme su ljudi sudili o visini planina na osnovu njihove pojave, tako da se Tavor smatrao za „visoku planinu“, ako ne po Davidu i Jeremiji, onda bar po Origenu i sv. Jeronimu Stridonskom i hodočasnicima koji su se penjali (500 metara iznad Izraelske doline). 
 
Prijevod s engleskog: D. P.
6. 3. 2013.
 

Pročitano: 11237 puta