MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VLADIMIR MALIŠEV - SEOSKI SVEŠTENICI



Nedavno mi je u ruke dospela zanimljiva statistika. Sveruska internet-anketa portala Rabota Mail.Ru pokazala je da 43% ispitanih Rusa smatra da su sveštenici ljudi koji dobro zarađuju. Čak 23% anketiranih uvereni su da je posao sveštenika veoma unosan.
 
Oko četvrtine ispitanika pretpostavlja da sveštenici zarađuju mnogo više nego što je prosečna zarada običnih građana u Rusiji. Pri tome 19%, dakle, svaki peti ispitanik smatra da su prihodi sveštenika neopravdano visoki.
 
Ipak, sa ovakvim  zaključcima treba da budemo oprezniji. Uopšte, statistika je – neodređen pojam. Ako bi se slična anketa sprovela u seoskoj sredini, rezultat bi bio sasvim drugačiji. Uostalom, ne smemo da tvrdimo da su svi moskovski jereji i protojereji bogataši, tim pre, ne treba ni pomišljati da je njihova služba laka.  Tako govore samo neprijatelji Crkve, ili oni, koji nemaju pojma o duhovnom životu.
 
Osnovni zadatak sveštenika je – služenje Bogu i bližnjima. Da bi se to postiglo, neophodno je gotovo potpuno zaboraviti na sebe ili, čak, odreći se sebe. Na primer, kada čovek prima monaški postrig, on daje mnoge zavete, od kojih je jedan - nesticanje. Zato jeromonasi, kojima materijalno pomažu njihova duhovna deca, ta sredstva veoma često koriste na oslikavanje hramova ili za pomoć siromašnima. O tome, uzgred budi rečeno, statistika ćuti.
 
Poznavao sam jednog seoskog sveštenika, protojereja Aleksandra... Njega više nema među nama. Dobio je parohiju u bližoj okolini Podmoskovlja, gde su sahranjeni i moji rođaci. Priča je obična: hram porušen, pijani seoski muškarci i – nigde ni kopejke. Kako kaže izreka, «ispod  kamena koji leži, voda ne teče», i otac se energično bacio na podizanje ne samo hrama, već i duhovnog života u selu.  Kako sam s vremena na vreme dolazio u to mesto, mogao sam da vidim promene koje su se događale ne samo sa gradnjom hrama, već i u dušama seljana. Otac je začuđujuće brzo postao čovek od najvećeg autoriteta u selu. 
 
Čestitost i odgovornost, pažnja i briga, uvek pozivaju čoveka da na to odgovori istom merom. Zadivio sam se kako je jedna moja dalja rođaka promenila svoj život i, kao već starija žena, ona  je uz pomoć duhovnika pedantno uvodila red u svoju dušu.  Čak je i ćerku ubeđivala da isto tako postupi. Pa i ljudi, koji su daleko, daleko od vere, počeše ocu da donose ikone, skrivene još za vreme zlih godina, znajući, da će tek sada ove ikone sigurno biti korišćene čemu su i namenjene. Naravno, nije to sve tako jednostavno. Jednom je u jednom privatnom razgovoru otac Aleksandar ispričao kako su se kod njega pojavili neki ljudi koji su mu «ponudili posao»: trebalo je da oni na račun hrama prebace određenu sumu novca, da otac ta sredstva legalizuje i prikaže, a onda da tim istim ljudima, kako se to u današnje vreme kaže, plati za uslugu, koje nije ni bilo... To je oca dirnulo u dušu. «Ako želite da pomognete hramu», - rekao im je,  - «sakrijte novac negde u crkvi. Ja ću na njega naići i, obradovaću se. A, u to kolo, ja se ne hvatam».
 
Ispočetka je otac podizao hram bez ičije pomoći – bio je i tesar, i stolar, pa čak je i peć sazidao.  A onda mu je jedan dobroćudni oficir u pomoć poslao vojnike.  Otac je te svoje pomoćnike i hranio.  Ubrzo je Gospod poslao pravu pomoć. Pojavi se nekoliko mladića koji   izjaviše da će raditi u hramu  svakog dana koji im bude slobodan i da će veliku sumu od svoje plate davati za izgradnju hrama.
 
U toj parohiji je sada drugi sveštenik. Hram je u potpunosti izgrađen, na službama je mnogo mladih, a sveštenik je i dalje prvi čovek u selu. Ali, ipak problema ima dosta... Jedan od njih je ( ovo tek radi statistike) – besparica.        
 
U Ivanovskoj oblasti pored ovog sela, gde često provodim deo svog odmora, ima nekoliko hramova koji su nedavno predati Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi. U dva hrama, dve ogromne kamene crkve, služi otac Nikolaj. Ali, ovde ne postoji mogućnost da se ti hramovi dovedu u nekadašnje stanje.  Samo su leti, zahvaljujući ljudima koji dolaze na odmor, ovi hramovi puni naroda. Zimi se tu mole samo bakice i 1,5 muškarac. Otac Nikolaj je nekad imao oltarnika. Za vreme bogosluženja on mu je palio kadionicu i na vhodu izlazio sa svećom, sve dok ga  mužkarci tog sela, na čelu sa bivšim kriminalcem, nisu upozorili: «Šta je, pope? Da te ovde više ne vidimo». Sada ga stvarno tamo nema.
 
Ipak je otac Nikolaj imao više sreće sa oltarnikom nego otac Sergije, starešina susednog hrama.  On ima dve devojčice, koje zajedno sa popadijom poju i čitaju u toku službe, dok u oltaru otac Sergije mora sam sve da obavlja, i da služi.  On takođe služi u dva hrama, jer, sveštenika nema dovoljno. Jedan hram, sagrađen pre revolucije, iako manji veličinom nego kod oca Nikolaja, već je donekle  izgrađen, dok je drugi hram –  dom molitve. To je samo koliba sa krstom. Unutra oltar, presto i sve što je potrebno za službu. Nedavno se kod oca Nikolaja dogodila nesreća: hram je opljačkan. Lopovi su noću, kamionom odvezli mnogo starih ikona. Teško je da će uspeti da ih vrate. A za svešteničku platu teško da može  da se nabavi čak i jedna takva ikona. Ovo sve pričam «u prilog» statistike...
 
Međutim, seoski sveštenici nisu sasvim odvojeni od života parohijana, kako to može da se učini na prvi pogled. Na primer, u selima se, češće nego u gradovima, sveštenici grčevito bore sa porokom pijanstva. Oni ne samo što služe Moleban sa Aktistom ikoni Presvete Bogorodice «Čaša koja se ne ispija», već se bukvalno bore  da te nesrećnike izvuku iz mreže ove strasti.  A koliko tek sveštenika, baveći se preduzimačkom delatnošću, grade i obnavljaju hramove svojim ličnim sredstvima!... A, treba da se služi. Samo dobrovoljnim prilozima parohijana nemoguće je obezbediti život Crkve. Dobro je ako se desi da dođe neki dobrostojeći parohijan, koji u blizini hrama izgradi vilu.
 
Sveštenici često oko sebe okupljaju omladinu da bi im pomogli da ne zalutaju u ovoj zabludeloj i opasnoj stvarnosti. Oni su česti posetioci u bolnicama, rehabilitacionim centrima i centrima za lečenjae narkomana, dečijim domovima i domovima za stara lica.  Oni su svuda, gde god je šta kome potrebno.  Ovo je samo jedna od strana njihove službe i njihovog života. I, eto, dešava se da statistika ove «sitnice», od kojih se sastoji seoska, pa i gradska duhovna stvarnost, ne obuhvati.  
 
Vladimir Nikolajevič MALIŠEV
 
Prevod sa ruskog: Tankosava Damjanović
 
Izvor: http://www.russdom.ru/node/5691


KOMENTARI SA FEJSBUK PROFILA O.GAVRILA

Dimitrije Komadara
"Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božije ući."
Mirjana Jovicic
Hvala o.Gavrilo za ovu postavku i sestri Tankosavi za prevod.Dobro je imati na umu ovakve primere požrtvovanog pastirstvovanja u teškim životnim uslovima kojih ima i u današnje vreme.To utvrđuje veru u smisao i lepotu žrtve za čuvanje duše sopstvene i narodne.U bližem okruženju nisu retki primeri sasvim suprotni - oni koji bi trebalo da ličnim primerom potvrđuju svoje besede o bogočežnjivom, skromnom i smernom životu, voze nove xipove od 50-60.000 evra, i peru novac sumnjivog porekla novopečenim bogatašima.
Saša Lazić
Dragi su seoski sveštenici i nije im lako na putu...
Vesna Biskey
tim Svestenicima i vama Igumane, Gospod vam Blagoslovio vas Duhovni posao

Mi ne smemo svet meriti po sebi i smatrati da je istina samo ono što mi svojim očima vidimo. Gospod je jedini srceznalac i jedini zna šta ko radi...Možda se neko celu noć moli sa suzama za svoje bližnje i čini milostinju a opet vozi skup auto...Možda tim autom čini bogougodna dela, služi bližnjima....ne smemo osuđivati. Kakvom merom merimo, tako će se i nama meriti. Biti sveštenik u današnje vreme krst je koji razume malo njih. Ali, u molitvi se kaže- daj mi Gospode da ja razumem druge a ne da mene razumeju, tako da je bitno svaki poziv od Boga vršiti bogočežnjivo i sa strahom Božjim, čista srca i na slavu Božju a ne da bi nas slavili ljudi. Neka Gospod, kao Svevideće Oko nagradi sve koji se trude da zadobiju život u Carstvu Njegovom, a nas grešne pomiluje po velikoj milosti Svojoj.
LJiljana Botić Vilotić
Blagoslovite, oče Gavrilo! Rečeno je : Svojim rječima ćete se opravdati ili osuditi.


(ova tema ima 5017 poseta)

Pročitano: 7567 puta