MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

o.Gavrilo ‎"Poznajem oca Gavrila već punih deset godina. U manastrir sam došla slučajno,iz užurbanog svijeta..."

.. Još se živo sjećam tih prvih Svetih Liturgija.Crkva poluprazna,svečana tišina i šuštanje očevih odeždi. Poslije su počeli dolaziti poklonici odasvud,autobusi,vreva.. Sve te godine iako teško bolestan nije propuštao Svete Liturgije,čitao je molitve…

Puno puta sam se znala upitati od kud mu tolika snaga? Moram priznati da sam više puta bila začuđena i njegovim vizionarskim duhom prvenstveno gledajući na njegovu životnu dob koliko samo svakodnevnih stvari i obaveza meni teško pada,a on sebi vazda nalaže sve teži i teži podvig. Praktičar je, u svemu vidi krajnji cilj koji želi postići za razliku od većine nas koji prvo vidimo poteškoće koje nas već unaprijed odvraćaju od željenog cilja. U tome se vjerojatno i razlikuje mentalitet pobjednika od mentaliteta običnog čovjeka.Na kraju krajeva takva su nekako i ova naša preteška vremena,da više gledamo u ono što nemamo nego u ono što nam Gospod svakodnevno izobilno daruje.

Gledajući na stvari iz današnjeg kuta gledanja,nositi bremena slabijih nije ni normalno ni uobičajeno.Trenutno više vrijedi zakon džungle-tko je jači taj gazi slabijeg i čim osjeti kap žrtvine krvi - proždire ju bez milosti.Grižnja savjesti i pokajanje baš i nije na nekoj cijeni.

Zbog tih okrutnih pravila današnjice svakodnevni trud i nesebična ljubav jednog monaha upravljena na spasenje svih ljudi postaje još vrijedniji.

Svako veče u 22,00 sata moj dom osjeni blagoslov manastira Lepavina.Kao da se prostor manastirskog hrama neprimjetno i neobjašnjivo useli u njega.Stavivši slušalice na uši uplovljavam u jedan drugi svijet,zajedno se s ocem Gavrilom molim-čak i pjevam zajedno s njim.Tihim i umilnim glasom on čita akatist Presvetoj Bogorodici kao što djetešce sito i okupano guguće svojoj majčici.Najljepšim tonovima zahvalno srce slavoslovi Onoj koja je rodila Svemogućeg.

I kao što apostol Pavle kaže: “Bio sam svima sve da bih bar nekog pridobio za Hrista”, tako i nas otac Gavrilo uči hodati u duhovnom svijetu,pridržava našu ruku, i na sve moguće načine pokušava pokidati željezne okove koji okivaju naša srca svetovnim željama i pravilima.Svojim trudom želi reći “Hej,možda već sutra nećeš imati sve ovo što danas nazivaš svojim-možda već sutra bude prekasno!Ustani i zahvali Bogu što postojiš ti i sve tvoje najmilije!”.

Zna on da od cijelog napornog dana ispunjenog svakojakim obavezama vremena za molitvu gotovo i nemamo. I onda on umjesto nas čita Akatist i kao da kaže: “Evo umorna si,ti samo slušaj i
odmaraj dušu svoju - ja ću umjesto tebe-odmori se u molitvi čedo moje!”

I opet smo sami u crkvi,on čita Akatist samo za mene i moju porodicu,a ja čujem dobro poznato šuštanje njegovih odeždi!

Hvala vam oče na vašem nesebičnom trudu! Osvećujte i dalje naše domove i naše živote! Vaše ovčice gdje god rasute po svijetu živjele dobro poznaju vaš glas i hitaju da ih nahranite i napojite svetogorskim nektarom.

Uzdam se u to da će po vašim molitvama Ona koju toliko ljubite kod Sina svoga izmoliti milost i za nas griješne.

Sestra Spomenka
18.03.09

Dragan Petrovic Slava Bogu.



o.Gavrilo Manastir Lepavina



Saša Lazić Sestra Spomenka, nesebična i vrijedna, česta pomoćnica o. Marku u manastiru, uvijek prisutna kada zatreba...ove zlatne riječi govore ono što se nalazi samo u srcima i to najprije čeda o. Gavrila a onda i u svakom hodočasničkom i potrebitom srcu...Zbog svega ovoga Gospod je još uvijek milostiv, a mi zahvalni...


Nada Popovic o.Gavrilo, sledeće godine ako Bog da, doći ću iz Novog Sada, opet kod vas, u vašu blagodatni manastir ispunjen ljubavlju i pomoliti se Presvetoj zajedno sa Vama. Blagoslovite ,oče



Milena Madzar Osjeti se da sestra Spomenka nemoze rijecima da iskaze dovoljno ono sto osjeca,razumijem je jer i ja isto tako za svog Duhovnog Oca nemogu da iskazem dovoljno ono sto osjecam,sta reci nego Hvala dragom Bogu sto ih imamo da nas vode kroz zivot.


Marija Sovilj E predivno receno,sestra Spomnka kao da je pokupila sve moje misli i srce ,oblikvala dodala srca svog, i stavila na papir...Pitam se i ja cesto odakle Ocu Gavrilu snage za sve, a onda odgovor sam dodje , preveliko srce ,ljubav jos veca, a molitva ...O blago nama. Hvala Oce Gavrilo za sve sto cinite za nas, i Vi ste deo srca naseg. Molimo Boga i Presvetu Bogorodicu da Vam podari dobro zdravlje i u srcu radost. Na mnogaja ljeta .


Vladislava Vasic Thiel Sestra Spomenka je napisala ovo zahvalno pismo ocu Gavrilu i u ime nas sviju se zahvalila. Hvala ti sestro Spomenka. Neka Gospod i Presveta Bogorodica čuvaju oca Gavrila i tebe i cijelu tvoju porodicu.



Radomirdrugi Vucic Va vijeke ste u srcima nasim. Od Vas smo ugledali kako se ljubavlju pobijedila smrt i da su svi u nama zivi. Besano ste se molili za sve nas, za cijeli kosmos nasih srca. Hranili ste nas, kada su nas svi napustili Vasim molitvama. Molili ste se za cijeli svijet. Umirali ste sa nama. Hramali ste sa nama, lezali u bolnicama, bolovali...bili ste s nama u provaliji bez dna, u beskrajnim provalijama.


Sladjana Brnjilovic Oca Gavrila poznajem preko knjige CUDA PRESVETE BOGORODICE i od tada znam i osecam ocevu ljubav,dace bog da se licno upoznamo nek je on nama ziv i zdrav.



Radomirdrugi Vucic Bili ste sa nama u tuzi, u predskolskom, kada smo ucili slova, ujutro kad smo ustajali, i kada bi spavali, i kada smo sanjali, ucili nas da ucimo jezike, da se kajemo za cijeli svijet, shalili se sa nama, pokazivali nam Aton, i o svetim starcima nas ucili, o sv. Savi, o Decanima, o drugim prostorima, o Japanu, i Indiji, o nebeskom Hananu, o Bogu, o Vaskrsu mrtvih, o kalendarima, o brojanicama, bili ste tu i kada vas nismo vidjeli, pokazali nam od kako su Zvezdari sa istoka pratili Vitlejemsku zvijezdu, o Svetoj Trojici nas ucili, o tome kako se grade hramovi, o Krstu, o Manoju i Arhandjelu Mihajilu, da se preispitujemo duhovno, da znamo sta je snaga rijeci i vjeri, o rijekama, o Gospodu koji je usao u Jerusalim na magarcu, o jasenovima, i pepelu, o cvjetovima i biljkama, o Bozijem Milosrdju, o poslusanju, o pustinjama, o Gospodu nad Vojskama, i kako se svijet stvaramo iz vjecnosti, o praocu svih ljudi, Adamu i pramajci Evi, o Duhu Gospodnjem nad vodom, o kako sam se cesto osjecao kao dijete, oprostite na rijeci kao budala i neznalica i slabic i kukavica, kao svaki covjek, o sirotima i bogatima, o onima gore i onima dolje, o zemlji, o tome da je covjek zemlja i prah, o 5 rana Gospodnjih u svakom covjeku, o Nikolaju, o hljebu i vinu, o suzama, o nepojamnim dubinama vaseljene. Ali, da budemo realni, da ostanemo na tlu, ili kritikovali nas, grdili, naucili nas da se hrvemo sa poteskocama, pricali nam o Gospodu, koji je bos hodao, o ulozi medija u modernom vremenu, o sportu i duhovnom zivotu, o duhovnim hijerarhijama, o principima, nacelima, prijestolima i silama, o stradalnicima, o svetim devama, o svemu, o svijetu i svetima, o Valaamu...da cutimo, jer nema kraja u vjecnosti, stalno ste govorili da o zivotu van prostora i vremena...

Jovan Hrnjakovic Hvala Bogu i ocu Gavrilu- trudbeniku na njivi Gospodnjoj, anćelski služi po činu koji je dobio, Bog ga nagradio! na mnogaja ljeta + + +



Marija Sovilj Kako je lepo rekao brat Radomir, a ni brat Jovan ne zaostaje.Milina je videti kako sestre i braca Vole Oca Gavrila, uzajamo, prelepo, oci mi od radosti zasijase, i srce punoo.



Nenad Badovinac sestra Spomenka spominje oca Gavrila u svetlosti kojom greje odnos svih nas sa o.Gavrilom. Raspoznaje se rasprostranjenost toplih boja iz te svetlosti koja svetli ovde izmedju o.Gavrila i sestre Spomenke.



Dunja Neda Pomaže Bog,Oče! Kako je lijepo napisala sestra Spomenka o svom prvom susretu sa Manastirom - suze su mi potekle jer me je podsetila na moj prvi dolazak na večernju jednog hladnog maglovitog predvečerja pre deset godina.A inje,inje i led su ulepšavali moj put u Lepavinu - osećala sam blagu toplinu kao da me je Presveta Bogorodica vodila u susret Jednog produhovljenog Oca koji će nesebično prigrliti sa bratijom još jednu dušu zavejanu u mećavi iskušenja,ali u čežnji da pronađe pravi put.I pronašla sam ga,Bogu hvala,i Presvetoj Majci.Kada sam krenula niz proplanak uskim putem u dolinu prema manastiru,hiljade blistavih zvezdica inja padalo je sa krošnj drveća po automobilu koji se polako približavao toj,odavno traženoj Svetinji.Ta prva Večernja,taj prvi put proveden uz Bratiju i oca Gavrila,taj prvi susret sa Manastirom kojega vidim - ne recitujem pesme o Njemu,već sam deo Njega NIKADA NEĆE izblediti to sećanje, tu ljubav koju sam osetila.A otac Gavrilo? Otac Gavrilo je molitvom svojom podigao jednu svoju dušu čije suze nisu prestale kliziti niz oraze do kraja večernje.Molitve su dopirale do mene iz svakog ugla manastira - to umilni glasovi monaha su molili Gospoda i Presvetu Majku za još jedno izgubljeno čedo,za sve duše koje traže Gospoda.I sada vidim prigušenu svetlost i celivanje Ikona - Otac,Bratija...ja.S Blagoslovom oca Gavrila teško sam se odvajala od Večernje,molitava,manastira...Suze su me i dalje pratile i pokoji prigušeni jecaj bi se prokrao...čula sam brižne reči našega Oca:"Pazi sestro na cesti! Neka su Gospod i Presveta Majka sa tobom..." Zbunjena,ali duše pune ljubavi i Blagoslova! Bogu hvala i Presvetoj Majci.Hvala Vam,Oče,za sav vaš rad i požrtvovanost za nas grešne.Neka Vas Gospod sačuva u zdravlju i duhovnoj radosti! Amin! Bože daj!Sestra Slobodanka

Jovana Čonjić Bas su nekako srcani (od srca) svi ovi komentari..ne bih da izdvajam nijedan posebno..Povezanost sestre Spomenke sa o.Gavrilom i njen lijepi tekst je inspirisuci...odmah su svi napisali svoje male zahvalnice i dozivljaje..bilo je milina,i ujedno dirljivo, procitati sve..ja ne znam ni kako bih svoj zapocela ni na sta bi licilo posle svih ovih porukica..a samo hvala je oduvijek bilo malo reci..



Natasa Ilic Milovac Sta dodati ovim osecanjima koje braca i sestre napisase a mi ih svi osecamo, dodacu samo Hvala Gospodu Bogu nasem i Presvetoj Bogorodici sto nas pozvase u posetu Manastiru Lepavina i uvedose u nase zivote Oca Gavrila, Hvala Ocu Gavrilu na nesebicnom trudu, na brizi, na molitvama, na poukama, na novom zivotu koji nam darova, Hvala Ocu Gavrilu sto je preuzeo taj podvig da postane deo naseg zivota i odrastanja u veri i da nam bude oslonac u nasim mukama. Hvala. A Manastir Lepavina je u mojim mislima upravo ovakav kao na slici, carobna Bozanska svetlost koja pada na ikone, na Oca, na narod grli nas, cisti i hrani.



KOMENTARI NA POSTAVLJENE TEME SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU