MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MATI AGATA, MAJKA STARCA KLEOPE



Starica Agata Ilie (1876-1968), pre monašenja znana kao Marija, bila je majka po telu jednog od najpoznatijih isihasta savremene Rumunije - starca Kleope.

Potiče iz sela Sulice u okrugu Botošani, u Rumuniji. Muž joj se zvao Aleksandru i zarađivao je za život prodajući krave. Bog ih je blagoslovio sa desetoro dece. Ovaj pobožni par je decu od malih nogu učio da vole crkvene službe, da se mole i da izbegavaju iskušenja u životu. U blizini njihovog sela nalazio se skit, u kome se podvizavao starac Pajsije (Olaru), koji je postao duhovni otac starca Kleope, ali i cele njegove porodice. Na to mesto će dolaziti deca ove mnogočlane porodice da se mole i slušaju propovedi starca Pajsija, kao i da pomažu pri ispaši manastirske stoke.

Ali Predobri Gospod, čiji su putevi nama neispitljivi, dopustio je ovoj pobožnoj porodici da pretrpi mnoga gorka iskušenja. Njima je jedno po jedno dete napuštalo ovaj svet, nalik deci pravednoga Jova. Sve se to  po volji Božjoj dešavalo između 1915. i 1935. Godine. Prvi je umro Jovan sa 16 godina. Godinu dana nakon toga njegova sestra Porfirija, u 18. godini. Posle dve godine u 26. je umrla Marija. Njihova majka je stalno bila u dubokoj žalosti zbog gubitka dece. Odlazila je do skita, gde ju je otac Pajsije tešio govoreći kako ona šalje anđele na nebo. Ponovo će biti u žalosti, jer su je 1931. godine, nakon što su Vasilije i Georgije otišli u manastir Sihastriju, pozvali kako bi joj saopštili da je i Vasilije umro. Georgije, nazvan Gerasim na monašenju, umreće dve godine posle toga. Godinu dana potom, Marija će se suočiti sa još jednim strašnim gubitkom – umreće joj i 20-godišnja ćerka Katarina, kao iskušenica u manastiru Agapija.

Do tada je Marija bila izgubila osmoro dece i samo dvoje joj je ostalo na utehu. Svaki put kad bi ostala bez deteta o. Pajsije bi joj govorio: “Tvoja deca poju Gospodu kao angeli, Marija. Tamo ćete se sresti ponovo“.  Godine 1949. Marija je otišla do oca Pajsija da ga obavesti da joj je umrlo i deveto dete, Mihajlo. Rekao joj je: “Tvoje devetoro dece je otišlo ka Gospodu i primilo devet mučeničkih venaca”. Nedugo nakon toga, umro joj je i muž Aleksandru. Njeno jedino preostalo dete već je otišlo za iskušenika u manastir Sihastriju, 1936. godine, i dobilo nakon postriga ime Kleopa. U to doba, Kleopa je nagovarao svoju majku da postane monahinja. I o. Pajsije joj je savetovao da ide i da se, kao monahinja, moli za sve žive i upokojene.


Manastir Agapija

U zimu 1946. Marija je pristupila manastiru u svojoj 70. godini, nakon što je prethodno posetila manastir Sihastriju kako bi celivala grobove svojih sinova. Odatle je otišla u manastir Stara Agapija, gde je ostala zanavek. Dobivši ime Agata, poživela je još 22 godine. Celog života je bila nepismena i nije mogla čitati knjige niti svete službe. Ono što je nju karakterisalo bila je dobrota i nevinost duše. Njena duša je bila nalik detinjoj, bez imalo zlobe, gordosti ili loših misli. Šta god bi joj neko kazao, ona bi mu verovala, ili šta god da je neko od nje tražio, ona bi to sa poslušnošću ispunjavala, jer je volela svakoga bez izuzetka. Razgovarala je sa svima, i isto tako plakala  zbog svačije nesreće ili boli.

Kad su je upitali koje je njeno poslušanje u manastiru, odgovorila je: „Testerom sečem drva, brinem o cveću i pomažem u kuhinji.” Imala je takođe i poslušanje da skuplja granje za potpalu u kuhinji, pa bi ceo dan provela u šumi, usput se neprekidno moleći, a vraćala bi se tek predveče.

Godinu dana pre upokojenja, sasvim je prestala da priča o svojoj deci. Ako bi je neka od sestara upitala za njih, ona bi nakratko uzdahnula, a onda srećna poput deteta odgovorila: ”Kako su dobre ove sestrice. Brinu o meni kao da sam im mati. Pogledajte, ja sam ovde sama. Igumanija Olimpija se takođe upokojila. Ostala sam sama.”

Sada joj je jedina uteha bila Crkva i sestre koje su se brinule o njoj u njenoj keliji. Proživela je 22 godine svoga monaškog života u skrušenosti, miru, ljubavi, tišini i molitvi.

Manastir Stara Agapija je za mati Agatu bio raj. Iako je pre sopstvene končine ispratila sa zemlje svu svoju decu, osim jednog, ona je kroz molitvu i blagodat Duha Svetoga bila uvek blizu njih i svih svetih na nebu. U manastiru je pronašla utehu i duševni mir. Leta 1968. godine, starica je počela da se oseća slabašno. Imala je tek toliko snage da dođe do terasice svoje kelije kako bi uhvatila još koji topao sunčev zrak.  Nekoliko dana je bila vezana za postelju. Sestre koje su je pazile bi joj govorile: “Mati, zar nećete nešto jesti? Evo koja jabuka”, na šta bi im ona odgovarala: “Jabuke ću jesti u Raju, gde idem uskoro.” Dana 15. septembra 1968. godine, u svojoj 92. godini, nakon što se oprostila sa svim sestrama, ispustila je dušu svoju Gospodu.
 
Prevod s engleskog: Jovana Čonjić
25. 12. 2012.

Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/2012/05/eldress-agatha-mother-of-elder-cleopa.html
 

Pročitano: 5079 puta