MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA POSTAVLJENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CDXLXVI)



ŠETAM ULICAMA DA BIH MOGAO DA RAZGOVARAM SA LJUDIMA

o.Gavrilo Episkop anadirski i čukotski Nikodim (Čibisov) u pauzi između zasedanja 4. svecrkvenog kongresa eparhijskih misionara RPC odgovorao je na pitanja korespondenta “TD“ o glavnim problemima svoje eparhije i o tome kako on razvija odnose sa lokalnim stanovnicima.

- Vladiko Nikodime, koji su glavni misionarski problemi u Anadirskoj i čukotskoj eparhiji?
- Ne postoji jasna organizacija niti jasni ciljevi, zadaci i metodi sprovođenja misionarske službe.

- I kako to treba rešavati?

- Zajedno. Treba shvatiti da je misionarsko služenje - služenje celoj Ruskoj pravoslavnoj crkvi. I svim silama se treba boriti sa tim problemima.

- Kakve su još teškoće karakteristične za Vašu eparhiju?

- Veoma veliku bol je pričinila delatnost Diomida. To je jako narušilo ugled Crkve u društvu, a naročito u krugovima pravoslavne inteligencije. Ali sad su prošle već dve godine i postalo je mirnije. To je plod mirnog propovedanja. Šetaš ulicom, i tebi prilaze sa radošću, da se pozdrave, ili isplaču.

Ali, postoji mala grupa bivših diomidovaca. Ako šetaš po Anadirju i vidiš ženu zamotanu celu u crnini, po pravilu – to je jedna od njih.

- Kakva još pitanja moraju biti rešena?

- U eparhiji, svakako, ima mnogo problema. To je i problem transporta, udaljenosti jedne od druge parohije, odsustvo puteva, komunikacija je samo avionskim ili vodenim transportom, siromaštvo stanovništva u selima, visoka cena hrane. Svakako, sve je to teško, ali uz Božju pomoć može da se prevaziđe, ako se imaju dobri, obučeni kadrovi, spremni za potpunu predanost misionarskom radu u slavu Hrista i za dobro Svete Crkve.

- Da li stanovnici eparhije sa Vama mogu slobodno da razgovaraju?

- Upravo tako i radim. Ljudi dobro znaju da sam ceo dan u hramu i da mogu doći i postaviti mi pitanje.

- I ulicama šetate?

- I ulicama obavezno šetam, da bih razgovarao sa ljudima, jer se sve gradi na ličnim vezama, kao u bilo kojem malom gradu ili selu. Eto, to je ono sa čime sam ja počeo kad sam došao u eparhiju: svaki dan sam šetao ulicama. Grad je mali, svega oko 11000 stanovnika. Ljudi su počeli da prilaze, psujući, žaleći se na nešto. Ja sam im smireno odgovarao. Sledeći put su već prilazili sa drugim pitanjima: o Bogu, duši. A sada već radosno pozdravljaju.

Prevod s ruskog: M. M.
23. 11. 2011.
Izvor: http://www.taday.ru/text/741972.html

Saša Lazić Moram iskreno priznat da mi je nepoznat pojam " Diomid "...mislim da je svatko tko osjeća pravoslavlje u srcu dužan misionarit na način i u mjeri kojoj osjeća da je sposoban, na mjestu na kojem radi da nekad sa kolegama potegne temu o Bogu, ništa nametljivo ali da lagano pristupi i nađe neku duhovnu temu o kojoj razgovarati...nevjerovatno, ali iznenadili bi se koliko tu temu većina u biti voli i ulazi u razgovor iako je ateista...treba bacati sjeme i možda negdje se nađe plodnog tla i nikne zrno i umnoži se...

Sladjana Brnjilovic BOZE daj nam jos ovaki pastira da i dom i uluca imamo ,i mozemo da kazemo ,i pitamo, lepo i korisno ,meni je dovoljno leo dan da kad na ulici vidim mantiju a jos kad dobijem BLAGOSLOV zasigurno Bog voli i cuva svoju tvorevinu.


Marica Radonjic
blagoslovite oce,ja ne razumem ovakav viid misoionarenja....mada,mozda setajuci uliicama ljude priblizava crkvi..poucava ih postu,molitvi,znacaju Svetih Tajni.......



Zorka Dragovic
‎..." jer se sve gradi na ličnim vezama, kao u bilo kojem malom gradu ili selu" - ееее то је добар свештеник, дао Бог па је било времена и начина да Човек Човека у Очи Погледа.... е Слава Богу !!!



Dragan Mizdrak Bog neka Sudi, a svaki pastir neka bira način na koji će da čuva svoje stado ! Bratski pozdrav.



Miladinka Misic
Lepo je i rekao:"to je ono sa čime sam počeo kad sam došao u eparhiju, svaki dan sam šetao ulicama"-šta vredi da sveštenik bude non-stop u ckvi ako vernika nema, ali da bi ih privukao da krenu pravim putem, morao je on da izađe, da šeta i da kroz raazgovor, kroz susrete, naprave i taj prvi korak ka crkvi (spasenju) i da vide u njemu pravog prijatelja, koji je zainteresovan za nih. Posle je sve lako! Mi sami trčimo svom duhovniku u susret. Pravo je bogatstvo i sreća, za celu porodicu, imati takvog prijatelja. U pravom, pravom smislu "OTAC". Zar nije i naš pokojni Patrijarh Pavle šetao ulicom?!

Danijela Milišić Mislim da je ovo pravi nacin ,koliko puta imam neku dilemu sumnju i bude mi jako potreban savet ,odem i na sluzbu ndeljom ali oko svestenika je uvek puno ljudi..Mislim da je ovaj svestenik resio se sluziti prvo Bogu pa ljudima i to je divno....Svaka CAST...



(ova tema ima 685 poseta )

Pročitano: 4377 puta