MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

RAZGOVOR SA ARHIMANDRITOM GAVRILOM O MODERNIM TEHNOLOGIJAMA




MISIONARENJE U SAVREMENOM SVETU

    Arhimandrit Gavrilo (Vučković), iguman manastira Lepavina, poznat je kao „internet duhovnik“ koji je shvatio značaj modernih tehnologija u širenju reči Božije, u misionarenju. U intervjuu za Radio “Slovo ljubve” govoreći o misionarenju preko interenta, objašnjava da je na početku  bilo teško, pogotovo što je kao Svetogorac imao odbojnost prema kompjuteru. Ali, kada se radi s blagoslovom i s ljubavlju onda se sve prepreke lakše savladavaju. Recimo na početku, da je o. Gavrilo još kao mladić otišao u monaštvo, nedavno je proslavio 50.to godišnjicu monaškog života. Trinaest godina je proveo na Svetoj Gori, bio je u manastirima u Srbiji, Crnoj Gori a danas je iguman srpskog mnastira Lepavina u Hrvatskoj. Po blagoslovu mitropolita Jovana kreće u internet misionarenje, pa je danas u našoj crkvi jedan od najpoznatijih virtualnih duhovnika.

 
Otac Gavrilo i Mitropolit Jovan u manastiru Lepavina



BLAGOSLOV

"Duhovni listić" - Manastir Lepavina

     „Sve je počelo po blagoslovu Mitropolita Jovana koji je video na Zapadu kako se kompjuteri koriste da bi se propovedala reč Božija. Upravo je Mitropolit  tražio da se kompjuteri u manastiru Lepavina iskoriste za duhovnu propoved i za širenje reči Božije. Prošlo je dve godine ali ja nikako nisam mogao da prelomim u sebi takvu jednu prepreku. Jer tehnologija je za mene bila prepreka. Sve do telefonskog razgovora sa akademikom profesorom Dimitrijem Stefanovićem, koji mi je pomogao da shvatim značaj korišćenja kompjutera u međuljudskoj komunikaciji. Kada sam napokon prihvatio taj tehnološki napredak, savetovao sam ocu Vasiliju (tadašnjem bratu Vojislavu) da stekne računarsko znanje i on je samouk savladao kompjuterske tehnike. Počeli smo sa izdavanjem Duhovnog listića koji smo delili parohijanima kada smo išli na bogojavljensko osvećenje kuća po parohiji,” seća se ahr. Gavrilo početaka danas već uspešne internet karijere.

PUT, ISTINA I ŽIVOT
Časopis "PUT, ISTINA I ŽIVOT"
 
“Godine 1997. rodila se ideja o izdavanju manastirskog časopisa, po uzoru na časopis “Monaška staza” za koji sam dobio blagoslov da ga izdajem u Hilandaru. Izašao je jedan broj tog časopisa, ali u ono vreme nije bilo tehničkih uslova za izdavanje sledećih brojeva jer se pokvario štampač. To je bio mali ručni štampač. Tako da je “Monaška staza” odmah nakon prvog broja otišla u zaborav. Godine 1997. pojavila se prilika da izdajem časopisa, i to ovde, u Lepavini. Kupili smo kopirnu mašinu i prvi broj časopisa, koji smo nazvali “Put, Istina i Život” odštampali u pedeset primeraka. Časopis je odlično primljen, bilo je puno zainteresovanih i već drugi broj se štampao u 300 primeraka i prijavljen je tada Državnom zavodu za katalogizaciju. Sledeći brojevi izlazili su šest puta godišnje i njihov tiraž je bio oko 2000 primeraka. Poslednji časopis izašao je kao dvobroj pre  pojave moje bolesti 2006. godine, a njegov tiraž je bio 4000 primeraka. Uspeli smo da pokrijemo štamparske troškove i troškove poštarine. Još dok je časopis izlazio počeo sam da se zanimam za kompjuterske tehnologije. U tome me je podučavao Nenad Badovinac, koji je tada još studirao informatiku,” govori arh. Gavrilo a svi koji su imali prilike da čitaju časopis “Put, istina i život” i danas ga pamte po dobrim i sadržajnim tekstovima, sjajnim ilustracijama, odisao je svežinom, radošću i ljubavlju.

MISIONARENJE I SAVREMENI SVET  
 
Časopis je prestao da izlazi ali je arh. Gavrilo osmislio manastirski sajt. Znalački kaže da svako ko odluči da otvori sajt mora da razmisli s kojom funkcijom i u koju namenu ga otvara.
 
Sajt Manastira Lepavina


Blog "SVETOGORSKO NASLEĐE"
    “Pošto je naš sajt manastirski, namena mu je da širi i blagovesti reč Božiju. Poveli smo se po rečima Gospoda našeg Isusa Hrista koji je zapovedio Svojim učenicima, Svetim apostolima i njihovim sledbenicima: “Idite po svemu svetu i propovedajte jevanđelje svakom stvorenju.” Početak monaštva je vezan za manastire u pustinjama, ali uvek su monasi bili svedoci reči Božje u svetu, kao što za sva vremena vrede reči koje je Spasitelj izgovorio: “Žetve je mnogo, a žetelaca malo”. Naš sajt ima misionarski i vaseljenski karakter, što znači da tekstove objavljujemo na raznim jezicima. Osim na našem srpskom jeziku, što se samo po sebi podrazumeva, tu su pravoslavni tekstovi i na ruskom, engleskom, nemačkom, francuskom i grčkom jeziku. Svi ovi jezici su zastupljeni na našem sajtu. Da navedem još da je sajt manastira Lepavine rangiran kao misionarski, jer je uvršten na pravoslavni crkveni blog “Pravoslavna misija”, koji je namenjen za Grke svuda u svetu, na kojem je i poseban link na Radio Blagovesti. Na tom blogu je Radio Blagovesti među linkovima za pravoslavne radije u svetu sada na 11. mestu, zato što smo manje aktivni u zadnje vreme, a ranije kad smo bili redovniji bio je na petom mestu. Sajt manastira Lepavine na istom blogu među 16 linkova je na desetom mestu. I na blogu o Svetoj Gori ima link na naš sajt, tamo je u kategoriji nesvetogorskih manastira na prvom mestu. 

Naravno, naš sajt pripada Eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj Srpske pravoslavne crkve i postoji sa blagoslovom Mitropolita Jovana, ali je i vaseljenski, jer se u Simvolu vere u devetom članu ispoveda: (Verujem) “I u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu”. Gospod naš Isus Hristos je Glava Crkve i nebeske i zemaljske. Na zemlji su naši patrijarsi poglavari pomesnih pravoslavnih Crkava sa svojim arhijerejima, sveštenstvom, monaštvom i celim blagovernim narodom koji je kršten u ime Oca, Sina i Svetoga Duha,” kaže arh. Gavrilo.

AMOL IZ INDIJE

Tako objašnjava arh. Gavrilo kako je rođen sajt manastira Lepavina, ističući njegov misionarski karakter i na praktičan način pokazujući da su reči bez dela mrtve.

“Naš sajt nema lokalne, odnosno pomesne okvire. I internet Radio Blagovesti se može slušati u svim delovima sveta. Evo jednog interesantnog primera. Sve emisije koje se emituju na radiju stavljaju se u arhivu, pa se mogu slušati u bilo koje vreme. Javio nam se jedan Indijac iz Indije, piše na engleskom i veli da je on jednog jutra išao na posao i u džepu imao neki aparat. Ne znam kakav je to aparat, ali on je na njemu naišao na naš Radio Blagovesti. Ja sa blagoslovom Mitropolita Jovana na početku emisije čitam Blagoveštenski akatist Presvetoj Bogorodici, a on je to slušao i to je na njega delovalo veoma blagotvorno. U tom pismu veli: “Nisam razumeo ni reči, ali sam osetio dušom i srcem nešto lepo, nešto što mi je donosilo neki neopisivi mir.” Piše, kad je stigao na radno mesto, kolege su primetili promenu kod njega. Osetili su mirnoću, da on nije onakav kako je ranije dolazio na posao, nervozan od jutarnje gužve i žurbe, svi su tada napeti da li će stići na vreme na posao. On nije ništa razumeo, ali je primio mir od molitvenih reči koje je slušao. Eto, i to je jedan primer duhovne koristi i misionarenja preko ovih savremenih tehnologija, prvenstveno Interneta,” svedoči svojom pričom arh. Gavrilo o značaju savremenih tehnologija koje pomažu u širenju reči Božije.

BOG JE LJUBAV

“Tehnologija se može koristiti i na dobro, na širenje reči Božije, na misionarenje. Reč Božija treba da se propoveda s ljubavlju, jer je Bog Ljubav. Do Istine nikad ne može dovesti mržnja prema onima koji nisu kao mi, nego ono što provedamo treba da i svedočimo. Ljubavlju da svedočimo istinu vere, da svedočimo Pravoslavlje, jer smo pravoslavni, da čuvamo dogmate Svetih Otaca koje su nam ostavili. Mnogi od njih su i stradali za veru, kao Sveti Maksim Ispovednik, Sveti Marko Efeski i mnogi drugi ispovednici, mučenici i velikomučenici i velikomučenice za veru pravoslavnu. Sveti, pravedni Aleksej Mečev ruski svetitelj je govorio da je nastalo vreme kada svi pešternici i shimnici treba da izađu iz peštera i zatvora (skrivene kelije) i da idu u narod. Učio je da je za hrišćanina neophodno da ispunjava sve zapovesti koje je Crkva dala. Ali je smatrao da se radi ljubavi, koja mnoštvo grehova savladava, nešto može i prekršiti ako nije štetno po dušu. To je tako težak zločin kada neko svojim formalnim odnosom nekoga sablazni ili ohladi nečiji odnos prema Svetoj Crkvi, govorio je o. Aleksej.
 
RADIO BLAGOVESTI

I po ovome smo se poveli po rečima ovog duhovnog pastira, koji savetuje monasima da napuste isposnice i peštere, da izađu i pomognu i uče narod, one koji su slabi u veri da ne posustanu, a one koje su čvrsti u veri da budu još čvršći,” ističe ahr. Gavrilo. A na pitanje kako su ga ljudi prihvatili u internet prostoru odgovara: “Naš narod kaže: “Svako čudo za tri dana”. To se može reći za moju pojavu na Internetu, tako da su me nazvali virtualni duhovnik ili sajber duhovnik. Neki su me prihvatili s odobravanjem i dobrim željama, neki sa čuđenjem, a neki malo sa podsmehom. Čuđenje su pokazali uglavnom ozbiljniji ljudi, a podsmeh oni koji su imali, čini mi se, malu dozu zavisti. Navešću podršku koju sam dobio od Vladike Porfirija, on je istaknuo moju aktivnost, i to javno, kao komentator tokom prenosa Svete Liturgije u Sabornoj crkvi na kojoj je ustoličen Patrijarh Irinej. Ta javna podrška za moj rad i trud mi je dala još više volje, a smatram da to može biti podsticaj i drugim ocima da prihvate tehnološka dostignuća i koriste ih za širenje vere pravoslavne,” kaže arh. Gavrilo.

Govoreći o o. Gavrilu vladika Porfirije je rekao: “Arhimandrit Gavrilo je dugo bio hilandarski monah, posle toga je bio monah u Crnoj Gori, a danas živi u manastiru Lepavini u Hrvatskoj. Taj manastir je zaista jedno molitveno sabiralište i mnogi ljudi iz čitavog sveta dolaze na duhovno okrepljenje u manastir Lepavinu i traže duhovne savete od oca Gavrila. Interesantno je to da on koristi internet od same pojave interneta i tim putem komunicira sa hiljadama ljudi iz čitavog sveta i odgovara na duhovna pitanja i duhovne probleme mnogih ljudi,” rekao je vladika Porfirije zaključujući da je Crkva spremna da koristi nove tehnologije, jer je uvek u “vremenu aktuelnom”.

NEKAD I SAD 


“Ponekad razmišljam o tome koliko je za 50 godina napredovala tehnička mogućnost komunikacije među ljudima. Kad sam bio dečačić, mi deca sa sela igrali smo se telefona tako što smo uzeli kutiju od kreme za cipele, odvojili gornji i donji poklopac i dno kutije probušili u sredini i kroz tu rupicu ubacili jedan kraj kanapa od deset metara, drugi kraj u drugi deo i razmaknuli se jedan od drugog koliko je kanap bio dug. Tako smo razgovarali kao preko telefona, i to se čulo iako se radilo o kanapu.
Starac Nikanor (telefon u man.Hilandar)

Kad sam došao u manastir Hilandar 1971. godine, meni su dali za poslušanje da budem pri kancelariji uprave manastira, da poslužim starce pri upravi i goste, da dežuram i javim se kad neko nazove na telefon. Ali, to je bio telefon kojim se moglo razgovarati samo između manastira i manastirskog konaka u Kareji, morao se ručno okretati i imao je vezu samo sa tim jednim telefonom u Kareji. Uopšte nije bilo telefonske mreže, to je tek kasnije došlo. Danas je na Svetu Goru stigla najsavremenija tehnologija.Naišao sam na jedan tekst iz dnevne štampe sa sledećim naslovom: “Monasi sa wimax-om na Svetoj Gori.” U njemu piše da je Grčka kompanija za telekomunikacije OTE izgradila šest baznih stanica na Atosu koje će omogućiti da se sa svetom povežu sedište monaške republike, Kareja, svih dvadesetak manastira kao i važnija monaška sela (ovo sela se ne odnosi na prava sela, nego na monaške skitove i kelije). Wi-max bežična mreža će funkcionisati snabdevajući se solarnom energijom.

Wimax na Svetoj Gori
 
Stanice su građene na nepristupačnim mestima i biće otporne na jake vetrove koji na Atosu nisu retki. Postignuta je potpuna pokrivenost atoskog poluostrva, prenosi Verska informativna agencija. Nekoliko manastira je već priključeno na mrežu i imaju internet konekciju. Oni su takođe deo projekta kojim je predviđeno da se elektronski zabeleže najvažniji rukopisi, freske i ikone. Deo tog materijala, desetak odsto, biće dostupan elektronskim putem široj javnost a u potpunosti će moći da ga koriste stručnjaci, kao i sami manastiri. Trenutno, prenosi agencija, mali broj od 1400 monaha Atosa ume da koristi internet. Ubuduće će morati da u svakom manastiru bude bar nekoliko monaha obučenih da koriste Internet. Carigradska patrijaršija, pod čijom crkvenom jurisdikcijom je Atos, želi da sa manastirima što više ima komunikaciju elektronskim putem. Do sada su obično poruke slate putem pisama.
 
Monasi sa WiMAX-om na Svetoj Gori
 
    Dakle, jasno je da je najsavremenija tehnologija stigla i na Svetu Goru. Cela Sv. Gora je umrežena, postavljeno je šest repetitora na skrovitim mestima, da se ne vide. Iako sve to još nije sasvim funkcionalno, jer ne radi na struju, nego na solarnu energiju. U manastirima sada imaju kompjutere, i to nije ništa neobično i čudno. Na jednom blogu o Svetoj Gori sam video fotografiju snimljenu na brodu prema Dafni kako jedan monah drži na krilu laptop i nešto gleda. Možda taj monah nije bio Svetogorac, više mi je izgledao kao da ide na hodočašće na Svetu Goru, ali svejedno, danas je to tako”, potkrepljuje arh. Gavrilo svoju priču o rasprostranjenosti Interneta i njegovom značaju u savremenom svetu.



FEJSBUK PRIJATELJI I DUHOVNA ČEDA

    Brojni sagovornici sa kojima arh. Gavrilo svakodnevno komunicira, često mu postavljaju pitanje da li su mu fejsbuk prijatelji i duhovna čeda, postoji li među njima razlika.
 
Virtuelno sabranje duhovne dece oca Gavrila na Facebooku
 
“Kad govorimo o odnosima između duhovnog čeda i duhovnika, mogu da kažem da tu postoji više relacija. Prva relacija je sa duhovnim čedima koju čini bratija manastira, o kojima se stara starešina ili iguman manastira; druga relacija je sa čedima koja žive u svetu, ali se često ispovedaju i slušaju svog starca i treća relacija su moji odnosi sa Fejsbuk prijateljima koji prate moj duhovni i misionarski rad na Interentu. Dakle, istraživanja i praksa su različite stvari, a rezultat je ovisan o tome na kojem ste mestu i u kojoj ulozi. Recimo, ja kao duhovno lice na Fejsbuku imam profil kao javna osoba i kao takva nemam ograničenja, sve su to moji prijatelji, što je izraz koji se koristi da opiše jednu relaciju na Fejsbuku. Putem Fejsbuka ja im postavljam duhovne teme koje oni komentiraju. Biram zanimljive teme, aktuelnosti iz sveta, ono što nam dolazi kao opomena da se okrenemo Bogu za spasenje duše. Jer sve što nam se loše događa, to je zbog naše grehovnosti, zbog neispunjavanja deset Božjih zapovesti. Svu tu duhovnu decu primam jer su mi poslani po volji Gospodnjoj, kako je rekao sveti pravedni Aleksej Mečev, sve ljude koje srećemo u životu šalje nam Gospod po svojoj volji.

Osećam obavezu da propovedam. Koristeći nove tehnologije može se propovedati po svim kontinentima i ulaziti ka pojedincu u svaku kuću bez obzira gde se ko nalazi na planeti. Meni lično je svejedno da li propovedam jednom ili desetoro ljudi, ili pak stotini. Naravno da što je više ljudi, to je veći uspeh propovedi.  Po blagoslovu Mitropolita Jovana krenuli smo sa emitovanjem Radio Blagovesti preko Interneta svako veče od 21 do 22 časa. Tada čitam akatist Presvete Bogorodice, puštam duhovnu muziku i čitam duhovna štiva. Svakodnevna statistika pokazuje da to prati 130 do 150 kompjutera a prema računanju koje se koristi u medijima, po 3 osobe dolaze na jedan kompjuter prilikom emitovanja internet radija. Dakle, po toj računici oko 500 ljudi svako veče sluša Radio Blagovesti. Skajp kontakata imam 1308. Shvativši prednost misionarenja Internetom, otvorio sam i svoj Fejsbuk profil na kojem danas imam 5001 člana i još 1344 onih koje zbog ograničenja ne mogu da prihvatim u Fejsbuk grupu. Zbog toga sam naknadno otvorio Fejsbuk profil na kome sam predstavljen kao Javna  ličnost i na njemu imam 6324 kontakta. Ovaj broj se svakodnevno povećava jer tu nema ograničenja. Kontakt sa tim ljudima je njihov prvi korak do crkve a iskreno se nadam da će ti isti ljudi pristupiti i liturgijskom sabranju,” kaže arh. Gavrilo. 
Profil o.Gavrila na Facebooku 

Statistike pokazuju da na Fejsbuk profilu kao Javna ličnost pod nazivom o.Gavrilo najveći broj čine mladi posetioci starosti između 25 i 34 godine, oni čine  34% a od njih je 20%  žena i 14% muškaraca. I upravo statistika pomaže o. Gavrilu u odabiru tema za diskusiju. Po broju posećenosti vidi koje su teme najposećenije i najinteresantnije.
Skajp profil O.Gavrila

 
“Tako za temu istraživanja koje ste spomenuli, bilo je čak 25.000 posetilaca, što je najviše u prethodnom periodu. Upravo proteklih dana bilo je dosta zainteresovanih za duhovne teme, kao i za one koje govore o problemu duševno i telesno obolelih ljudi. Neki od skorih naslova tih posećenih tema koje sam objavio su: “Duševno obolelo više od 300.000 ljudi”, to je tema iz dnevnika “Glas javnosti”, na taj tekst na Fejsbuku je 67 prijatelja ostavilo svoje komentare; zatim “Iako su lekari skeptični, ima mnogo isceljenja po veri”, tvrdi sveštenik i lekar Aleksandar Avdejčev. Takođe je bila veoma posećena i tema o “O razlici između duševne i duhovne bolesti.“ Tu su i duhovne teme, i od njih je u poslednje vreme posetiteljima bila zanimljiva ona o bogomoljačkom pokretu SvetogVladike Nikolaja, a taj je tekst bio povezan sa prethodnim postom koji se odnosi na žitije starca Tadeja. Upravo je na skupu bogomoljaca u Krnjevu starac Tadej prvi put počeo da propoveda vernom narodu na razne duhovne teme i odgovara na njihova pitanja. Jedan tekst je preuzet sa sajta parohije u Švajcarskoj, o bogomoljačkoj zajednici u Cirihu, koja je počela sa delovanjem 2001. godine prethodno zatraživši moj blagoslov. U to vreme ja sam kao duhovnik dolazio, sa blagoslovom Preosvećenog vladike Konstantina, da ispovedam sveštenstvo Eparhije srednjoevropske, pa sam dao duhovnu podršku i vernicima iz te bogomoljačke zajednice. Oni do danas deluju i imaju svoju slavu u petu nedelju Velikog posta, koja je posvećena prepodobnoj Mariji Egipćanki,” govori arh. Gavrilo.

BOGOMOLJAČKI POKRET I VIRTUALNA ZAJEDNICA

Na naše pitanje može li se bogomoljački pokret uporediti sa današnjom virtualnom zajednicom, naš sagovornik odgovara: 
 

“U jednom smislu može, ali onda treba reći nešto o razlikama između bogomoljačkih pokreta i virtualnih zajednica na pravoslavnim sajtovima. Bogomoljci su se nekada okupljali da bi se lično susreli, po raznim mestima prema bratstvu koje je bilo domaćin skupa, obično pri manastirima ili parohijskim crkvama. Onda bi u sabornosti i molitvi, pevanjem duhovnih pesama i duhovnim propovedima slavili ime Božje. Takvi skupovi su se posle večernje i večere produžavali po celu noć, i ujutro su se nastavljali učestvovanjem na jutrenju i Svetoj Liturgiji i pričešćem svih prisutnih, a posle trpeze bi počelo razilaženje. Mnogo je bogomoljaca iz tih skupova završilo u manastirima, kao monasi ili monahinje. Danas okupljanja duhovnih zajednica virtualnim putem na Internetu nemaju taj molitveni i liturgijski karakter, nego isključivo misionarski odnosno veroučiteljski. Tu se radi o upoznavanju sa istinama vere ili utvrđivanju u verskom znanju, razmeni iskustava i mišljenja na određene duhovne teme. Ipak, i takvo virtualno okupljanje može da dovede do realnih susreta, u crkvi ili nekoj svetinji. Primer za to je i naš manastir Lepavina, u koji su mnogi Fejsbuk prijatelji došli da bi se lično poklonili čudotvornoj ikoni Bogorodice Lepavinske, ovde bili na Svetoj Liturgiji i pričestili se najsvetijim Tajnama. Neki od njih su se ovde i među sobom upoznali i od virtualnih postali pravi prijatelji,” kaže arh. Gavrilo.

DUHOVNIK

    Ljudi koji preko interneta prate rad arh Gavrila, učestvuju u diskusijama na određene teme, koji traže savete i duhovnu utehu ponekad smatraju da im je arh. Gavrilo duhovnik. Ali to baš nije tako. Zašto, arh. Gavrilo objašnjava ovako:

„Duhovnik je sveštenik ili monah koji pomaže čoveku i rukovodi ga u njegovom duhovnom životu, ali i hrišćanskom načinu življenja uopšte. Duhovno rukovođenje je uvek imalo važno mesto u pravoslavnom hrišćanstvu, na što ukazuju žitija svetih i svetootački spisi. Ono je potrebno svima nama, jer svi smo pozvani na vrlinu i sjedinjenje sa Hristom.

Dobro je ovo pitanje koje ste mi postavili, na tu temu bih mogao mnogo da kažem iz moje duhovničke prakse. Imao sam poslušanje da ispovedam sveštenike u nekim eparhijama naše Srpske pomesne crkve, na poziv episkopa tih eparhija. Navešću u kojim eparhijama sam bio pozvan da ispovedam sveštenstvo. Praksa je da se jednom godišnje sveštenstvo okupi i ispoveda kod duhovnika kojeg episkop pozove u saglasnosti sa sveštenstvom te eparhije. Tako sam ja ispovedao u sledećim eparhijama: u Eparhiji zagrebačko- ljublanskoj, ima već 20 godina kako ispovedam sveštenike, zatim u Dalmatinskoj pre ovog rata četiri godine zaredom, u Srednjoevropskoj kod vladike Konstantina takođe četiri godine zaredom, u Slavonskoj dok je bio Vladika Lukijan dve godine. Uz to sam ispovedao vernike koji su tom prilikom hteli da se ispovede. To je bilo moje poslušanje, ono još uvek traje u našoj Zagrebačko-ljubljanskoj eparhiji. Zbog čega to kažem? Mogu iz svog iskustva da kažem, sveštenstvo svake eparhije ima svog duhovnika za jedan dan u godini. Posle tog dana on prestaje da bude duhovnik, do iduće godine. Po meni, to izgleda kao neki jednogodišnji “duhovni pregled”, kao što je na Zapadu praksa da svi zaposleni u firmama ili u državnim službama jednom godišnje obave sistematski pregled da bi se videlo zdravstveno stanje zaposlenika. Samo što zaposleni dobiju lekarsku potvrdu koju pokažu svome poslodavcu, a ono što ispovednik čuje na Svetoj Tajni ispovesti ostaje tajna, to se nikome ne otkriva. Pa i sam duhovnik, posebno onaj koji mnogo ispoveda, ne čuva u pamćenju šta mu je ko i kada ispovedio.

Navešću kakva je praksa u Grčkoj crkvi u pogledu duhovničke službe i poslušanja. Pri eparhiji je od nadležnog Episkopa određen jedan duhovnik, iskusan i ne mlađi od 40 godina starosti, i on kroz celu godinu obilazi sveštenstvo i narod, ispoveda one kojima je potrebna ispovest. Taj duhovnik ima samo to poslušanje - da ispoveda sveštenstvo i narod. Po manastirima praksa je ovakva:  duhovnik bratije u manastiru je iguman ili iguman sebi postavlja  pomoćnika, vrlinskog i istaknutog monaha po godinama ne mlađeg od 40 godina, koji je u sveštenomonaškom činu, i on ispoveda celo bratstvo. Bio sam u manastiru Hilandaru sveukupno 13 godina i u to vreme starac Nikanor je bio duhovnik celog bratstva. On je zvanično od sabora staraca bio postavljen za stalnog duhovnika za bratiju i za hodočasnike koji su dolazli u manastir i izrazili želju da se ispovede.

Patrijarh Kiril sa svojim duhovnikom starcem Ilijom

Evo primera i iz Ruske crkve. Današnji Patrijarh ruski Kiril ima svog duhovnika starca Ilijana, koji je boravio u Optinskoj pustiniji, a pre toga dugo godina u manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori. Nakon što je izabran za poglavara Ruske crkve, Patrijarh Kiril ga je doveo u Patrijaršiju, kao svog duhovnika od koga može da dobije savet u vezi sa isključivo duhovnim pitanjima u Crkvi. Patrijarh Kiril uvažava njegovo duhovno iskustvo i rasuđivanje, a kao Patrijarh se i dalje ispoveda kod svoga starca.
    
Na kraju, što se tiče mene samog i onih koji mi se obrate za duhovni savet, ja mogu da ih posavetujem, ali ne nastojim striktno da im budem duhovnik. Mogu da im dam neku pouku, prikladnu za ono za što mi se obrate, da im bude na duhovnu korist, a na njima je da tu pouku prihvate ili ne. Evo kako je sv. pravedni Aleksej Mečev savetovao one koji su mu se obraćali za duhovne savete, po svedočenju njegovih duhovnih čeda: “Kada bi od Baćuške tražili savet, odgovarao je neposredno na pitanje. Ali većinom je pričao slučaj iz sopstvenog iskustva koji je odgovarao na pitanje. Svoju volju nije nametao čak ni svojoj duhovnoj deci. A kada bi od njega tražili blagoslov za nešto, obično je govorio svoje mišljenje. I ako bi taj ostajao pri svome, navodeći dokaze koji, navodno, opovrgavaju Baćuškin savet, on bi se složio i blagoslovio, ali svoje mišljenje, koje je uvek bilo jedino ispravno, iskazivao je samo jednom”.

Nikada ne nastojim da namećem svoj savet, da mora baš tako biti, nego neka svako po svojoj sopstvenoj savesti radi i postupa. Danas ima toliko duhovnih knjiga svetootačkih i blagočestivih podvižnika. Ako bi neko hteo da baš od mene čuje pouku i smatra da bi mu bila na duhovnu korist, preporučujem da nabavi moje knjige DUHOVNIH RAZGOVORA, prvu i drugu knjigu. U njima je sabrano mnogo duhovnih razgovora koje sam vodio preko Skajpa i Fejsbuka, i svako u njima može da nađe neki primer, neku situaciju u kojoj se prepoznaje i što mu može biti na pouku i korist,” iscrpno je objasnio arh. Gavrilo (Vučković), iguman manastira Lepavina, u intervjuu za Radio “Slovo ljubve”








Ljiljana Sinđelić Nikolić




KNJIGU "DUHOVNI RAZGOVORI" MOŽETE PORUČITI NA KUĆNU ADRESU



 

Pročitano: 83076 puta