MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MISIJA NA KRAJU SVETA



Arhiepiskop petropavlovski i kamčatski Ignjatije  poznat je barem po tome da je, kao prvi u istoriji Ruske crkve, postao duhovnik posade u podmornici, prvi je služio Liturgiju na Severnom polu i prvi je među arhijerejima počeo aktivno da vodi „dnevnik na Internetu“. Svakako, to su samo činjenice u fragmentima, ali po njima odlično vidimo širinu ličnosti. Intervju, koji nam je dao Vladika u pauzi između zasedanja Arhijerejskog sabora, nastavlja seriju „Tatjanin dan“ o pravoslavnoj blogosferi.

- Vladiko, koje su okolnosti dovele do toga da je prvi aktivni bloger  u episkopskom činu postao vladajući arhijerej jedne od najudaljenijih eparhija?

- Naša eparhija je prvobitno (a ona ima trista godina) bila misionarska i takva je ostala do danas. Misija zahteva korišćenje najrazličitijih i najsavremenijih metoda. U tom smislu, svakako i Internet. Do tada mi smo koristili kako svetovna, tako i crkvena sredstva masovne informacije: aktivno televiziju, a veoma aktivno radio. Što se tiče Interneta, meni je bilo dosta lako savladati ga. Ranije sam bio na čelu laboratorije medicinske kibernetike, gde sam bio angažovan u radu na elektronskim računarima. Istina, o računarskim mrežama tada niko nije ni čuo, ali, ipak eto, kompjutersku veštinu imam. Ja se njega ne bojim i shvatam koliko on može postati moćno sredstvo za misionarsku delatnost.

Misija obuhvata ne samo razna sredstva, nego i razne forme. To je i propoved, i dijalog, i konferencija, i bogosluženje – eto, kako se ispostavilo, još i mogućnost da se sa mnogobrojnim slušaocima i čitaocima razmene mišljenja, rasuđivanja – i to što se savremenim jezikom naziva blog. Svojevremeno, kada sam počeo da dolazim u crkvu, bilo je veoma interesantno čitati dnevnike oca Aleksandra Jeljčaninova. Oni veoma mnogo daju, ne samo u pogledu saznanja: oni pomažu da se pronađe drugi način gledanja na one probleme koji su za mladog čoveka, koji prilazi veri, veoma aktuelni.  Ponudili su nove slike, neobična sredstva njihovog izražavanja – to je bilo interesantno.

Dakle, o Internetu: moje iskustvo može biti korisno za mnoge koji sad prilaze veri. Nadam se da je tako i u stvarnosti. U svakom slučaju, nekoliko takvih primera već postoji.
Sa druge strane, mnogi ljudi žele lični kontakt. A jedan od glavnih principa pravoslavnog pastirstva jeste beseda licem u lice, duša s dušom. Internet upravo i daje tu mogućnost. Neka ja i ne mogu da vidim oči, lice čoveka, ali po njegovim rečima može da se oseti njegovo raspoloženje, karakter, može se razumeti šta ga motiviše, koji problemi ga muče, šta mu je na duši. Čak i u pisanom obliku. Javlja se mogućnost istovremene besede sa ogromnim brojem čitalaca, što može doprineti njihovom ocrkovljenju.

- Vaš blog je neobičan zbog toga što je u celini posvećen propovedanju hrišćanstva. Vi praktično ne pišete ni o eparhijskom životu, ni o specifičnim situacijama sa kojim se susrećete.

- A da li treba o tome pisati? Informaciju o tome šta se događa u eparhiji svaki čovek, barem stanovnik Kamčatke, skoro svakodnevno može da vidi i čuje na televiziji, radiju, čita u našim novinama i na našem sajtu. Što se tiče mojih komentara… Kada čovek moli nešto za jelo, može mu se, naravno, dati riba, ali je bolje dati mu udicu i naučiti ga da je koristi. Smatram da je najvažniji zadatak pastira – naučiti čoveka da samostalno misli. Ne samo da daje savete za svaku konkretnu priliku, već i pravoslavne orijentire, pravoslavni duhovni temelj na osnovu kojeg osoba može sama da dođe do zaključka. To je ono što ja pokušavam da uradim.

- Da li sveštenici u Vašoj eparhiji vode blogove?

- Zasad ne. Ali, ja se nadam da će slediti moj primer.

- Da li postoje blogovi drugih sveštenika Ruske pravoslavne crkve koje Vi čitate i smatrate ih zanimljivim?

- Da, takvi blogovi postoje, ali nisam siguran da su njihovi autori sveštenici.

- Šta mislite, da li će i drugi arhijereji poći Vašim primerom?

- Vaše pitanje nije sasvim korektno. Svaki arhijerej odlučuje sam šta može da mu pomogne u propovedanju hrišćanstva i da li mu je potrebno da koristiti ovakvu formu. Ako arhijerej ima druga sredstva propovedanja – daj Bože! Sve zavisi od konkretne situacije i konkretne ličnosti.

Meni je rad na blogu izuzetno interesantan, važan i koristan. Komunicirajući sa različitim ljudima, pa neka oni i nisu uvek saglasni sa tobom, na mnoga pitanja gledaš sa druge tačke, i to je odlično. Mogu reći da imam veliko zadovoljstvo od komunikacije sa svojim čitaocima. I više od toga: blog mi daje ogromnu energiju za arhijerejsku delatnost.


Prevod s ruskog: M. M.
30. 11. 2011.
Izvor: http://www.taday.ru/text/122851.html



KOMENTARI NA POSTAVLjENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU

Aleksandra Saška Gordić Pomaže Bog, blagoslovite oče Gavrilo, potpuno se slažem sa svim što je rekao Arhiepiskop Ignjatije. Tačno je da mi svi olakšamo svoju dušu dopisujući se ovako sa Vama i komentarišući teme koje nam Vi postavite.Svima bude lakše. U nekim pričama ja se nađem, nekim se čudim nekih se bojim imam razna osječanja, ali mi je jako drago da mogu sve to da pročitam i da naučim ,a anaučila sam puno toga iz svega ovoga. Zato ću još jednom reći, hvala Vam oče Gavrilo što Vas imamo: Hvala Bogu za sve.

Slavica Radjevic Neverovatno,kako je brzo ,ostvariti komunikaciju na ovaj nacin,pogotovo ovih dana,zbivanja na Kosovu,svi smo bili kao porodica i ako se nismo nikada zvanicno upoznali,javljalia su se braca i sestre,iz svih krajeva sveta,takvo povezivanje,nijedan mobilni nemoze da ostvari,...ni televizija!Nas otac Gavrilo,veliki vizionar i duhovnik...Hvala oce za ovaj tekst,istine!Puno pozdrava i do skorog vidjenja,Zbogom!!!


Jovan Hrnjakovic
Interesantno kako se Arhiepiskop Ignjatije snalazi na tako udaljenoj eparhiji, za svako divljenje je njegova sposobnost i prilagođavanje u pastirskomisionarskoj delatnosti.Slava Bogu!



Natasa Ilic Milovac
Slava Bogu! Bog za svakog ima zadatak i jako je dobro sto je Pravoslavna crkva prepoznala potrebe coveka i pruza mu duhovnu hranu tamo gde mu je dostupna brzo i lako gde god da se nalazi. Bogu hvala sto imamo i svetenike i monahe koji nas duhovno vode i na ovakav nacin. Hvala Arhiepiskopu Ignjatiju, hvala Ocu Gavrilu i svim drugim koji se trude da sire blagodet i ovim virtuelnim prostorom.


Saša Lazić
Već po ovom razgovoru se osjeti koliko je otac Ignjatije u svemu što čini jak i kako sve duhovno oplemenjuje...



Dunja Neda
Pomaže Bog,oče Gavrilo!Bogu hvala da imamo Vas,Oče jer ste nas strpljivo poučavali i podizali iz neznanja i mnogih složenih situacija.Otac Ignjatije,Arhiepiskop,je isto tako mudar prosvetitelj koji prosvećuje narod i vidi veličinu u mudrosti da je bolje "naučiti gladne pecati " kako bi se nahranili.Svakako je mudra pouka jer će ´gladan`moći sam uloviti ribu i nahraniti se.Vaše pouke nas prosvećuju i upućuju na razmišljanje o svemu što smo učinili iz neznanja ili svesno i uz Všu pomoć se podižemo,saznajemo,ispravljamo,Bogu hvala.Neka Vas Gospod i Presveta Majka čuvaju u zdravlju!Amin! Bože daj!

Nenad Badovinac ‎..tacno na suprotnim krajevima sveta, svaki u svom manastiru sedi i upravlja svojom misijom. Kao dve antene odasilju u internet eter duhovnu rec koja doseže do srca pravoslavnih vernika.





 

Pročitano: 4813 puta