MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVETA TEODORA IZ VASTE



Sveta Teodora
 
"MOJ HRISTE, OPROSTI NEPRIJATELJIMA MOJIM, PRETVORI MOJE TELO U CRKVU, MOJU KOSU U DRVEĆE , A MOJU KRV U REKU"
 
(Molitva Prepodobne mučenice Teodore)
  
 
 
Spomen obeležje i svedočanstvo prošlih vremena.
 
Put vas vodi kroz idilične predele. Što se više približavate sve jače se čuje huk vode koja izvire iz temelja crkve i taj prizor uz misterioznu priču izaziva strahopoštovanje u vašim očima.
 
 


Ostajete nemi pred čudom koje posmatrate. Sedamnaest ogromnih stabala niču iz krova crkve, a iz temeljima izvire potok. Crkva slavi 11. septembra. Hiljade hodočasnika posećuju crkvu tokom cele godine da se poklone i dive ovom jedinstvenom prizoru, neobjašnjivom čudu prirode koje dominira nad pitomim okolnim predelom.
 
 

Poseta Svetoj Teodori je veoma prijatan jednodnevni izlet iz Atine. Vredi posetiti ovo mesto i kao skretnicu sa puta za Kalamatu.
 
 

 
Crkva Svete Teodore je cenjeno odredište, bilo kao hodočašće, turistička poseta ili izlet ljubitelja prirode. Organizuju se česte kratkotrajne posete iz obližnjih sela Karitene, Dimicane i Andricane.
 
Čeka vas da je otkrijete ...
 
Žitije Svete Teodore
 
U Vizantiji je svako selo imalo autonomiju. Imalo je društvenu, administrativni i vojnu vlast. Svaka porodica u selu je morala da pošalje jednog muškarca za vojsku, a ako to nije bilo moguće, morala je da angažuje plaćenika da je predstavlja.
 
Mlada Teodora je bila najstarija ćerka jedne siromašne I veoma pobožne porodice, sa starim i bolesnima ocem, koja je  živela u selu Vasta na Peloponezu, pored Megalopolisa. Novčani iznos koji su morala da izdvoje za plaćenika je bio suviše velik za njenu porodicu, a njen otac nije bio u stanju da učestvuje u ratu. Tako je Teodora u 17. godini odlučila da se preruši u muškarca i da se regrutuje u seosku vojsku.
 
Ubrzo se istakla hrabrošću u borbama, pa je unapređena u viši čin. Njena hrabrost i skromnost su je činili omiljenom među vojnicima. Neka devojka nije mogla da odoli šarmu mladog vojnika (Teodore), pa se zaljubila u njega. Teodora nije htela da otkrije svoju tajnu I osramoti svoju porodicu. Koliko god je Teodora pokušavala da ubedi devojku da je posvećena samo Bogu, toliko je devojka još više žudela za mladićem, lepim i hrabrom vojnikom. Zbog stalno Teodorinog odbijanja devojku je odlučila da joj se osveti. Zatrudnela je sa jednim vojnikom i prijavila vojnoj vlasti da ju je Teodora, tj. vojnik u koga je bila zaljubljena, ostavio u drugom stanju i da mora su da je oženi.
 
Teodora je odbila ovo venčanje ne želeći da otkrije svoju tajnu, te je bila osuđena na smrt zbog sramota koju je nanela devojci.
 
Tako se i desilo. Mladi vojnik nije želeo da otkrije tajnu do svog poslednjeg daha i da dovede svog oca u težak položaj. Odvedena je van sela i pogubljena. Dok je umirala, pomolila se: "Gospode neka moje godine postanu drveće a moja krv voda koja zaliva" i odjednom je nastao potok jake struje i brze vode ...
 

 
Po drugoj teoriji Sveta Teodora je bila Avgusta Teodora, kći cara makedonske dinastije Konstantina VII, koja je vladala prerušena u muškarca od 1055 do 1056. Avgusta Teodora se ozbiljno razbolela i umrla, kako navodi Mihajlo VI Stratiotik, dok ju je po mišljenju drugih on sam navodno  ubio i ovde sahranio.
 
 
Nekoliko vekova kasnije, oko 12. veka, ovde je sagrađena crkva u spomen Svete Teodore gde su prebačene i sahranjene njene mošti. Po završetku izgradnje, 17 stabala drveća je izraslo na krovu, koliko je Teodora imala godina kada je pogubljena i tako je ispunjena legenda o Svetoj Teodore.
 
Čak i danas crkva iz crkve izvire potok koji se uliva u reku Haradros i koji, iako mali po veličini, impresionira svakog posetioca koji pokušava da nađe objašnjenje za postojanje 17 visokih stabala na krovu bez traga korena ispod krova u unutrašnjosti crkve.
 
Crkva Svete Teodore je jedinstvena pojava i jedna od najpoznatijih i najznačajnijih atrakcija u Arkadiji. Crkva je sagrađena između 1050-1100 u čast mučenice Teodore. Nalazi se u blizini sela Vasta kod Megalopolisa, u idiličnoj zelenoj klisuri sa gustom šumom ogromnih hrastova. Pristup kolima je moguć od Isarija spuštajući se putem kroz prekrasnu prirodu.
 
Sećanje na Prepodobnu mučenicu i devicu Teodoru kao lokalnu svetiteljku se uvek slavilo u istoimenoj crkvi do1952 godine svakog utorka Svetle nedelje, a iz nepoznatog razloga, koji nije sačuvan po tradiciji. Od tada je određeno da se slavi istog dana kada i Prepodobna Teodora Aleksandrijska.
 
 
Objašnjenje za ovu neobičnu pojavu daju neki naučnici:
 
- Gospodin Lukos Konstantinosnos (agronom iz Korinta): "Nema objašnjenje za agronomiju, ovo je čudo koje traje".
 
- Gospodin Makrijanis P. (agronom): "Kao agronom veoma dobro znam da bi zidovi popucali i srušili se od korena samo jednog stabla, a kamoli sedamnaest."
 
- Gospodin Raptis Jorgos (šumar iz Nafpakta): "Ceo fenomen prevazilazi logiku, fiziku i naučno objašnjenje ljudi."
 
- Gospodin Belijanis Elefterios (građevinski inženjer iz Atine): "Kada vetar klisure može da iskoreni drveće, razumete kakvu snagu za rušenje krova imaju 17 stabala".
 
- Gospođa Stavrojani - Peri Helena (arhitekta iz Kalamate). "Naučno neobjašnjiv fenomen. Pod uticajem opterećenja krova i snažnog vetra, zbog položaja crkve i trošne stare gradnje, građevina je trebala po svoj logici biti razvalina. Ona međutim opstaje toliko vekova bez ozbiljne štete".
 
- Gospodin Palas (direktor Uprave za antikvitete iz Korinta): "Prema zakonima prirode, barem ova velika stabla zbog nagiba, visine I obima su trebala odavno pasti. To što ponosno stoje je  nešto što nauka ne može da objasni".
 
- Gospodin Tikas Anastasije (bogoslov, arheolog, istoričar iz Iraklija Atike): "Sav rast i održavanje drveća na krovu crkve Prepodobne mučenice i device Teodore zadivljuje suprotstavljajući se svakoj logici i naučnom objašnjenju. Predstavlja redak fenomen, intervenciju Boga preko Njegove tvari, dakle predstavlja čudo ".
 
 




Sveta Teodora u "Ginisovoj knjizi rekorda" 
 
GRČKA Neobičnom crkvom naziva "Ginisova knjiga rekorda" crkvu Svete Teodore, u selu Vasta kod Megalopolisa u Arkadiji. Ovaj hram posvećen sećanju na Svetu Teodoru je izgrađena u 12. veku i izaziva divljenje i pitanja posetilaca-hodočasnika. Crkva je izgrađena na kamenitom terenu sa 70 cm debelim zidovima i okružen je sa 17 starih stabala koja je odgore prekrivaju. Drveće i grane su upleteni u krov i zidove da bi štitili crkvu od prirodnih nepogoda  i da je ne oskrnave zlonamerne ruke. I dok  očekuješ da ćeš posle toliko vekova koji su prošli, naći samo ruševine, shvataš da se crkva nalazi u savršenom stanju.
 
Snimljen je film o životu Svete Teodore i već se prikazuje.


Prevod sa grčkog Pavkov Sanja
12 septembar 2012 god.

Pročitano: 14200 puta