MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

«CARICE NEBESKA, SPASI SRPSKU ZEMLJU»



Razgovor sa ikonopiscem Rostislavom Girvelem.

Nova kopija ikone Majke Božije «Blagodatno Nebo», koju Ruska Pravoslavna Crkva slavi 6 marta, nedavno je napravljen u Peterburgu. Napravljena je specijalno za Srbiju. I tog za srpski narod tužnog dana jednostranog prihvatanja odluke o nezavisnosti Kosova bila je poslata u Beograd po blagoslovu mitropolita Crnogorsko-Primorskog Amfilohija (Radovica). Bio je to još jedan znak bratske ljubavi izmedju ruskog i srpskog naroda.
O tom radu, o Srbiji i o drami srpskog naroda razgovoramo sa peterburškim izografom Rostislavom Girvelem.

- Rostislave Martinovicu, recite nam nešto o vašem hodočašću u Srbiju, o tome kako ste tamo odneli ikonu koju ste naslikali.

- Bilo je to devet neobičnih dana, neobičnih od samog trenutka našeg odlaska iz Peterburga. Treba reći da je po svojim razmerama – 1.5m sa 80cm – ikona Majke Božije «Blagodatno Nebo» smatrana «negabaritnim prtljagom» i po pravilima Aeroflota morali smo da je predamo kao prtljag. Naravno, nismo hteli da ostavljamo svetinju, jer nije ni bila upakovana čvrsto ...Ali kada je načelnik aerodroma «Pulkovo» saznao da nosimo ikonu za Srbiju, lično nam je pomogao da prodjemo kroz sve kontrolne punktove i stavio ju je u avionski salon!

Kada je naš avion sleteo, ikonu koja je već bila raspakovana, izneli smo u susret srpskim sveštenoslužiteljima i dopisnicima, koji su nas dočekali na aerodromu.
Zatim smo se uputili na omladinski miting u Beogradu. Srbi su već znali da dolazimo i čekali su ikonu Majke Božije. Skandirali su: «Kosovo je srce Srbije!», i čekajući nas pevali patriotske pesme. Kada smo prišli Beogradjanima koji su se okupili na mitingu, dočekalo nas je tako glasno likovanje hora od pet hiljada ljudi, kakvo ja nikad u životu nisam čuo ...To me je dirnulo do suza. Nezaboravno vreme ...Samo što smo izašli iz aviona i – takav neobičan doček ...

Sveštenoslužitelji su držali ikonu u rukama. Počeo je moleban, potom pesme, nastupi. A zatim – litija po Beogradu. Dok smo još nosili ikonu prema trgu, odjednom je počeo da pada sneg, i kao pokrov sve prekrio. Ali čim smo postavili ikonu, sneg je prestao, i zasijalo je sunce. Sunce je sijalo i dok smo išli u litiji po Beogradu.

Ikona «Blagodatno Nebo» je unešena u malu crkvu svetog Save Srpskog. 19 februara je održan drugi moleban, na kome se okupilo ok dvadeset hiljada ljudi. Ikona je prenešena u crkvu svetog Save Srpskog na Vračaru – najsvetijem mestu u Beogradu. Na tom mestu su u XVI veku Turci spalili mošti svetog Save. Temelji crkve su udareni 1930-e godine, ali su Drugi svetski rat a potom vlada Broza zaustavili gradnju, koja je nastavljena tek krajem prošlog veka. Trenutno je u toku unutrašnje uredjivanje veličanstvenog hrama u vizantijskom stilu.

Bogosluženje, koje je vršeno na platou hrama, služio je mitropolit Crnogorsko-Primorski Amfilohije. Vladiki je sasluživalo još petnaest mitropolita, a koliko j bilo sveštenika ne zna se ni broj ...Sveštenici su stajali tako da su ogradjivali ikonu Presvete Bogorodice...Iako, treba reći, da su se ljudi ponašali veoma disciplinovano, i s poštovanjem jedni prema drugima. Ako je neki od foto-reportera trebalo da pridje bliže, on je izvinjavajući se, obilazio one koji su se molili.

image


Jednim ustima i jednim srcem se srpski narod molio Gospodu Isusu Hristu i Njegovoj Prečistoj Majci, i mi smo uzeli učešća u molitvi.
Posle molebana je mitropolit Amfilohije održao vatrenu propoved. A potom je posle vladikine propovedi istupio nasledni princ Srbije Aleksandar Karadjordjevic. Pretpostavlja se da će kroz dve godine on postati kralj Srbije.

Rekli su mi da je novoizabrani predsednik Rusije D.A. Medvedev, posetivši Srbiju posle nas, bio u hramu Svetog Save i celivao ikonu Presvete Bogorodice «Blagodatno Nebo».
Ikona je posle molebana ostala u centru hrama svetog Save Srpskog, pod kupolom. 21 februara je u Beogradu održan opštesrpski moleban. Ikona je opet iznešena na plato ispred hrama. Prema oceni zapadnih SMI-a, na Bogosluženju se molilo 800 hiljada ljudi, a prema podacima Srba – oko pola miliona. Video sam snimak iz vazduha: sve ulice koje su vodile ka trgu su bile pune ljudi. Tako nešto još nikad nisam video.

Treba reći da je sve što se dešavalo sa ikonom Presvete Bogorodice «Blagodatno Nebo», bilo sa blagoslovom Svjatijejšeg Patrijarha Srpskog Pavla, koji se nalazio u bolnici. Predstojatelj se brinuo o nama, poručio da nas prime kao najbolje goste iz Rusije.

Za mene je najvažniji bio sledeći momenat: na prvom molebanu, kada smo prilazili vladiki Amfilohiju za blagoslov i kada su me predstavili njemu, pažljivo me je pogledao i rekao: «Vi verovatno ni sami ne znate šta ste za nas naslikali..:». Mitropolit me je očinski pomazio po glavi, blagoslovio i ispratio dubokim, umnim pogledom.

image


Potom je naša poklonička grupa na čelu sa protojerejem Genadijem Belovolovim, nastojateljem crkve posvećene apostolu Jovanu Bogoslovu na Leušinskom podvorju u Peterburgu, nastavila putovanje po Srbiji.
Bili smo na mnogostradalnoj kosovskoj zemlji, poklonili se njenim svetinjama, posetili Srpsku duhovnu akademiju, mesto bivše rezidencije vizantijskih careva – ravnoapostolnih Konstantina i Jelene (sačuvan je samo temelj, a trenutno su tamo arheolozi), i boravili smo u mnogim manastirima. Svuda smo poklanjali akatist ikone Majke Božije «Blagodatno Nebo», koji je Leušinsko podvorje izdalo specijalno za naš put, kao i fotografije ikone.

- Kako ste radili na slikanju ikone?

- To je teško opisati ...Kada me mole da ispričam kako sam slikao ja kažem: ne sećam se ničega. Postoje trenuci kojih sam svestan, a svega ostalog se ne sećam. A na najvažnije pitanje: kako sam naslikao lik – ne mogu da odgovorim. Ne sećam se, časna reč ... Sada bi možda na nešto obratio pažnju ...Ali desilo se tako kako se desilo. I slava Bogu, mnogi smatraju da lik Presvete Bogorodice u nekoj meri liči na lik Majke Božije Srpske, freske koja se nalazi u manastiru Studenica. Videli smo je, bili smo tamo i molili se ...U manastirskoj Bogorodičinoj crkvi smo propuzali ispod moštiju prepodobnog Stefana – brata svetog Save. Dozvolili su nam to, kao uvaženim gostima.

Ja se od početka nisam složio da slikam ovu ikonu: imao sam jako malo vremena. Majka jednog od mojih učenika mi je ispričala o nameri pravoslavnih Peterburžana da poklone Srbima ikonu Presvete Bogorodice «Blagodatno Nebo». Razgovor je vodjen krajem decembra, a ikonu su najpre hteli da poklone Patrijarhu Pavlu krajem januara. Da bi se naslikale ikone te veličine potrebno je dosta rada i vremena, a i daska mora da se obezbedi, a njena izrada takodje traži vreme. I odbio sam. Potom sam shvatio da nešto treba da se uradi. Svi znamo kako je situacija teška u Srbiji, na Kosovu. Patrijarh Srpski Pavle je u 93 godini života odslužio nedavno četrdeset Liturgija ...

Najpre je trebalo da obezbedim dasku. Dasku te odredjene veličine i svojstava izradjuju u Kurskoj oblasti. Saznavši da je naša narudzbina za Srbiju, predstavnik radionice u Peterburgu se brzo dogovorio sa radnicima. Slava Bogu, majstori nam nisu podvalili. Istina, dasku smo zbog njene veličine morali da vozimo kroz Moskvu jer nije mogla da stane u automobil. Dok je daska putovala, uspeo sam da napravim skicu prirodne veličine. To što specijalisti nazivaju kartonom.

Ima nekoliko kopija ikone Presvete Bogorodice «Blagodatno Nebo». Najpoznatija se nalazi u Arhangelskom hramu Moskovskog Kremlja pored oltara. Njenih kopija ima i u Nikoljskoj crkvi na ostrvu Zalita kod uvek u molitvama spominjanog oca Nikolaja Gurjanova, pa u peterburškoj crkvi Jovana Bogoslova na Leušinskom podvorju. Kada sam video ove ikone, shvatio sam da skica nije baš potpuno verna. Počeo sam sam da tražim. I našao sam mali crno-beli crtež te ikone u dorevolucionarno zborniku čudotvornih ikona Majke Božije. Shvatio sam da se s njim nešto može uraditi i da može da bude interesantno. U ruci Presvete Bogorodice se nalazilo žezlo (tu ideju sam iskoristio na ikoni), i zato se ikona «Blagodatno Nebo» može smatrati pretečom ikone Majke Božije «Deržavnaja», koja je od poznata od ranije.

Na tom malom crtežu su zraci koji su izlazili od Bogomajke sa Bogomladencem bili u oblku strela. To rešenje mi je bilo blisko. Stvar je u tome, što i na ikoni u Arhangelskom hramu, kao i na kopiji u Leušinskom podvorju ti zraci imaju oblik plamenih jezika. Nikako nisam mogao da se saglasim sa takvim rešenjem, jer ga nigde nisam susretao na starim ikonama.

Boje sam takodje iumenio. Na ikoni u Arhagelskom hramu mandorla (od latinske reči «riblji mehur» ili od italijanske – «mindalina», oreol mindalevidnog oblika naslikane figure; u hrišćanskom živopisanju je prihvaćeno mindalevidno sijanje oko figura Hrista i Bogomajke; simbol Božanske svetlosti) rešeno je u dve boje: crvenoj i žutoj. Ja sam ostavio samo crvenu jer samo doneo takvu unutrašnju odluku. Raspored svetlosnih zraka je bio nesimetričan. Morao sam dugo nad tim da radim: zraci su napravljeni od srebra, te je trebalo izrezati male trake i lepiti. Dva dana mi je trebalo za pozlatu jer je to veoma težak rad.
Daska mi je dala pozadinu nekako drukčijeg oblika

Istorija nam kaže da je ovu ikonu krajem XIV veka donela litovska kneginja Sofija Vitovtovna. Predanje kaže da prvobitna ikona nije sačuvana, ali da je druga uradjena na istoj daski. Pošto se govorilo o XIV veku shvatio sam u kakvom stilu ikona treba da bude. Tim pre što je ikona za Srbiju. Grčko-vizantijski stil, neosporno. U svom radu sam se orijentisao na otrpilike XII – početak XIII veka. Lik Majke Božije i Spasitelja sam slikao sam, pošto mi nije prva godina da slikam ikone. Trudio sam se da liče na grčko-vizantijske likove, ali nisam imao nikakav obrazac. Sve je bila moja inspiracija. Nekada uzmem neki lik kao obrazac, ali sada sam slikao, oslanjajući se na svoje mnogogodišnje iskustvo ...Situacija je zahtevala poseban odnos prema ikoni jer je ikona trebalo da bude poklonjena mnogostradalnom srpskom narodu ...

Kada se postavilo pitanje o natpisu na ikoni, dobio sam predlog sa Leušinskog podvorja da na ikoni napišem tropar Presvetoj Bogorodici. Medjutim od tog predloga se odustalo, potp oblik ikone ne odgovara tako dugom tekstu. Predložio sam da se napiše «Carice Nebeska, spasi Srpsku zemlju». Tako smo i uradili.

Imao sam dve nedelje da naslikam ikonu ...A trebalo je ipak i da spavam. Pomoglo je to što su u našem studiju za ikonopisanje «Svetogorje» bili novogodišnji i božićni praznici, tako da me niko od dece nije uznemiravao. Brinuo sam se samo o jednom: da zdravstveno to izdržim, jer mi je sad već teško da izdržim takav režim rada. Slava Bogu, izdržao sam uz pomoć Božiju i Majke Božije. Pošto sam završio slikanje, uspeo sam ikonu i da ispoliram kako treba.

Ikona je osvećena 23 januara u dečijoj nedeljnoj školi podvorja Spaso-Preobraženjskog Valaamskog manastira. Čin osvećenja su služili jeromonasi Antipa (Nikanorov), žitelj Valaamskog manastira, i Aleksej (Korsak), koji obnavlja Svetogorsko podvorje u Peterburgu, u sasluženju protojereja Genadija Belovolova, nastojatelja Leušinskog podvorja.
Zatim je ikona prevezena na Leušinsko podvorje. Skoro mesec dana su pred ikonom služeni molebani sa čitanjem akatista. A 17 februara ikona je donešena u Beograd.

- Vama je to bio prvi put da ste u Srbiji. Koji je vaš glavni utisak o toj zemlji i njenom narodu?

- Rečima ne mogu da opišem, to je prosto bajka ...Nije mi išlo u glavu kako neko može da bombarduje takvu zemlju?! Nigde nisam video takvu lepotu. I priroda, i ljudi, i arhitektura ...
šta mogu da kažem? Želeo bih tamo da živim. U svakom manastiru. Ne zauvek, ali na neko vreme.
Crkve liče jedne na druge, sve su u vizantijskom stilu, ali svaka je originalna. Najstarije se nalaze na Kosovu. One su jedinstvene čak i sa umetničke, estetske tačke gledišta. Šta će sada biti s njima? Već je toliko toga uništeno da su ostale samo slike u knjigama...

Ali ono što je najvažnije na čemu čak možemo Srbima da pozavidimo je da oni umeju da se mole! Umeju da istinski veruju, a ne kao mi. Eh da mi imamo takvu veru!.. Ne mislim da bi kod nas moglo da se okupi pola miliona verujućih ljudi na moleban ispred neke ikone.

- Možda je to u nekoj meri povezano sa današnjom tragičnom situacijom?

- Videli smo da je to prava, duboka vera. Na molebanu su k ikoni Presvete Bogorodice prilazili uglavnom muškarci, mladi muškarci i srednjeg uzrasta. Oni imaju takvu veru ...Naroda ima puno i po manastirima, kao i monaha. Više nego kod nas.

Svi koje sam video su vernici. Koliko ima naroda u crkvama .. A kakav red vlada! Muškarci stoje na desnoj a žene na levoj strani. Niko nikome ne smeta.
Plamena vera srpskog naroda nas uverava da ga Gospod neće ostaviti.

Razgovarala Marina Mihajlova

[1] Givrel Rostislav Martinovic je ikonopisac, član Saveza slikara Rusije, director Peterburškog NII pravoslavne ikonologije. Rodjen je 1937. godine u Belorusiji. Obrazovanje je dobio na Višem umetničko-industrijskom institutu Muhin u Lenjingradu. Ikonopiše od 1960. godine. Najveći uticaj na formiranje njegovih pogleda na ikonpis imale su izložbe grčko-vizantijskih ikona, tokom 70-ih godina u Ermitažu. Ikone koje je naslikao ukrašavaju crkve u Peterburgu (Kazanjsku, Petropavlovsku, Sveto-Trojičnu I druge), njegovih predgradja, gradova Rusije, Belorusije, Italije, Nemačke, ima ih i u Jerusalimu, kao i u posebnim kolekcijama. Od 1969. godine se bavi obučavanjem dece u studiju «Svetogorje», u početku keramikom, lakiranim živopisima, a od 1990. godine – ikonopisima (po autorskoj metodici).


preuzeto sa http://www.pravoslavie.ru/guest/080324110728
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 9196 puta