MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DOBRI SAVETI POVODOM SEĆANjA NA SMRT



 Priča o bogatašu i Lazaru
 (Codex Aureus Epternacensis, 1035-1040 godы). Fragment


IZ TROICKIH DUHOVNIH LISTIĆA ARHIEPISKOPA NIKONA (ROŽDESTVENSKOG)
 
Mladi ljudi često putuju u strane zemlje radi usavršavanja raznih nauka. Sećanje na smrt mudri ljudi nazivaju posebnom naukom, a da bi se ova nauka spoznala, rekao bih, neko vreme treba da se provede i u drugim mestima, da bi se nešto naučilo i od mudrih ljudi. 
 
Krenime, braćo, u druge zemlje - ne telom, već umom, preko mora...! Prenesimo misli od današnjih vremena u davno minule vekove! Pa, zar ovo nije činio i David kada je govorio: «Prebrajam dane stare i godine od vijekova» (Psalam 76; 5), odnosno, naveo sam sebe da se setim davno minulih vremena, a proročki pogledao i na ona, koja kažu šta će biti posle mene, jer misli možemo brzo da prenesemo i u prošlost, i u budućnost... 
I tako, pođimo u daleke zemlje, u vremena duboke drevnosti! 
 
Evo jednog od sedam grčkih mudraca, poznati filozof Solon iz Atine. On je na vratima neznabožačkog hrama krupnim slovima napisao:
 
- «SPOZNAJ SAMOGA SEBE».
 
- Filozofe, zašto si ovo napisao na vratima vašeg hrama?
 
- «Zato, što ovde svaki dan dolazi mnogo naroda: neka svako ko ulazi na ova vrata ovo čita svakodnevno. A koji je smisao ovih reči i čemu one uče, neka svako razmisli i pogodi. 
 
Kako da to shvatiš? Pa, svom umu postavi ova pitanja: Ko si ti? Odakle? Gde ideš? 
 
Ko si ti? - Čovek sam slab, truležan, nemoćan, podložan svakim bolestima, zlim slučajnostima, svakoj bedi, svakoj nesreći? 
 
Odakle si? - Sazdan sam od praha zemaljskog, začet od telesne pohote, rođen u majčinim mukama...
 
Kuda ideš? – U grob... I, ni za koga – ni za cara, ni za kneza, ni za bogataša, ni za siromaha, ni za naučnika, ni za prostaka, - nema drugog kraja osim groba, a u grobu – trulež, crvi, smrad, gnoj, prah, a na kraju - i potpuno nestajnje. I tako, spoznaj samoga sebe».
 
Nije loše učenje ovog filozofa... Možemo da ga pohvalimio. Pošto smo imali veliku korist u Atini, idemo dalje.
 
U Delfima jedan poznati čovek, Zenon, priupita idola Apolona: «Kako da bolje živimo ovaj život?» Glup on, a pita glupog. Kakav savet? Kakav može da bude savet od idola bez duše? Ipak, po Božijoj zapovesti i kamen može da progovori. I, idol govori. Progovorio je i ovaj idol... I, šta je rekao? On je Zenonu ovako odgovorio: 
 
- «Pitaj mrtve...».
 
Očigledno, bez obzira na svoju prirodu, ove je reči kamen izgovorio na čudan način, po zapovesti Božijoj. A, za pouku ljudima izgovorio je korisnu reč: 
 
«Pitaj mrtve». I, kao da kaže: ako hoćeš dobro da živiš svoj život, koristan savet i mudru pouku traži od mrtvih; njih pitaj, oni će da te nauče, samo poželi da ih čuješ. 
 
Ali, ti ćeš reći: kako mrtvac može da pouči živog, kad on nema ni dušu, ni glas; jezik mu je nem, a usta mrtva? 
 
Ali, stvarno će te naučiti, ćuteći – rećiće; nem je, ali, javiće se; mrtvim ustima i jezikom - pričaće. Pa, šta će reći? On neće poučavati rečima, već delom; ne rečju, već ukazivanjem na same stvari. 
 
I tako, poslušajmo šta nam govore mrtvaci:
 
- «O, ljudi! To što ste vi danas, i mi smo bili nekada; a što smo sada mi, to ćete vi biti uskoro. Vi sada živite u zadovoljstvu, jedete, pijete, tešite se zadovoljstvima ovog sveta, - i mi smo tako živeli, a sada smo, evo, u tesnim rakama... Gde je nestala hrana? Gde je piće? Gde su veselja i sve mirske naslade? Zar nismo ostali bez svega toga? Tako ćete uskori i vi biti bez toga. I mi smo nekada bili živi ljudi, slični vama, i vi ćete biti mrtvaci, slični nama».
 
A u Premudrosti Solomonovoj mrtvaci nam govore:
 
- «Kakvu nam je korist donela oholost, i šta smo dobili od bogatstva i sujete? Sve je to prošlo kao senka i kao glas nestalo... Kao brod koji plovi po talasima, za kojim ni trag ne ostaje, ili kao ptica, koja po vazduhu leti, ali nema nikakvog traga kuda je letela; ili kao strela, koja leti ka cilju... Tako smo se i mi rodili i - umrli». (Premudrosti Solomonove 5; 8-13).
 
Pa, kada nam mrtvaci ovako govore, onda ćemo ih o svemu pitati.
 
Dođe li kome grehovna požuda za plotskom nečistotom? 
 
– P i t a j mrtve, upravo sodomljane , koji gore u ognju koje se ne gasi... Šta će ti oni reći?
 
- «Ako hoćeš da dođeš na ovo ognjeno mesto, da se sa nama večno mučiš, onda idi i čini što god poželiš».
 
Ako ti se javi želja da svaki dan živiš u raskoši, piješ, jedeš...? 
 
- P i t a j mrtve, upravo, onog bogataša, koji «I u paklu nalazeći se, u mukama podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avrama i Lazara u naručju njegovu», moli za jednu kap vode da sa Lazarevog prsta stavi na svoj jezik, i, - ne dobija (Luka 16; 23). Poželiš li da mučiš i okriviš nevine? 
 
– P i t a j onog faraona koji je mučio nevine ljude Božije i koji je potonuo u more, a sada se guši u paklu. Razmišljaš li da ustaneš protiv svojih vladara, da protiv njih učiniš zaveru? 
 
– P o s a v e t u j se sa Datanom i Avironom, koji su ustali na Mojsija i Arona, i koje je zemlja progutala. Poželiš li da pozavidiš bezakonicima? 
 
– P i t a j ženu Lotovu, koja se obazrela na Sodom i postala slani stub. 
 
Poželiš li da pokradeš ono što pripada Crkvi? 
 
– P i t a j Iliodora, čuvara imovine sirijskog cara Seleveka, koji je došao u Jerusalim da opljačka Crkve... Kažnjen je rukama Anđela. 
 
Ako poželiš da se uzveličaš, hraneći se gordošću, 
 
- p i t a j onog Iroda o kome je pisano u Delima Apostolskim, što je oholo, sa velikom gordošću seo pred ceo narod - «Ali, odjednom, udari ga Anđeo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu, i budući izjeden od crva – izdahnu». (Dela Apostolska 12; 23).
 
Dođe li ti misao da se osloniš na svoje bogatstvo, 
 
- p o s a v e t u j se sa onim Jevanđeljskim bogatašem, koji je govorio duši svojoj: «Dušo, imaš mnoga dobra, sabrana za mnoge godine: počivaj, jedi, pij, veseli se». A Bog mu reče: «Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; a ono što si pripremio, čije će biti?» (Luka 12; 19-20). 
Poželiš li da učiniš nešto grešno, neko zlo, što razgnevljuje Boga? 
 
– Onda p i t a j mrtvace i bićeš pametan. Od njih ćeš se naučiti razumu, i dobiti lekcije mudrosti. 
Iz Grčke idemo u Egipat.
 
Ovde car Ptolomej pravi gozbu. Na carsku trpezu donose tanjire sa veoma bogatim jelima. Šta reći! On je car... Nema čemu da se čudimo. Ali, evo šta čudi: donose caru jednu veliku tacnu, a na njoj mrtvačku glavu, bez tela, bez kose, bez kože, dakle, samo lobanja. Šta je to? Neće je valjda jesti? Pa, ko će da jede ogoljenu kost, pa još od davno umrlog čoveka? Ali, evo, stavljaju glavu pred samog cara, a jedan od poslužitelja glasno kaže:
 
- «Gledaj, care! I ti ćeš da budeš isti takav!»
 
Car pogleda na lobanju, uzdahnu i umiri misli. Zatim, zaboravi na sve i poče da se veseli. Ali, evo, jedan sluga opet pokazujući na glavu reče:
 
- «Gledaj, care! I ti ćeš da budeš takav!»
 
I opet car uzdahnu, i opet umiri misli, i, tada veselje pretvori u razmišljenje, odnosno, sećanje na smrt. Evo spoznaje mudrosti! Evo prekrasne filozofije – sećanje na smrt! I on upita mrtve, šta da radi, kako da rukovodi svojim životom?
 
Vraćajući se iz Egipta, krenimo preko one pustinje, preko koje je Mojsije iz Egipta vodio narod Izrailjski. Prenesimo misli u ta drevna vremena i pogledajmo na jevrejski logor.
 
Evo, jevreji su se okupili oko skupštine – svoje crkve, gde Aron za žrtvu prinosi tele. Teleću krv sakupljaju u sud, a meso spaljuju. Pepeo takođe sakupljaju i rastvaraju vodom; zatim Aron svakog izrailjca kropi vodom i pepelom. Krv, naravno, služi kao praobraz Krvi Hristove, koja nas čisti od grehova. A šta onda označava pepeo? Neki tumači kažu da pepeo Jevreje podseća na Reči Gospodnje, koje je rekao Adamu: 
 
-«Zemlja si, i u zemlju ćeš otići».
 
Ako na ovo obratimo pažnju, Žovotvorna Krv Hristova, konačno, može da nas očisti od grehova, ali samo onda kada se budemo sećali svoje smrti... Mnogi se pričešćuju Telom i Krvlju Hristovom, a žive neispravno. Zašto? Pa, zato što se ne sećaju smrti, ne uče se sećanju na smrt, ne žele da spoznaju ovu spasonosnu nauku!
 
(Po delima svetog Dimitrija, Mitropolita Rostovskog)
 
Izvor: http://pereprava.org/trust/1485-dobrye-sovety-o-pamyati-smertnoy-iz-troickih-listkov-arhiepiskopa-nikona-rozhdestvenskogo.html
 
Prevod: Tankosava Damjanović

KOMENTARI SA FEJSBUK PROFILA OCA GAVRILA

Ankica Cel
Prosto mi je neprijatno reći bilo šta na ovakav divan tekst, osim hvala oče Gavrilo!
Saša Lazić
Neki starci Svetogorci su čak i iskopali rake blizu kelija da ih svaki dan gledaju i podsjećaju se na smrt...
Dunja Neda
Pomaže Bog,oče Gavrilo! Pomaže Bog braćo i sestre! Zaista poučna lekcija koju je vredno svakome proučiti.Mnogo sam zauzeta poslom i umorna od đačkih " nestašluka ",ali duhovne pouke me podižu,osvešćuju i smiruju.Hvala Vam oče Gavrilo na svakoj Vašoj reči.Neka Vas Gospod i Presveta Majka čuvaju u zdravlju i podare dug život sa Vašim vernicima i svima onima koji žele naučiti ono što nisu znali,ili još uvek neznaju.Amin! Bože daj!
 
 
(ova tema ima 2398 posete)

Pročitano: 7480 puta