MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

IZ ŽITIJA SVETOGORSKOG STARCA JEROTEJA (1762-1814)



Kelija Svetog Spiridona
Sveta Gora, Kareja
 
K duhovniku ocu Parteniju

Zatim se Josif uputio u Kareju, gde su ga u hramu Protata našla i povela sa sobom dva monaha, braća Agaton i Gavrilo. Hram Protata u centru je najviša građevina bez prozora. Hram Andrejevskog skita tada još nije postojao (sredina XIX veka). Umirili su Josifa, a kada je prošlo nekoliko dana, počeli su da ga zapitkuju:

– Slušaj brate, ostani s nama, ako hoćeš. Zajedno ćemo se podvizavati i naći ćeš utehu. Ili imaš druge planove?

– O, očevi moji! Oprostite mi! Ja nisam došao na ovo sveto mesto radi utehe, već zbog brige o spasenju svoje duše. I Bog mi je pomogao! Ako zaista želite da mi pomognete, onda vas molim, odvedite me kod nekog svetog čoveka, duhovnog starca. Hoću da mu otkrijem svoje misli i cilj, kome težim. I uradiću sve šta on kaže! Tome teži moje srce…
 
 

Tada su ga braća odvela k poznatom svetogorskom duhovniku o. Parteniju (Skurto), svetom čoveku. Posle smrti, njegove mošti su predivno mirisale! Videvši takvog bosonogog duhovnika, mladi monah mu je odmah otkrio sve svoje misli i duševne težnje:

– Sveti oče, ja maštam da nađem dobrog duhovnika, mudrog u Božijim stvarima. Želeo bih da postanem poslušnik takvog starca i da se od njega naučim najstrožem monaškom životu… Duhovnik mu je odgovorio:

– Ti si prost čovek i duša ti je bogoljubiva, bez lukavstva, i zaista pobožna.

Sagledavši duševno stanje mladog monaha, duhovnik se zadivio njegovoj odlučnosti…

– Ali… Poslušaj, sine! To, što ti tražiš, - je dobro. Bogu je to ugodno. Ipak, za sada ti moraš da živiš s bratijom, s kojom si došao. Moli Presvetu Bogorodicu i ona će sve urediti kako je najbolje za tebe…

- Neka bude blagosloveno! Molite se za mene, oče!

Josif je celom svojom dušom primio prvo poslušanje Božije Majke i uputio se da živi u keliju te bratije. Ta kelija se zvala kelija svetog Spiridona.
 

Kelija svetog Spiridona (Manastir Zograf)
 
Kelija svetog Spiridona

I evo ponovo, počeo je vatreno da moli Prečistu Devu da uredi sve na korist njegove duše, sledivši u svojoj prostoti instrukcije duhovnika. Srce je samo nalazilo reči:

– Presveta moja Bogorodice, koja si mi postala druga mati, bliže od tebe ja nemam. Evo, pogledaj, Gospođo moja: s Tvojom pomoći sam došao na Svetu Goru i ponovo mi je ona potrebna. Pokaži mi duhovnog oca, od koga bih mogao da naučim kako da uvek znam volju Božiju. Vidiš, kako za tim žudi moje srce…

Sada, kada su počele silno da ga napadaju pomisli, mladi monah otrča svom duhovniku i, ispovedavši se, primio je savet i dobio veliku duhovnu korist, učeći se duhovnoj borbi. Pored toga, Josif je dobio od njega na čitanje paterik, koji se zvao Evergetinos. A kada je imao priliku da se sretne s duhovnikom, Josif se toliko radovao, kao da mu je sam Bog slao poruke.
 
 

Kelija svetog Spiridona

Noću je Josif počeo da uči čitajući knjigu Evergetinos i nalazeći u njoj mnogo novog. Danju obično nije bilo vremena za čitanje, zato što je, živeći u keliji, morao mnogo da se bavi rukodeljem.
Tako je, malo po malo, prošla cela godina. Kada je došlo vreme, po saglasnosti bratije, Josif je primio postrig u malu shimu i dobio je ime Ilarion (doslovce „postrig krstonošenja“).  Tada je mladom monahu pomalo počela da raste brada… Sada je mogao da dobije dozvolu da ulazi u skit!
 
Kelija svetog Spiridona
 
Duhovni ćorsokak

U svom unutrašnjem životu on se trudio da radi sve ono dobro što je video kod drugih. I tako, podvizavajući se, brzo se peo uz lestvicu vrlina u svom srcu, u svoj svojoj slavi. Pre svega se trudio da ne vidi zlo, već da traži samo ono što je dobro kod ljudi koji ga okružuju.

Veoma je zavoleo da uči iz reči svetih, navedenih u knjizi Evergetinos i kao da je komunicirao s njima u svom srcu i slušao ih:

– Niko ne može da zavoli Boga ljubavlju srca, ako pre toga, svim svojim srcem, nije osetio strah Božiji.

– Niko ne može zadobiti strah Božiji, ako se ne oslobodi od svake žitejske brige… Um drugačije ne može dospeti u stanje tihovanja i bezbrižnosti … Tada ga strah Božiji čisti od svake ovozemaljske „debelosti“…
 
– Duša, koja nije skinula sa sebe ovozemaljske brige, ne može ni Boga iskrenije da zavoli – niti da nauči, da u potpunosti mrzi đavola. To je zato što je takva duša pokrivena pokrivačem žitejske brige…

Mladi monah je pitao:

– Kako mogu da steknem strah Božiji?!

Jedan od staraca Evergetinosa je odgovarao:

– Prilepi se za čoveka koji se boji Boga i kroz njega ćeš se naučiti, kako je to – bojati se Boga. Kako? Sam ćeš to shvatiti, kada se približiš onome koji se boji Boga…

Zato je starac Ilarion govorio nama, svojim učenicima:

– Tom čoveku, koji se zaista potčinjava Bogu, uzdržava se od svega što nije ugodno vladiki Hristu i što je zabranjeno Njegovim božijim zapovestima, ne potčinjavaju se samo divlje zveri, već više od toga – njemu se potčinjavaju sve beslovesne težnje i strasti duše i tela. Kako? Gnev mu se potčinjava kroz smirenost, koja se rađa od potčinjavanja svoje volje. A želje mu se, sa svoje strane, potčinjavaju kroz njegovu uzdržanost od hranjenja stomaka, očiju, ušiju, jezika ruku i svih udova. Eto to i jeste lestvica našeg uzdizanja! Jer rečeno je u Evergetinosu:

– Tihovanje i sjedinjavanje s poslušanjem, rađa čistotu i nevinost…
 

Tada se mladi monah dvoumio, u kom pravcu da se kreće dalje:

– Očigledno je, da to nije čistoća i nevinost, kakvu ja imam?! Ja sam od detinjstva u manastiru isprobavao razne vidove uzdržavanja: u hrani, rečima i pomislima. Ali kod mene nije došlo ni do kakve principijelne izmene! Tako sam se navikao na asketizam… A gde je blagodat? Zašto je ne osećam u sebi? – Možda je život u Bogu nešto sasvim drugo, a asketizam može samo da približi čoveka toj granici? Možda ja moram totalno da izmenim svoju svest? Ali kako?!
Posle dugih razmišljanja, Josif je došao do zaključka:

– Uzdržanje – to je samo etapa duhovnog života. Ona je prođena i sada se mora početi s nečim principijelno drugim. Mora se naći način dublje izmene moje duše. Prvo – moram se prepustiti potpunom poslušanju starcu i naučiti se potpunom odsecanju svoje volje. Treba sve sile usmeriti na to! To mora da bude nekakvo posebno odsecanje – duboko i potpuno. Moram da odsecam svoju volju tako, da bi u meni živela samo volja starca…

Mladi monah je shvatio da je poslušanje glavni pravac u kome on mora da pobeđuje svoje neprijatelje. Tada je sve svoje sile usmerio na poslušanje, da bi iskorenio sve svoje gorde predstave o životu. Tako je, kroz svog duhovnog oca, rešio da sve svoje želje potčini volji Božijoj. Tada je za to našao potvrdu i kod apostola Pavla:

– Telesno mudrovanje je smrt, a duhovno mudrovanje život je i mir, jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može. A koji su u telu ne mogu Bogu ugoditi. (Rim 8:6-8)

– Ali šta je to „duhovno mudrovanje“, šta je to „strah Božiji“? Možda je to nekakva sasvim drugačija reakcija na sve što nas okružuje? Ako reakcija na ono što nas okružuje mora da prevazilazi prirodnu, onda i naš rad mora da prevazilazi prirodne sposobnosti.
Postalo je jasno, da mu knjige na dalje ne mogu pomoći. Neophodan mu je bio čovek, koji je sposoban da ga nauči… I opet je mladi monah svim svojim snagama molio Prečistu Devu:

– Vladičice, pokaži mi čoveka, raba Tvog, od koga bih mogao da se naučim strahu Božijem! Tada bih mu bio poslušnik do smrti!
 
Jedan od poznatih inspiratora isihastskog pokreta na Atonu. Potom je živeo na Kikladesu (grčki arhipelag)

Citati:

– Niko ne može zadobiti strah Božiji, ako se ne oslobodi od svake žitejske brige… um drugačije ne može dospeti u stanje tihovanja i bezbrižnosti… tada ga strah Božiji čisti od svake ovozemaljske „debelosti“…
Ovde je citat iz Evergetinosa: izraz „zemaljska debelost“ označava doslovce „težinu, izazvanu niskim strastima“.


– Niko ne može da zavoli Boga ljubavlju srca, ako pre toga, svim svojim srcem, nije osetio strah Božiji…
– Duša, koja nije skinula sa sebe ovozemaljske brige, ne može ni Boga iskrenije da zavoli – niti da nauči, da u potpunosti mrzi đavola. To je zato što je takva duša pokrivena pokrivačem žitejske brige …
Ovde su citati iz Ave Doroteja, Dijadoha Fotikijskog i Evergetinosa:

– Sve što meni daje Otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga isterati napolje. (Jovan 6:37)
– Telesno mudrovanje je smrt, a duhovno mudrovanje život je i mir, jer telesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može. A koji su u telu ne mogu Bogu ugoditi. (Rim 8:6-8)
 
Prevod s ruskog S. M.
5. 1. 2013.

Izvor: http://www.isihazm.ru/?id=194

Pročitano: 10186 puta