MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RAZGOVOR SA STARCEM SOFRONIJEM



Arhimandrit Jefrem, iguman manastira Vatopeda, sa starcem Sofronijem u manastiru Sv. Jovana Krstitelja u Eseksu, među mnogobrojnim hodočasnicima koji su pronašli duhovnu utehu pokraj blaženog starca



Dana 20. septembra 1992. godine iguman velikog i svetog manastira Vatopeda, arhimandrit Jefrem, razgovarao je sa starcem Sofronijem, blaženopočivšim, iz manastira Sv. Jovana Krstitelja, koji se nalazi u Eseksu, u Velikoj Britaniji. Čovek ostaje zadivljen duhovnošću i asketskim pogledima starca Sofronija. Cenimo njegov doprinos savremenom životu Crkve.
 
Starac Sofronije: - Care nebeski, Utešitelju, Duše istine, Koji si svuda i sve ispunjavaš, Riznico dobara i Davaoče života, dođi i useli se u nas, i očisti nas od svake nečistote i spasi, Blagi, duše naše.
Dobro došli sveti igumane... Ako tokom ovog razgovora učinim nešto neobično, molim Vas da mi oprostite. Ovih dana ne čujem i ne vidim dobro.

Arhimandrit Jefrem: - S obzirom na Vaše godine, dobro ste.

Starac Sofronije: - Devedeset i šest godina imam... Reći ću da donesu pismo iz manastira Vatopeda, koje se čuva u našoj arhivi.

Arhimandrit Jefrem: - Da, želeo bih da ga vidim.

- Znate, ja sam jedan od vaših.

- To je blagoslov za nas.

- Ne znam. To je blagoslov za mene, da su mi dali otpust sa takvom dobrom voljom. Okolnosti su pokazale da je i Bog blagoslovio. Međutim, nakon odlaska sa Sv. Gore, mnogo sam bolovao. Dobio sam čir na želucu i stradao sam od gastroragije. Imao sam tešku operaciju, skoro ceo želudac su mi odstranili. Dvanaest godina sam imao problema sa ishranom. Kasnije su mi ugradili nešto, ali to je veštačko.

- To je bila Božja volja, starče, što ste ovde došli.

- Znate, igumane, uvek se bojim da kažem da se nešto (od Boga) meni dešava; izgleda mi da ništa nije bilo onako kako sam ja zamišljao, već je sve bilo po Božijem dopuštenju.

- Tako svedoči i naša sveta Crkva. Izgleda da je bilo po Božijem dopuštenju. I da je to delo koje ima istorijski značaj. A istorija ovog manastira je overena od Boga, to činjenice potvrđuju.

- Da, ali ja samo imam smelosti da kažem: “Gospode, pomiluj me i spasi.” Samo u određenoj meri mogu da kažem da se to dogodilo po promislu Božijem.

- Starče, Vaš manastir je oaza u pustinji (kulturi) materijalizma.

- Mi smo samo... eh! Kako da Vam objasnim... Zahvalni smo onima koji ovom zemljom upravljaju, i kraljici i ostalim zvaničnicima. Ali, težak je pravoslavan život van Grčke. Nisu sve naše misli bogoslovske, podvižničke... ne vezuju se za tradiciju Zapada, rimokatolike i protestante. A oni su ti koji vladaju ovom zemljom.

- Iz svega što ovde primećujem, Vi, starče, mudro živite. Tokom dugogodišnjeg života ovde postupali ste mudro, bili ste u mogućnosti da ljudima pomažete na jedan tajanstveni način. A to je veoma važno za verujućeg čoveka.


- Da Vam kažem, Vi ste iguman. I ja sam bio, na izvestan način, iguman. I ja sam uvek visio nad ambisom, vičući na Boga za svakoga i za sve, jer ništa se ne dešava ljudskim snagama.

- Siguran sam da ste ovde imali mnogo poteškoća, starče.

- Oh, bolje da i ne govorim o njima. Ali, čak i to je, u izvesnoj meri, pitanje za nas. Nedavno sam objavio knjigu, duhovnu autobiografiju. („Videti Boga onakvim kakav jeste“)

- Pročitali smo je, starče.

- Od koje koristi bi mogla biti čisto činjenična autobiografija? Ja sam u ovoj knjizi samo beležio duhovne doživljaje. A knjiga se pojavila nekako u pravom trenutku.

- Ona je živo svedočanstvo.


- Ja u ovoj knjizi nisam pisao teološke tekstove, napisao sam samo moje iskustvo, iz straha i što sam hrabar da kažem: “Gospode, pomiluj me, Gospode, spasi me.” Ali, ne razumem... Razboleo sam se, mnogo puta sam imao smrtonosne bolesti, ali evo, još uvek sam živ. Ne znam zašto...

- Crkva Vas treba starče. I zato Gospod produžava Vaš život na zemlji. Vaš život je čudo. Mi smo zadivljeni da ste još uvek u životu, s obzirom na bolesti koje ste imali i još uvek imate.

- Godine 1986. izmislili su aparat koji može da otkrije karcinom. Otvorili su me i pronašli da imam najgori oblika raka. Doktori su očekivali da ću umreti. Nije postojala šansa za operaciju, zračenje, hemoterapiju ili nešto slično. Ostavili su me tako... Šest godina je prošlo od tada, evo i sedma prolazi, ne znam kako. Posle operacije želuca koju sam imao, pri kojoj su potpuno odstranili moju unutrašnjost, dvanaest godina nisam mogao da jedem. Dve godine nakon toga, bilo mi je malo bolje.

- Vaš starac, prep. Siluan, želeo je da vidite njegovu zvaničnu kanonizaciju.

- Ne znam kako je promisao Gospodnja dozvolila da se to dogodi. Gospod me je postavio pred noge mom Starcu.
Savremeni duhovni, teološki problem odnosi se na osobu... Potpuno sam živeo u otkrovenju. Otkrovenje kaže ”Ja sam onaj koji jesam” (2 Mojs 3,14). Ako On kaže: ”Ja sam”, to znači da je On ličnost. Zato u jednom od poglavlja u knjizi ”ja” ima veliki značaj. Jer izražava osobu. Bog kaže ”Da načinimo čoveka po liku i podobiju Naše..” (1 Mojs 1,26). Nauka ovo ne može reći. Samo otkrovenje može. I mi treba sebe da baziramo na otkrovenju koje Gospod nikada nije demantovao... Dakle, kada sam knjigu koja se nalazi tu, pred Vama, poslao Njegovoj Svetosti (Vaseljenskom Patrijarhu), nisam želeo da napišem teološki udžbenik, već jednostavno da opišem iskustva pravoslavnog monaha.

- Ova knjiga će biti od velike koristi, starče.

- Neka Bog da da bude tako.

- Ljudi današnjeg vremena su zbunjeni, reklo bi se veoma zbunjeni, i potreban je savremeni, jedinstveni svedok Pravoslavlja da ih probudi.

- Da, i ja to kažem, kažem slobodno jer je to činjenica. Ova knjiga nije intelektualni izum.

- Knjiga je plod Božanske blagodati.

- Iz te perspektive imao sam hrabrosti da pišem. Možda će ova autobiografija pomoći nekome da pronađe rešenje za svoje lične probleme.

- Ova knjiga je takođe mnogo pomogla nama, koji se podvizavamo na Sv. Gori.
(Starac Sofronije govori o prevodu knjige na novogrčki jezik) - ...ali knjiga je prevedena na jednostavan jezik, koji ne može da izrazi njeno prefinjeno značenje.

- Ne izražava na pravi način, starče, ali morala je da bude prevedena na novogrčki jezik, jer mladi ljudi ne razumeju starogrčki. Morali biste da napravite ikonomiju i da date Vaš blagoslov za takav prevod, jer na nesreću, većini mladih ljudi nedostaje pismenosti.


- Pa...ako je već napisana na dobrom jeziku, šta je razlog?

- Napisana je dobrim jezikom, ali na žalost, naši mladi nisu u stanju da razumeju takav način izražavanja.

- I ovaj prevod može to da uredi.

- Da, može.

- Razumem, sveti igumane. Pitam se, ipak, da li mnogi ljudi razumeju ovo knjigu?

- Ne razumeju u punoj dubini, ali ne mogu da je razumeju zbog njenog jezika. U našem manastiru imamo dosta mladih monaha. Mladi monasi ne znaju grčki, iako su Grci, jer na žalost, razni faktori su uspeli da oskrnave grčki jezik.

- Ono što pokušavam da kažem je da ova knjiga, po svojoj prirodi, jer promisao Božija me je dovela do Siluana, govori o duhovnom iskustvu najvećeg stepena. Dublji, ekstremniji oblik asketizma ne postoji. I odatle se može primetiti da je od Boga. “Čuvaj svoj um u adu i ne očajavaj.”

- Vaša knjiga, ”Starac Siluan” dovela je mnoge ljude na Sv. Goru i oni su postali monasi. I širom Evrope, knjiga je prevela mnoge inoslavne u Pravoslavlje.
 

Sv. Siluan Atonski (1866-1938)
 
 
- Knjiga je takođe pomogla mnogima u Rusiji, jer su Rusi potpuno izgubili podvižničku kulturu. Sedamdeset godina zatočeništva...

- Brojni ruski episkopi dolazili su u manastir Vatoped. Pričali su nam da su Rusi pobožan narod, ali da zbog progona koje su pretrpeli nemaju unutrašnji, duhovni život.

- Izgubili su podvižništvo i ova knjiga može da pomogne. Rimokatolici, kao što sam slušao godinama, od vremena od kako sam počeo da se bavim filološkim studijama, i od kako sam bio u kontaktu sa njima, govorili su da Pravoslavna crkva ne može za sebe reći da je jedna “Sveta, Saborna i Apostolska Crkva.” Nije saborna, ona je deo njih, kako da objasnim, oni (pravoslavni) su etnička tela, koja žive u mržnji međusobno.

- Na žalost, tako oni kažu.

- I ja... i ja…

- Međutim, Vi dokazujete suprotno.

- Dvanaest monaha, dvanaest nacionalnosti. Patrijarh Atanagora I razumeo je ovu ideju. Imao je veliko iskustvo, zbog čega sam imao slobodu da ga pitam da naš sveti manastir bude pod okriljem svetogorskog manastira Sv. Pavla. A on mi je preko drugih poručio: „Kaži Sofroniju da mi pošalje zahtev za stavropigijalni status manastira.“

- I taj stavropigijalni status je bio odobren veoma brzo. To je pokazatelj da je Bog želeo da ovaj manastir bude osnovan. Takođe je veoma ohrabrujuće da je ovaj manastir direktno povezan sa Vaseljenskom patrijaršijom.

- ...iz mojih spisa, kako neki ljudi kažu, monaštvo je priziv od Boga. I ako neko pročita ovu knjigu, može zaključiti da monasi nisu ti koji biraju monaški put, već je to Božji priziv. Iz ove perspektive, knjiga može biti teološka, bogoslovska, to jest, da prati asketizam pravoslavnog podvižništva. Zato su navodi u knjizi samo iz Svetog Pisma. I hvala Vam mnogo na pismu u vezi knjige. Reći ću vam zašto. Malo ljudi je u stanju da razume ovu knjigu. Čak i na Sv. Gori, gde je Siluan živeo skoro pola veka, malo njih je razumelo duhovni visinu koju je starac dostigao. Imali su takav strah, ali i takvu smelost zarad ljubavi Božije! On nije otvoreno govorio o svom duhovnom stanju, već ga je skrivao.

- Nisu ga razumeli... Oni koji su živeli pokraj sv. Siluana u manastiru, nisu ga razumeli, a neki su čak i sa ironijom pričali o njemu. Na žalost, nisu razumeli s kim su imali posla. Zato mi nemamo njegove svete mošti, Vi imate, iako je bio tako veliki svetitelj.

- Meni, grešniku kakav sam bio - tako reći izgubljen, bio je veoma koristan...On je bio najveći dar Božijeg proviđenja, najveći od Boga dar...

- Jer je znao da će Vam biti od koristi, zato Vam ga je poslao. I ljudski gledano, Vi ste razlog što nasleđe sv. Siluana i dalje sija. A on Vas čeka u raju raširenih ruku.

- Nemam ga...

- To je to.

- Zašto? Zašto ga nemam? Jer mnogi su mi govorili da su se molili Siluanu i da je njihova molitva bila uslišena. Mnogo puta su Svetogorci iskusili nešto slično, njegov brz odgovor na njihove molitve ukazao im je da je on svetitelj.
(Jedan drugi monah iz Eseksa govori): - Starče, mogu li ja da kažem nešto?

- Svakako, ali pitaj svetog igumana.
(Monah): - Vaš monah, o. Siluan, bio je u Kutlumušu dan posle proslave, tokom jutranje molitve, i došla mu je pomisao u glavu: “Pitam se da li sv. Siluan može da se moli za nas.” Tog istog momenta, o. Atanasije iz manastira Simonopetra prišao mu je i rekao: ”Znaš, oče, imam mošti sv. Siluana, koje nisu samo miomirisne, već su jedno vreme točile miro.” A o. Siluan mu je odgovorio: ”Bog mi je odgovorio skoro odmah, jer sam se pitao da li sv. Siluan čuje naše molitve.”

- Pisanje njegove biografije nije bilo ljudsko delo. Bio je to njegov sopstveni rad, i kada je Arhiepiskop kiparski rukopoložio našeg voljenog duhovnog oca Zahariju u jerođakona, trebalo je da pripremi besedu. Pomolio se Siluanu. Seo je i odmah ju je napisao. Šta da vam kažem? Nešto što prevazilazi ljudsku meru. Njegov odgovor i pomoć su odmah stigli.

- A Vi, starče, mora da ste imali lično iskustvo sa smelošću Sv. Siluana.

- Da Vam ispričam, sveti igumane, priču o njegovoj smelosti. Drugog dana Vaskrsa (ponedeljak Svetle nedelje), bilo je to 1930. ili 1931, jedan obrazovani ruski monah, pustinjak (u svetu je bio inženjer), došao je da me poseti u mojoj keliji u manastiru Sv. Pantelejmona. ”Oče Sofronije, kako ćemo se spasiti?” Voleo sam tog monaha. Bio je nežan, ali takođe veoma pametan. Pripremio sam mu šolju čaja i rekao: “Stani na ivicu provalije i kada osetiš da više nemaš snage, odmori se malo, popij šolju čaja.”

Sutradan, sreo sam starca Siluana, sa kojim još uvek, u to vreme, nisam imao nikakav ličan kontakt, ali sam mogao da osetim njegovu duhovnu snagu. I on me je upitao: „Da li je o. Vladimir bio kod tebe juče?“

Nisam mu odgovorio, nisam mu rekao: „Da, bio je“, već sam upitao: „Da li sam nešto pogrešno uradio?“

Siluan mi je odgovorio: „Ne, ali ono što si mu rekao bilo je iznad njegovih snaga, iznad njegove mere. Dođi, hajde da razgovaramo.“

Tako je on mene pozvao na razgovor. I zbog saveta: „Stani na ivicu provalije, i kada osetiš da više nemaš snage, odmori se malo, popij šolju čaja“, počela je naša duhovna veza. Nakon toga sam otišao kod starca i on me je naučio sledeće: „Drži svoj um u adu i ne očajavaj.“

- To je velika ljubav i mudrost , starče.

- Velika ljubav i mudrost... A znate li kako se osećam, sveti igumane? Šta sve podnosim zbog ovoga? Šta je Gospod želeo da kaže sa: „Drži svoj um u adu...“ koje je Siluanu bilo izrečeno oduzimanjem blagodati ceo sat pre nego što mu se projavio Gospod? On je jasno video svoju večnu propast i posle toga, Gospod se pred njim pojavio u tišini, ništa nije rekao... za trenutak. I kada se ovo dogodilo, bez ijedne reči, on je počeo da se moli za celo čovečanstvo, postalo je to stanje njegovog bića, ne misao, već stanje njegovog bića. A kada je Gospod rekao, „Drži svoj um“, Siluan ga je video. Zato je samo Siluan razumeo dubinu ovih reči. Za nas samoprekor je primeran, ali ne ovo stanje. I razgovor sa Hristom, bio je vrlo, kako da kažem... veoma kratak. Rekao mu je:
„Vidim demone.“
„Gordi pate od toga.“
„Ali kako da postanem smiren, Gospode?“
„Drži svoj um u adu i ne očajavaj.“
I onda je otišao.

- Zato se, starče, na Svetoj Gori starac Siluan i starac Josif Isihasta smatraju...

- Ah! On je bio vojnik duha. Jedan od sedam najvećih podvižnika koje sam sreo u svom životu.

- ...savremenim starcima, koji su ponovo uveli, kroz sopstveni način života, učenje Sv. Grigorija Palame među svetogorsko monaštvo.

- Da, da, bio sam dva ili tri puta kod starca Josifa, koji je tada bio u skitu Sv. Vasilija. Da li ste ga upoznali?

- Nisam ga upoznao. Nisam bio dostojan da ga sretnem.

- Ovo stanje koje je Siluan doživeo jeste u vezi sa velikim egipatskim ocima (pustinjskim ocima). Ava Pimen, kada su mu rekli da će otići u Carstvo Nebesko, odgovorio je: ”Verujte mi, braćo, gde je satana bačen, tu ću i ja biti.”

- To je duh Otaca...

- I Antonije je delio razmišljanje običnog obućara iz Aleksandrije: ”Svi će biti spašeni, samo ću ja biti proklet.” To su stanja duhovne borbe.

- Samoprekor kao stanje čovekovog bića.


- Tako je... kao stanje.

- Kao stanje koje nema kraja.

- Kao bogoslovlje. Bogoslovlje je sadržaj naših molitvi. A primer ovog bogoslovlja jeste Liturgija Sv. Vasilija Velikog. Čitava anafora (Kanon Evharistije) jeste teologija izražena kroz molitvu. Ali ova teologija proizilazi od stanje bića. Jovan Bogoslov, sa akademske tačke gledišta, nije bio teolog, govorio je stvari jednostavno. Njegova teologija je, međutim, stanje bića. Šta god da je govorio, postajalo je dogma za svakoga. Oci oko nas su imali veliko poštovanje za Starca i nekako, nekako su razumeli čemu je bio posvećen.

- O kome govorite, starče?

- O Siluanu... Bio je jedan od njih. I ako uzmem one sa moje desne strane, ili one sa moje leve, to je isto. Ustvari, prošlog ponedeljka sam ohrabrivao moju bratiju da bolje opišu put svoje borbe sa strasnim pomislima. Jer jedna od sestara napisala je knjigu o vaspitavanju dece i mada je ono što ona piše jednostavno, to su stvari koje ne zaokupljaju naše pomisli. A možda je neophodno da se opiše borba, jer je Siluan govorio o ovim stvarima, ali ne opisuje kako se to dešava. Kada se Gospod borio sa satanom u pustinji, tu imamo neko tumačenje i opise borbe. Ali ono što ja pokušavam da kažem je da možda ljudi treba da nauče kako da se bore protiv strasnih pomisli. Malo sam govorio o ovoj temi u mojoj knjizi o Starcu... Ali šta Vi mislite? U ovoj prvoj knjizi objasnio sam da je svaka strasna pomisao vezana za zemljsko, za materiju, i svaki put uzima određenu formu, određeni oblik. I ako je naša misao i reč ne prihvate, strast se zaustavlja. Ali ponekad, na početku, potrebna je borba prsa u prsa. Ljudi koji ovo ne razumeju pitaju: „Kako se to dešava?“

- Vi ste veoma dobro analizirali način na koji se ova borba vodi, pisali ste o njoj na savremeni način.

- Pitao sam moju bratiju da to opišu, ali opasno je da se o tome piše, da li razumete? Nije to lako. Ovaj problem mora da se izrazi na pravi način.

- To je veoma osetljiva stvar, starče.

- Siluan bi rekao, naravno on je bio bez strasti: „Ako nas misao uznemirava, mi smo slobodni da je odbacimo i da našu pažnju usmerimo na nešto drugo.“ On je bio u stanju ovo da uradi, a drugi ljudi su, međutim, kao robovi svojim pomislima.

- Mnogo puta strasna pomisao učini od našeg života živi pakao.


- Da, i celo naše biće okrene naopako...

- Plaćajući visoku cenu, sveti Oci su nam ostavili svoju mudrost, starče.

- Da... Siluan kaže da smo slobodni da našu pažnju usmerimo na nešto drugo, tako da strasne pomisli za njega ne predstavljaju problem. Loša pomisao dođe, a on misli na druge stvari. Teoretski, kako Siluan kaže, to je jednostavno. U praksi, međutim, i za nas neiskusne, to je veoma teško. Zaista, strasna pomisao bode i muči, takva borba je prsa u prsa sa satanom. Veoma sam zahvalan Bogu što me je udostojio da postanem monah na Sv. Gori. Bio sam tamo 22 godine.

- I mi smo Bogu zahvalni da smo imali mogućnost da se sa Vama sretnemo danas.
(Starac Sofronije ne odgovara.)
(Neki monah pita): - Zar niste čuli ili niste želeli da čujete?

- Nisam čuo... Nažalost, Zapad je u tom pogledu nerazvijen. Oni bogoslovlje uče iz knjiga.

- Intelektom...

- Da. Ali jedino učenje koji nam omogućava da osetimo kakav je Bog jeste podvižnički život, koji sledi zapovesti jevanđeljske. Kada živimo po volji Božijoj, onda shvatamo da nema razlike između zapovesti i uma Božijeg. Kada razmišljamo po zapovestima, onda naš um počinje da razmišlja onako kako Bog razmišlja. A u vezi oboženja oni kažu: Ali, šta je oboženje? Poslušanjem igumanu, monah se odriče svoje volje, a život u poslušanju i ispunjavanje jevanđeljskih zapovesti dovodi do oboženja. Mi radimo male stvari , ali rezultati moraju da budu veliki. Kroz poslušnost ulazimo u život Božanskog bića. Imamo dobre opise ovoga u pismima Sv. Nikodima Svetogorca.

- On je veliki svetitelj. Sv. Nikodim je detaljno opisao asketski, unutarnji život.

- Da, znate li da smo imali zvanično proglašenje Siluanove kanonizacije uramljeno, u isti okvir koji koristi Sveta Zajednica na Sv. Gori.
 

Podzemna kripta u manastiru Sv. Jovana Krstitelja u Eseksu. U sredini je grob starca Sofronija
 
- Kada je zvanični proglas stigao iz Patrijaršije, za upis sv. Siluana na zvaničnu listu svih svetitelja Pravoslavne crkve, poslali su nam kopiju za našu arhivu, kao i svim ostalim manastirima na Sv. Gori. Zato što je svetitelj bio Svetogorac...

- I ja sam...i ja sam Svetogorac iz Vatopeda!

- Idioritmički, međutim! Vi ste idioritmički Svetogorac!

- Ne idioritmički, jer sam bio u skitu Sv. Andreja, koji je opštežiteljski. ( U tom trenutku oci počinju da se smeju.) Oni se smeju...

- Radosni su! Oni se ne smeju, starče, oni su radosni!

- Da, i ja ih volim. Razmišljati i raditi ovako kako oni rade, u sadašnjoj Evropi, jeste velika stvar. U Grčkoj, cela atmosfera je puna vere, teologije, asketizma.

- Grčka takođe prolazi kroz krizu. Evropski, racionalistički način života je ušao i u Grčku, koja prolazi kroz duhovnu krizu.

- Videćemo. Nedavno, veliki podvižnici su se upokojili...niko ne može reći da je Grčka mrtva. I te kako je živa.

- Jeste živa, u jednom smislu, ali je u opasnosti od sekularnog i racionalističkog duha Zapada, i mi smo zbog toga ogorčeni. Zabrinuti smo za Grčku.

- Pošteno, ali zar ne mislite da ćemo iz toga izaći kao pobednici?

- Da, verujemo u to. Ali znate, starče, mi smo takođe zabrinuti za Sv. Goru.

- Zašto?

- Vidite, mladi monasi koji dolaze na Sv. Goru su naviknuti na udoban život i ne navikavaju se lako na podvižničku tradiciju ovog mesta.

- Ako je to slučaj, onda ćete organizovati njihov podvig u skladu sa njihovim snagama, a posebno u proučavanju prošlosti, kako bi se na taj način oslobodili svojih sekularnih ideja  proučavali živote svetih Otaca i apostola. Da li razumete šta hoću da kažem? Ako je to gde su njihove misli, neće provoditi svoje vreme sa strastima. Setite se primera iz Starečnika.
Bio jedan blagodatni podvižnik, koji je nekada bio veoma bogat i imao je svetovno obrazovanje. Kada ga je posetio jedan drugi podvižnik, koji je u svetu bio siromašni pastir, video je da ovaj podvižnik spava na krevetu i da živi luksuzno, te se sablaznio. Međutim, kada je saznao da je ovaj monah u svetu imao veliko bogatstvo, sebe je optužio i priznao da je nekada bogati čovek sada živeo skromnije nego on, koji je u svetu bio siromašni pastir.

- Da, sećam se te priče.

- Kada sam bio duhovnik u manastiru Simonopetra, stariji monasi su dolazili i žalili se na mlađe monahe, a mlađi na starije. Govorio bih starijim monasima: „Odakle ste primili ovu decu?” – „Iz sveta,” odgovorili bi. „Znate li šta su oni tamo naučili? Kako su živeli?”

- Tako je to.

- Nemojte očekivati od njih da odmah postanu savršeni. Govorio sam drugima, da su pored drugih stvari u svetu takođe naučili da žive u grehu. Moraju da se oslobode toga putem podvižništva. Ovako sam pokušavao da ih naučim strpljenju. Sada, sveti igumane, hajde da završimo ovaj razgovor, jer će uskoro početi služba. Bilo nam je veoma drago što ste želeli da dođete, i da sam imao priliku da vidim moga igumana.

- Blagoslovite starče. Ja Vam prenosim poštovanje moga starca, koji Vas moli da se molite za njega.
(Jedan monah pita starca Sofronija): - Da li se sećata starca Josifa, koji je ovde dolazio pre dve godine?

- Da, da naravno... Moramo da završimo. Sutra slavimo osvećenja. Znate za neke svetitelje i velike učitelje Crkve ne postoji služba, ali za Siluana, na Svetoj Gori postoje četiri.

- Siluan je veliki svetitelj.


- Za mene, pisao sam o tome, za mene je zaista veliki.

- Za Vas, on je najveći.

- Da, za mene je veliki svetitelj.

- Koji svetitelji su uključeni u osvećenje? Čije mošti?
(Jedan monah odgovara): - Dva Teodora, mučenika, i blaženi Siluan.

- Molitvama svetih Otaca naših Gospode, Isuse Hriste, Bože naš, pomiluj nas.

(Svi zajedno): - Amin!

- Hvala, starče.

- Bog retko dopušta da se podvižnici susretnu, ali to je tako. To je upravo razlog... sada... Kako ste znali?

- Nisam razumeo ovu poslednju rečenicu. Kako sam znao, šta, starče?

- Da će naš susret biti u Duhu Svetome.


Prevod s engleskog: Bojana Srbljak
12. 3. 2012.

Izvor: http://www.pemptousia.com/2011/11/a-conversation-with-the-elder-sophrony/

 

Pročitano: 9128 puta