MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POUKA OCA GAVRILA NA PRAZNIK PREOBRAŽENJA GOSPODA BOGA I SPASA NAŠEG ISUSA HRISTA U MANASTIRU LEPAVINI



Slava i hvala Gospodu na ovom divnom danu koji provedosmo u našem dragom manastiru Lepavina sa ocem Gavrilom i bratstvom manastira. 
 
Nakon velike gužve i haotičnog svakodnevnog života planirano putovanje za Lepavinu se dogodi, na veliku radost svih nas koji smo milošću Božijom bili odabrani da ovaj veliki praznik proslavimo u voljenom manastiru. Čini mi se nisam ni zaspala kad je zazvonio alarm na mom mobilnom telefonu. Napolju još mrak, četiri sata ujutro. Brzo se spremamo i izlazimo iz kuće, svaki čas treba da dođe po nas sestra Borka autobusom. Radujem se što mogu ponovo da putujem za Lepavinu, gdje tražim mir i utjehu od svakodnevnice koja čovjeka umori i potroši. Odlasci na ova Sveta mjesta su za mene prava „duhovna infuzija“, kroz koju dobijemo snagu da nastavimo dalje kroz džunglu svetovnog života. 
 
Nakon kratke molitve za srećan put slušajući duhovnu muziku putujemo radosni i puni nade da će nam posjeta manastiru, zajednička molitva i današnji praznik okrijepiti duše. Nikada odlazak u Lepavinu nije bio uzaludan i bez ploda. Radujemo se i susretu sa našim voljenim ocem Gavrilom i ostalom bratijom manastirskom, našom duhovnom porodicom.
 
Stižemo, Bogu hvala, na vrijeme, prije početka Svete Liturgije. Kao i uvijek, dočekuje nas majčinskim osmijehom ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, pred kojom mnogi ozdraviše i nađoše utjehu.
 
Oni koji dolaze u manastir znaju da tu treba određeno iskustvo da biste stigli obaviti neke bitne radnje: upaliti svijeće za svoju porodicu, kumove i prijatelje, napisati ceduljice sa imenima za pominjanje, nasuti vodu sa izvora, stići na vrijeme na Liturgiju i još uz to pozdraviti nekoga od poznatih lica koje s vremenom upoznate u manstiru, da stanete u red i poklonite se ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske i ostalim ikonama koje se nalaze u Crkvi... Bez šale, ima tu mnogo posla i ni trenutak vremena ne smijete izgubiti uzalud.
 
Prilikom prvih dolazaka za mene je to bila prava trka i nisam znala kojim redom i kako sve to da obavim. Sada znam da jedino što je potebno jeste da dođemo u tišini i duhovnom miru, sa željom da se zahvalimo i pomolimo Gospodu, a ostalo sve se stigne... Ne treba da se zbunjujemo.
 
U crkvi, otac Gavrilo već raspalio žeravicu u kandilu pa mirisni oblak tamjana zamaglio oltar. Crkva se već puni i počinje molitva: „Blagosloveno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha…“
 
Glas oca Gavrila koji poziva na Svetu Tajnu Pričešća  ponovo mi vraća pomalo izgubljenu koncentraciju. Slava i hvala Gospodu, zaista se mnogo naroda pričestilo na ovaj veliki praznik Preobraženja Gospodnjeg.
 
Strogi glas očev i njegova besjeda poziva nas na svakodnevnu duhovnu budnost. Glas strog a oči plamte toplom ljubavlju koji otac Gavrilo ima za nas grešne i neposlušne, ljubav koja dolazi od Gospoda i prema Gospodu.
 
„U ove dane svetog Bogorodičnog posta, kada treba da se skrušeno uvučemo u sebe i pokajemo za grijehe, da se molimo više nego inače i kada treba da pokažemo da smo pravi hrišćani, na ulicama mnogih gradova imamo drugačiju sliku“, o tome nam priča otac Gavrilo. „Umjesto da se kajemo i oplakujemo svoje grijehe, po ulicama dreka i galama, pije se alkohol i prave se skupovi na kojima se mladi opijaju, puše i slušaju glasnu i lošu muziku koja uništava dušu. Crkve prazne a kafane pune“, kaže otac. „U Beogradu Birfest, ne zna se ko pije a ko plaća...“
 
„Ljudi narušavaju svoje zdravlje radi uživanja alkohola, cigareta, droge… Najviše stradaju mladi, koji loše navike stiču nažalost već u svojim domovima, gledajući kako im roditelji puše cigarete te i sami postaju ovisnici.“
 
Moram priznati da sam i sama do prije par godina bila teški ovisnik o cigaretama. Od ovog poroka, slava i hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici, sam se odvikla zahvaljujući posjetama manastiru Lepavini, čitajući dušekorisne članke sa manastirskog sajta, posteći i čitajući pouke oca Gavrila sa Duhovne tribine, slušajući Radio Blagovesti... Čitala sam i članke ostalih vjernika koji su svoja iskustva, ne stideći se, pisali i slali ocu Gavrilu, a otac ih je objavljivao na stranicama manastirskog sajta. Najviše me dotakla ispovijest brata Stamenka, kome se i danas divim radi iskrenosti, i sestre Dragane, koja je pisala o tome kako se oslobodila strasti uživanja cigareta uz pomoć čitanja Akatista Presvetoj Bogorodici, pa je i meni pomogla da na taj način prestanem pušiti. Počela sam postepeno redovnije odlaziti u crkvu na Svetu Liturgiju i pričešćivati se. Hvala milom Gospodu i Prečistoj Njegovoj Majčici koji su mi pomogli svojom milošću, pa mi dali da se podignem iz blata duhovnog neznanja. Molim se da i dalje budu uz mene i moje bližnje.

Malo je riječi da izraze moje osjećaje o tome koliko sam Gospodu zahvalna.
 
Danas nas otac Gavrilo ponovo, po ko zna koji put, upozorava da se okrenemo pravom putu i Gospodu radi nas i našega dobra. Daj Bože da ga što više ljudi čuje i posluša.
 
Besjedeći dalje otac  nas poziva na ljubav i milosrđe: „Volite ljude, i svoje prijatelje i neprijatelje, volite hrišćanskom ljubavlju, da se po djelima poznajemo da smo hrišćani, onako kako nas je učio naš patrijarh Pavle. Voliti sve, i crne i bijele i sve boje i nacije, svi smo djeca Božija i svakoga isto boli rana. Ne zaobilazite prosjake, jer ih je Gospod poslao da ispita naša srca, da vidi da li su tvrda. Dijelimo milostinju da ne bismo postali tvrdice, da nam se srca ne okamene, da ne postanemo ovisnici o skupim automobilima i snobovskim željama od kojih vene duša. Povedite svoju djecu u crkve umjesto što sa njima sjedite ispred televizorskih ekrana dangubeći i napajajući se jeftinim serijama koje otupljuju naše umove i navode nas na loše misli i raspoloženja. Molite se u svojim domovima ujutro i uveče, petnaestak minuta dnevno, ne izlazite iz svojih domova bez molitve.“
 
Svaki put otac Gavrilo nas moli da počnemo voljeti sebe i svoje bližnje i Gospoda koji se u današnji dan preobrazi i zasija kao Sunce radi nas, da nas u vjeri utvrdi i za Koga glas sa neba reče: „Ovo je sin moj ljubljeni, Njega slušajte!“
 
„Tako i vi da se na današnji dan preobrazite u dobru djecu i dobre hrišćane pa da vam dobro bude“, poručuje otac Gavrilo.
 
Ovako sam ja čula očevu besjedu i, nadam se, dobro shvatila i prenijela da je pročitaju i oni koji nisu bili sa nama u Lepavini, a i sama da se podsjetim te poruke. Neka je slava i hvala Gospodu za sve.
 
Nakon Liturgije je polučasovna pauza, uz kafu, kolače i grožđe, koje se na današnji dan osveštava. Po narodnom običaju, grožđe se ne jede do praznika Preobraženja Gospodnjeg, kada ga sveštenici osveštavaju i nakon Liturgije, kao i danas u manastiru Lepavini, dijele narodu uz naforu. 
 
 
Ponovo se okupljamo u crkvi pored čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Lepavinske radi čitanja molitve za zdravlje. U molitvi koju otac Gavrilo čita nižu se imena mnogih svetitelja i ugodnika Božijih koji su naši zaštitnici od raznih neduga i molitvenici pred Gospodom. Njihovim molitvama a milošću Gospodnjom oslobađamo se raznih bolesti i neduga koje su nas snašle. Bogorodica Lepavinska nam pruža podršku. Tu su pred Njenim Licem uz molitve oca Gavrila mnogi ozdravili. Hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici.
Svežnjem svježeg bosiljka otac nas na kraju molitve kropi svetom vodom, ne štedeći je nimalo. Miris bosiljka se prenosi u kapljicama vode svuda i svi zajedno blistamo kao preobraženi, svijetlih lica od zadobijene blagodati i djelotvornih molitava.
 
Tu nije kraj žrtvovanja oca Gavrila za nas grešne. Kao dobar otac i pastir daje sve od sebe da bi nama dao što više. Izlazimo iz crkve da se zajedno slikamo. Zaboravila sam reći da nas je na ovome sabranju bilo više od dvije stotine. Okupismo se napolju još jednom oko oca Gavrila, radi zajedničke slike. Dok čekamo da svi pristignu, otac nam priča o svojoj bolesti, koja se prije nedugo vremena ponovo pokrenula. Bez imalo roptanja priča nam o tome kako je morao prije nepuna dva mjeseca hitno otići u Beograd na kardio-vaskularnu kliniku, gdje je operisan. „Nije strašno“, kaže otac, „danas to rade laserski“ sa osmijehom nam priča otac Gavrilo koji je uvijek vedrog duha . Nakon toga boravio je u Banji Mlječanici na redovnoj rehabilitaciji, gdje mu se iznenada stanje pogoršalo. Izmjerivši temperaturu koja je u tom momentu iznosila 39.6  doktorka se konsultovala sa kolegom iz opšte bolnicu u Prijedoru, koji je predložio da otac odmah ode u KBC Banja luka na odijel za kardiovaskularne bolesti na dodatna ispitivanja . Odmah su ga prevezli u Banja Luku i tamo ga je dočekao  kardiovaskularni hirurg dr Milan Maksić, koji ga je detaljno pregledao i napisavši svoj nalaz i mišljenje, propisao lijekove, da bi se otac u poslijepodnevnim satima vratio za banju Mlječanicu. Trpi otac Gavrilo svoju bolest i ne ropće niti se žali, samo nam priča da bi nas upoznao sa svojim stanjem.  
 


Sunce prži i pitam se kako to on izdržava, mora da mu je mnogo vruće ispod crne rize, a stoji već dugo mada su mu ljekari strogo zabranili duže stajanje, i priča o svojoj bolesti mirno bez žaljenja i ridanja i još se žrtvuje za nas poučavajući nas i moleći se za nas, kojima je ponekad teško izgovoriti i najkraću molitvu za same sebe. Po tome što se danas dešavalo ispada  da nas otac Gavrilo voli više nego što mi volimo sami sebe, kada on tako bolestan stoji pola dana na suncu, a mi samo gledamo gdje je hladovina i kakva klupica da se spustimo. Uz sav trud otac ne prestaje da se šali i da nas miluje svojim očima punim ljubavi. 
 
 
Poslije zajedničkog fotografisanja odlazimo u manastirsku trpezariju odakle se širi miris divne hrane pripremljene uz molitve i blagoslove, pa nam je zato ovdje sve ukusno i slatko kao nigdje drugo. U manastiru sve odlično funkcioniše radi dobrog ustrojstva našega oca Gavrila, kome pomaže njegovo bratstvo, otac Vasilije, otac Teofan, otac Marko, iskušenik Vladimir, brat Nikola, koji stoji i čuva ikonu Presvete Bogorodice Lepavinske od naših „ nasrtaja“ i donosi vodu kojom nas otac Gavrilo kropi, i još mnoga braća i sestre koji pomažu u crkvi, prodaju svijeće, rade u kuhinji i sve ostalo što je potrebno u manastiru. Neka ih sve sa ocem Gavrilom na čelu Gospod i Presveta Bogorodica čuvaju i štite.


 
Poslije ručka otac stoji ispred trpezarijskih vrata i svima na izlasku dijeli blagoslove i ikonice čudotvorne Bogorodice Lepavinske. Prije polaska odlazim još jednom u crkvu da se poklonim ikonama. Na izlasku srećem oca Gavrila koji nam još jedno mahnu i uđe u konak manastira. Pomozi Bože i Presveta Bogorodice našem ocu Gavrilu, da se dobro oporavi i odmori i od nas grešnih, i cijelom bratstvu lepavinskom, pomozi i nama grešnima da stanemo i ostanemo na uskom putu koji vodi u Carstvo Nebesko, na koji nas otac Gavrilo stalno navodi a mi ponekad i skrenemo. Pomozi nam da se, i kada skrenemo, ponovo vratimo i ispravimo. Slava i hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici za sve!
 
Povratak kući je prošao dobro, Bogu hvala. Svijetlih lica, bar za kratko preobraženi, donosimo blagoslove manastira Lepavina u svoje domove. 
 
Daj Bože da se ponovo i što češće okupljamo oko našeg dobrog pastira oca Gavrila i da slušamo riječ Božiju i da nam dobro bude. Amin.
 
Vladislava Vasić Thiel
na Preobraženje 2012. godine
 
 
 
 

Pročitano: 11404 puta