MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ZBOG CEGA CU POTREBNE TESKO ISPUNJIVE ZAPOVESTI?



S jerejem Maksimom Pervozvanskim razgovarala Natalija Smirnova.

- I verujući i neverujući ljudi znaju kako je teško ispunjavati Jevandjelske zapovesti – ljubi neprijatelja, okreni drugi obraz, ne brini se za budućnost, blaženi koji plaču itd. Zbog čega nas je Hristos postavio u tako kritične uslove? Da li je bilo očigledno da ćemo zabludeti i krenuti pogrešnim putem? Možda se time objašnjava savremena popularnost budističkih nastrojenja u Rusiji i na Zapadu?

- U kritične uslove nas nije postavio Hristos, već Adam. Razlika izmedju hrišćanskih i budističkih pogleda na svet se sastoji u tome da je Buda uvidevši nesavršenstvo sveta odlučio da je svet – zlo, i zadatak se sastoji u oslobadjanju od tog sveta, to jest taj svet predstavlja iluziju. I glavni zadatak Budinih sledbenika je ne doticati se ovog sveta i prekinuti krug sansara.

Hrišćanin, videvši zlo sveta, ne govori da je svet loš. On kaže da je svet dobar, ali da leži u zlu. I zato je borba sa zlom principijelni zadatak hrišćanina. Naličje zla u svetu podrazumeva borbu. Ali treba pravilno shvatiti da naša borba nije protiv tela i krvi, kako piše apostol Pavle, već protiv duhova zlobe u podnebesju. I s druge strane je objasnio kako i protiv koga se pravilno boriti. Zato što nepravilno shvaćeni ciljevi, s jedne strane, dovode do krstaških pohoda, pa je tako naprimer bio razoren Konstantinopolj.

Motiv je najvažnija osnova za shvatanje pravilnosti postupaka. Imajući neki motiv, ja činim ovo ili ono delo. Delo može da bude isto, ali je jedan motiv uzvišeni, a drugi ima potpuno drugi motiv.
Budističko odbacivanje sveta je jednostavnije, ali ne i bolje, blago rečeno. Ja naprimer mogu da vidim probleme svog deteta u školi, kao naprimer da ima trojku iz ruskog jezika. I ja mogu da mu kao budista kažem da je sve to sujeta i da nema nikakve veze sa životom, a s druge strane mogu mogu da mu nadjem učitelja, koji će ga podučavati. Da li ja treba da ispravljam nesavršenstvo ovoga sveta ili kudim na njega?

- Ali kada je Hristos došao da nas spase pre 2000 godina iz te situacije u koju nas je Adam uveo, zbog čega je On ostavio tako složeno učenje koje ispunjava jedan (to jest postaje svetitelj) od hiljadu ljudi?

- Bića koja je Gospod stvorio, ljudi i andjeli, su stvoreni slobodni. U tome i jeste problem što smo slobodni, pa tako i u svom izboru da li ćemo biti sa Bogom ili bez Njega. Niko nam tu slobodu ne oduzima. Bog je Adama postavio na predivno mesto – u raj. Ali Adam je taj svet unuštio, i kao posledica toga pojavile su se «nečistote», u kojima se mi davimo. Postoje uslovi, pri kojima čak i u toj situaciji možemo da preživimo. Treba dovesti sebe u takvo stanje da čak ni na ovoj zemlji ne ponovimo to što je Adam uradio.

image


- A zašto nećemo ponoviti? Hoćemo li se sećati prošlih grešaka?

- Ne, ne zbog sećanja na greške. Čovek je biće koje se menja ...Evo kada napunimo 15 godina mislimo da smo odrasli, i bićemo uvek takvi, ali možda ćemo postati malo pametniji, a kada ostarimo, postaćemo opet gluplji. Greška je i zabluda da ćemo uvek biti onakvi kakvi jesmo.

Menjamo se neprekidno, i to u zavisnosti od toga koliko moralno živimo. Ne s tačke gledišta da smo nešto spoznali umom. Ako sam ja naprimer učinio neki greh, ja se menjam, i ako sam učinio neko dobro delo, opet se menjam. Čovek koji je stupio u brak postaje drugačiji. Dobija dete, opet se menja. Mi se sve vreme menjamo.

I zato čovek koji ide ka Bogu, bori se sa grehom, menja se i postaje neprijemčiv za greh. A nasuprot tome, onaj koji greši, sve više uranja u greh i menja se ali na drugu stranu. Ako ste naprimer navikli da pušite vi već više ne možete bez cigarete. Ako svako veče gledate televizor, vi već ne možete bez njega. Ako redovno pijete pivo, onda ne možete bez njega. To jest, sve zavisi od toga kako vaspitavamo svoju dušu. Ako je ogradimo od tih strasti koje žive u njoj onda ćemo se promeniti. Ako savladamo svoj gnev, postaćemo dobri i sablazan gneva za nas neće biti sablazan. I tako dalje. Zbog čega je tako važna borba sa strastima? Zbog čega treba da stražimo nad sobom da ne činimo greh? Da bismo bili sposobni da živimo na novoj zemlji i novom nebu, koje će Gospod stvoriti, a u koje neće ući ništa nečisto i poročno.

Apostol Pavle kaže da će se dela koja smo učinili u našem životu proveriti ognjem, pa će naši gresi goreti, jer su od zapaljivog materijala. Ako smo i mi srasli s našim grehom, onda ćemo i mi goreti zajedno sa njima.

U čemu je smisao ispovesti? Grešim u občnom životu, a potom dolazim i kažem: Gospode, oprosti mi, pokušavam da odbacim svoj greh. Molim za oproštaj i molim da se izbavim od greha. Smisao je u tome da pokušavamo da odbacimo greh od sebe, tako da greh gori, a da se to ne desi meni. Ako sam ja s njim srastao, i on je postao moje drugo ja, tada se ne mogu spasti. I to ne zato što je Gospod tako zao i po nekom pravnom zakonu me neće pustiti u raj već zato što ja tu ne mogu da udjem. On na sve načine pokušava da mi pomogne i da me očisti od greha. I zato ponavljam mi se menjamo i Gospod nam je već sada dao takvu mogućnost u ovom svetu, koji On ne može da napravi novim dok ne nestane svih nas. Da, postoji varijanta uništiti sve i početi iz početka. Ali čak ni to nije pomoglo. Setimo se samo potopa u vreme Noja. Ostao je samo pravedni Noj, i sve je počelo iz početka.

- I da li će ipak mnogi dospeti u raj, uzimajući u obzir očigledna spoticanja na putu sledovanja Novog Zaveta?

- Ja sam duboko uveren da svaki čovek koji želi spasenje i ljubav, dospeva u raj. U to ne sumnjam ni jednu sekundu. Samo je svačiji put drugačiji. Jednom sam razmišljao o tome kako sam došao u crkvu i postao sveštenik, pa sam se pitao šta sam tako dobro uradio kada me je Gospod izabrao od svih mojih mnogobrojnih prijatelja i poznanika, tako da ne samo da sam postao hrišćanin već i sveštenik? A onda sam veoma brzo shvatio da je Bog imao neki Promisao o meni što treba da uradim u životu. A da li ću se ja spasti ili ne – to se još ne zna. Pitanje spasenja i opredeljenosti srca – je i tako tajna. Neko može da bude s Bogom od detinjstva a neko tek na posmrtnom odru. Jedno od najvećih čuda u raju će biti to što tamo nećemo videti one koje smo očekivali da vidimo.


preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_2501.html
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 4644 puta