MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ČUDO SVETE PREPODOBNOMUČENICE ANASTASIJE RIMLJANKE



Sv. Prepodobnomučenica Anastasija Rimljanka
 (praznuje se 11. novembra)
 
Dana 11. septembra 2002. godine  Kosta, mlađi čovek i otac dvoje dece, vraćao se iz Atine kući. Oraganizovao je u tom gradu neke poslove i bio je jako umoran. Motocikl kojim je upravljao okrenuo se, i on se, leteći kroz vazduh, sudario sa kolonom. Jak udar, kako je sam ispričao, izazvao je prelom rebara i karlice, i povredu petog pršljena. Jedan prelom presekao je venu, što je dovelo do retroperitonealnog hematoma, izazvanog unutarnjim krvarenjem. Doktori nisu mogli da intervenišu hiruški. Posle 24 časa u intenzivnoj nezi, Kosta je, iscrpljen od  gubitka krvi, odveden u operacionu salu. ”Stajao sam na vratima smrti. Izgubio sam tri litra krvi, kada su doktori odlučili da pokušaju da mi spasu život. Operisali su me u predelu stomaka, da ne bih umro bez ikakve medicinske intervencije. Operacija je prošla sa neuspehom, jer nisu mogli da dođu do povređenog mesta i jednostavno, kako su mi kasnije rekli, čekali su da umrem,” seća se Kosta tih trenutaka.
 
Neobjašnjivo
 
I dok su oni iščekivali njegovu smrt, Kosta je živeo. ”To, kako je moja vena zatvorena sama od sebe, lekari i danas smatraju  čudom,”  kaže Kosta. Mladi otac ostao je u bolnici 10 dana. Potom je otpušten kući na 15 dana, posle kojih se ponovo vratio u bolnicu, radi druge intervencije, da bi mu lekari uklonilii hematom. Dana 26. oktobra 2002. na praznik Sv. Velikomučenika Dimitrija, vratio se kući, svojoj porodici. Poboljšanje njegovog zdravestvenog stanja, kako on kaže, usledilo je brzo.
 
Razgovor sa Svetiteljkom
 
Ujutro 29. oktobra, imao je san ili viziju,  koja je izmenila njegov život, i dala odgovor na ono što mnogi lekari nazivaju čudom. Ispričao nam je sledeće: ”Ugledao sam rastom nisku i veoma mladu devojku, koja je nosila tamno-sivi ogrtač i maramu, nalik šalu. Prišla mi je. Međutim, nisam moga da prepoznam njeno lice. U njenom prisustvu, međutim, osetio sam neopisivo prijatan miomiris. Stajala je ravnodoušno na vrhu strašne zmije, kao raspeta na krstu. Takođe sam bio iznenađen bojom neba i neobičnim, prvim zracima dana. Pre nego što sam uspeo da je upitam ko je, zastala je na 4-5 metara od mene i rekla mi:  ”Ja sam Sv. Anastasija. Ja sam te spasila.” Njeno ophođenje bilo je kao da nije učinila ništa posebno, najverovatnije da se ne bih osećao dužan za sve što je učinila. Sa posebnim izazovom i skeptičan uptao sam je: ”Zašto si me spasala?” Sa pređašnjom skromnošću odgovorila da je samo ispunila zapovest: ”Zato što me je Panagija (Presveta Bogorodica) zamolila.” Kako se priseća Kosta, tokom ovog razgovora, prisustvo Sv. Anastasije stvorilo je atmosferu neobične slatkoće.
 
Mučeništvo Sv. Anastasije Rimljanke
 
Kosta se probudio začuđen ovom vizijom; ustao je i pozvao jednog monaha, svog prijatelja. Monah je bio iznenađen njegovim jutarnjim pozivom. Kosta nije otkrio svoj san monahu, već ga je jednostavno upitao: ”Da li si čuo za Sv. Anastasiju?” Kako nam je ispričao , čuo je za Sv. Anastasiju Sremsku, izbaviteljicu od otrova, ali joj se nikada nije obratio u svojoj molitvi. ”Koja Sv. Anastasija? Prepodobnomučenica Anastasija Rimljanka, koja se danas slavi?” odgovorio je monah. Monahov odgovor ga je dodatno šokirao. Međutim, opet mu nije ništa rekao o svom snu.
 
Manastir Gregorijat, Sveta Gora
 
Nekoliko dana kasnije, Kosta je primio telefonski poziv od svog prijatelja, sveštenika, koji je želeo da čuje kako se oporavlja od saobraćajne nesreće. Tokom razgovora, on mu je rekao, da će mu, kada se vide, ispričati o viđenju Sv. Anastasije Rimljanke, kako bi dobio odgovor na neka pitanja. Sveštenikovo insistiranje, međutim, uticalo je da mu Kosta odmah ispriča šta se dogodilo. ”Kosta, znaš li gde sam sada, i zašto insistiram da mi sve kažeš?” pitao je sveštenik, i nastavio ne čekajući Kostin odgovor. ”Nalazim se u svetom manastiru Gregorijatu, na Svetoj Gori, i uskoro idemo da celivamo njene svete mošti, koje se nalaze u manastiru.” Kosta je bio zadivljen po drugi put. ”Da li razumete šok koji sam ponovo doživeo,” rekao nam je.
 
Pokrovitelji svetog manastira Grigorijata -
Sv. Anastasija Rimljanka, Sv. Nikola Čudotvorac, i Sv. Grigorije Gornjački
 
Zbog posla, Kosta je obilazio svete crkve i manastire skoro svakoga dana. Tako je u aprilu 2004. ispričao o svom snu jednom monahu na kapiji manastira Lutraki , na Korintu. Tokom njihovog razgovora prošao je pokraj njih jedan auto. Vozač i njegova devojčica su poznavali monaha. “Ovaj čovek...Kosta ima želju da izgradi kapelu u slavu i čast Sv. Anastasije Rimljanke. Zbog toga je svojoj kćerki dao ime Anastasija.”
 
Sve ovo je bukvalno ojačalo Kostinu veru, a i veru njegove porodice i prijatelja. Svake godine na praznik Sv. Anastasije on odlazi u manastir Gregorijat, i u svojim dnevnim molitvama moli se ovoj svetiteljki. Izvesno je da je ovo viđenje Sv. Anastasije promenilo ceo njegov život.  Usred tog odnosa, on postavlja kao svoj prioritet volju Hristovu, i svakodnevno doživljava čudo pravoslavne vere. Slava Bogu!
 
Žitije Sv. Prepodobnomučenice Anastasije Rimljanke
 
Prepodobnomučenica Anastasija Rimljanka izgubila je roditelje u detinjstvu, a brigu o njoj preuzela je igumanija jednog ženskog manastira, po imenu Sofija. Vaspitala je ona Anastasiju u žarkoj veri, u strahu Božijem i poslušanju.
 
Progon hrišćana započe u doba cara Dekija (249. – 252.) Gradonačelnik Prob, po zahtevu carevom, naredi da mu dovedu Anastasiju. Primivši blagoslov svoje igumanije da postrada za Hrista, mlada mučenica Anastasija ponizno izađe u susret naoružanim vojnicima. Videvši njenu mladost i lepotu, Prob prvobitno nameri da je odvrati od vere Hristove.
 
”Zašta traćiš svoju mladost, lišavajući sebe uživanja? Kakva je korist podnositi muke i smrt za Raspetoga?  Pokloni se našim bogovima, udaj se za lepog muža, i živi u slavi i časti.”
 
Svetiteljka je odgovorila: ”Muž moj i bogatstvo moje, moj život i moje veselje jeste Gospod moj Isus Hristos, i nećeš me od Njega odvratiti svojim sablažjivim rečima!”
 
Gradonačelnik Prob podvrgnu Anastasiju strašnim mukama. Sveta mučenica ih podnese hrabro, slaveći i hvaleći Gospoda. U besu dželati joj odsekoše jezik.
 
Ljudi gledajući nečovečne i svirepe muke koje je podnosila Svetiteljka, počeše negodovati, a gradonačelnik naredi da joj odrube glavu. Tako Sv. Anastasija primi krunu mučeništva.
 
Telo Svetitljkino beše bačeno van gradskih zidina, da bude hrana divljim zverima, ali Gospod ne dozvoli da njene svete mošti budu osramoćene. Anđeo Gospodnji javi se igumaniji Sofiji i naredi joj da pronađe unakaženo Anastasijino telo. Dva hrišćanina pomogoše starici da se njeno telo dostojno pogrebe..
 

Sv. Anastasija Rimljanka
 
 

Tropar – glas 4
 
Ovčica Tvoja Isuse, Anastasija, zove silnim glasom: ”Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.” Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.
  
Kondak – glas 3
 
Očistvši  se vodama djevstva i venčavši se krvlju mučeništva, Sveta Anastasijo, podaješ onima koji su u potrebi isceljenje od bolesti i spasenje onima koji ti od srca prilaze: jer ti  je Gospod Hristos podario silu, da točiš blagodat koja uvek teče.
 
Molitvama Svetih Otaca naših, Gospode Isuse Hriste, Bože naš, pomiluj nas i spasi nas. Amin.
 
 
Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak
3 novembar 2012 god.
 
Izvor: http://full-of-grace-and-truth.blogspot.com/2010/10/miracle-of-st-anastasia-roman.html

Pročitano: 16943 puta