MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

UKRAS KAVKASKE ZEMLJE





Zadivljujući je život ovog pravednika – monaha, sveštenika, Hrista radi jurodivog. U akatistu svetom Teodosiju Kavkaskom i Jerusalmskom se nalaze i sledeći stihovi: «Raduj se, od majčine utrobe Bogom izabrani». Babica je donela mališana «u košulji» i prorekla da će biti veliki sveštenik, pošto se rodio u «monaškoj kamilavki». Reči obične seljanke su se pokazale proročkim. Pre mnogo godina su pronadjene starčeve mošti upravo u monaškoj kamilavki.Starac Teodosije je živeo više od sto godina. Detinjstvo je proveo u blagočestivoj porodici, u neprekidnoj molitvi i tihovanju. Postrižen je u monaštvo, i služio u manastiru na Svetoj Gori. Bio je poslušnik u Svetoj Zemlji pored Groba Gospodnjeg. Zatim se vratio u Rusiju – starac Teodosije je predosetio da njegovoj rodjenoj zemlji predstoje najteža vremena bezverja i bogoborstva. I vratio se da uteši stradalne ljude, da ih podučava i ukrepljuje u veri, videći u tome svoju pastirsku obavezu. Našavši se već u Otadzbini, starac Teodosije je izabrao jedno od najtežih služenja Bogu i ljudima – jurodstvo Hrista radi.


Mnogo godina su se stanovnici Kavkaskih Mineralnih Voda sećali «dede Kuzjuka», kako su deca zvala starca. Prema priči prodavačice sveća u crkvi Pokrova Majke Božije u Mineralnim Vodama (gde se nalaze starčeve mošti), stariji muškarac joj je pričao o starcu Teodosiju. Kada je on bio dete, često je dolazio kod dobrog starca sa drugom decom. I starac je uvek u dzepu imao bombone koje je delio deci. Deca nikada nisu ni pomislila da uvrede starca niti da mu se podsmevaju. Ljubav i smirenje «deda Kuzjuke» im to nisu dozvoljavali.


Jedno od najpoznatijih čuda jeromonaha Teodosija je takodje povezano sa decom. Desilo se to za vreme Velikog Otadzbinskog Rata. Fašisti su došli do Mineralnih Voda. Starac Teodosije je došao do dečijeg vrta i povikao: «Za mnom deco, trčite za mnom!». Deca su se obradovala i krenula za starcem, a za njim su pošli i vaspitači. Odmah posle toga u zgradu dečijeg vrtića je udarila granata. Zahvaljujući starcu svi su ostali živi.


Nažalost, više nema živih ljudi koji su lično poznavali starca. Ali oni su uspeli da zapišu ono čega su se sećali o starcu, mrvice njegovog bescenenog duhovnog iskustva za buduća pokoljenja. Jeromonah Teodosije je posebno govorio o Isusovoj molitvi, o njenoj važnosti, savetovao je da se češće čita Otkrovenje Jovana Bogoslova radi sopstvenog vaspitanja u strahu Božijem. Svi koji su dolazili kod njega su dobijali savet i utehu, kao i isceljenje od duševnih i telesnih bolesti. Ali starac je nekim bolesnicima savetovao da trpe stradanja radi spasenja duše.


Jednoj blagočestivoj ženi, sada pokojnoj, starac Teodosije je dao savet kako da spremi vaskršnja jaja za Praznik. «Pripremi ih na Čisti Četvrtak»,- rekao joj je starac. Obavezno pročitaj tri puta «Oče naš», i jaja će biti sveža cele godine». Treba li reći da se tako i desilo po starčevim molitvama radi ukrepljenja u veri vernika koji su u ta teška vremena išli u crkvu.


Starac Teodosije nas nije ostavio ni posle svoje smrti. Počelo se sa pravim hodočašćem na njegov grob. Svi koji su dolazili sa verom, dobijali su ono za šta su se molili, a bolesni su se isceljivali. Takvih dokumentovanih slučajeva ima veoma mnogo. Oni se dešavaju i danas. Ženu iz sela u Tjumenskoj oblasti je jako ujeo pas. Rana se zagnojila i nesretnica je teško mogla i da hoda. Želela je da tuži vlasnike psa, ali ju je prijateljica odgovorila od toga: što da ljudima zagorčavaš život, bolje se pomoli starcu Teodosiju. Žena je počela usrdno da se moli i usnula je sa ikonom u rukama. Ujutru se probudila u zoru i sa zadivljenošću i radošću shvatila da su na bolesnoj nozi ostala samo dva mala ožiljka.


Bičem našeg vremena nazivaju porast onkoloških oboljenja. Od toga nije izuzet ni Stavropoljski kraj – veliki broj ljudi se razboli svake godine, a onkološki dispanzeri su puni. Šta je uzrok tome – loša ekologija, teški životni uslovi? Ili možda «duhovna atmosfera»? i očajni ljudi dolaze k starčevima moštima kao ka svojoj poslednjoj nadi, i mole za pomoć i zastupništvo pred Bogom. Gospod po molitvama pravednika daje isceljenje – u Pokrovskoj crkvi su se u poslednje vreme desila dva isceljenja od onkoloških bolesti, što je potvrdjeno dokumentovano, i navedeni su dokazi za to.


Pored starčevih moštiju se dešavaju isceljenja od mnogih bolesti – ruku i nogu, bolesti srca i krvnih sudova, raka. Takvih slučajeva je mnogo. Ali sveštenici koji služe u crkvi se žale da ne svedoče svi ljudi o tome, jer nije dovoljno samo ispričati čudo – treba ga potvrditi i dokumentima, zaključcima lekara i istorijom bolesti. Sveštenici mole svakog isceljenog čoveka da im pošalje te dokaze, jer su im svi ti dokumenti potrebni radi opšteruske kanonizacije prepodobnog Teodosija (iako je on već lokalni svetitelj). Nažalost, mnogi se ne odazivaju.


Pored moštiju jeromonaha Teodosija ne samo da ozdravljuje telo, već i duša, što je mnogo važnije. Na veliku žalost, opšte bavljenje horoskopima, astrologijom, okultizmom, «netradicionlanim metodama lečenja» je dalo svoje gorke plodove pa se sve češće može čuti o slučajevima posednutosti. Ali zli duhovi se boje Božijeg Imena i drhte kada protiv njih ustaje pravednikova svetost. O dva takva slučaja mi je ispričao djakon crkve Pokrova Presvete Bogorodice, otac Anastasije.


- Ne tako davno je na poklonjenje moštima starca Teodosija došla mlada, dobro odevena žena od oko tridesetak godina. Ali nije uspela ni da im se približi, a već je počela bukvalno da se grči. Crte lica su joj se izopačile, a zla sila joj je uvijala ruke, i sa silom odbacivala nazad, od moštiju. Žena se nije predavala, i ponavljala je pokušaj za pokušajem da se približi moštima. I kada joj je to na kraju uspelo, te čudne pojave su nestale! Ona je celivala mošti, ikone i mirna izašla iz crkve. Takodje je stradala približavajući se starcu i jedna od redovnih vernica iz Pokrovske crkve. Danas su njene muke skoro okončane. Skoro – zbog toga što se ponekad prilikom približavanja starčevim moštima njeno lice primetno menja, i oseća se da se nije dobro. Ali – dolazi, moli se Bogu i ne gubi nadu na potpuno izbavljenje od vlasti mračnih sila.


U gradu Mineralne Vode živi žena, čija ćerka dugo vremena nije mogla da rodi dete. Ona se po savetu verujuće majke obratila sa molitvom starcu Teodosiju. Kroz neko vreme je u njihovu porodicu ušla dugoočekivana radost – rodila se čudesna devojčica. Ona raste, raduje svoje bližnje, i daće Bog biće vaspitana u Pravoslavnoj veri.


Pored moštiju prepodobnog uvek ima ljudi. Neki se mole ćutke, na kolenima. Drugi čitaju akatist. Ovde je pre nekoliko godina došao mladi monah, čije rodjenje je starac čudesno predskazao njegovim roditeljima. Ukazavši na buduću majku, prepodobni Teodosije je rekao: «Dobićete sina, koji će ličiti na mene». Sada se taj «najobećaniji» sin podvizava u Svetogorskom manastiru.


...Kada sam odlazila u crkvu, moram da priznam da mi srce nije bilo na mestu. Pored toga, na poslu su mi zadali «proizvodni zadatak», koji je zahtevao brzo rešenje, a kome nisam znala kako da pristupim. U toku celog puta me nisu napuštale uznemirujuće misli. Prišla sam moštima, pomolila se starcu, i celivala ikonu. Nemir je negde nestao i više se nikad nije vratio. Na duši je postalo svetlo i radosno. Prepodobni oče Teodosije, moli Boga za nas!


Veronika Terentjeva, grad Železnovolodsk Stavropoljskog kraja


Po molitvama prepodobnog Teodosija


Bilo je to pre sedam godina. U vreme opisanih dogadjaja bio sam nastojatelj Sveto-Preobraženjske crkve u selu Lesniki Kijevske eparhije. Trogodišnji unuk naše parohijanke Fotinije, Dimitrije, se teško razboleo. Dijagnoza je bila napisana na dva lista. Dete je ležalo zatvorenih očiju, nije moglo da se kreće, a nije bilo moguće čak ni pričestiti ga. Baka živi daleko od dece, u Ukrajini. Mladi roditelji su slušali tudje savete, i odlazili su kod raznoraznih «ekstrasensa». Probali su mnogo toga, sem jednog. Kada su se po bakinom savetu dečakovi roditelji ispovedili i pričestili, u roku od 40 dana su se otvorile Dimitrijeve oči. Dečak je počeo da ozdravljuje, ali još nije mogao samostalno da se kreće. Neko je posavetovao roditelje da dečaka odvezu kod prepodobnog Teodosija Kavkazkog. Iako je takav predlog čudio (kako se odlučiti na takav put sa malim detetom?), požrtvovani roditelji su otišli u Minvode (a živeli su u centralnom delu Rusije). Na Kavkazu su celivali mošti prepodobnog, i dobili blagoslov od nekog od lokalnih staraca...U povratku kući, mališan je zamolio da mu pomognu da hoda. A zatim je, s teškoćom se držeći za majku i sam prohodao. Kroz nekoliko meseci je kod nas došao stabilan dečak sa svojim roditeljima, i oni su prestajali celu službu. Teško je i zamisliti iz kakvog strašnog stanja je dete spašeno po molitvama prepodobnog Teodosija Kavkaskog. Prepodobni je urazumio i roditelje, jer su se oni pre toga skeptički odnosili prema veri svoje majke. Prepodobni oče naš Teodosije, moli Boga za nas! Čuvajući decu, Gospode pomiluj nas!


Protojerej Valerij Božok, sveštenik Sveto-Dimitrijevske parohije

preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest

prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 5876 puta