MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

POLA VEKA DUHOVNOG PODVIGA OCA GAVRILA



 

Netaknute pustoši se nalaze u našim dušama, širine livadske obrasle u korov ispunjavaju naša duševna prostranstva. Visine duševnog prostranstva u nas su ispunjena sivim opustošenim zgradama u kojima niko ne živi, jer je smrtonosna radijacija uništila i ono malo života koje je postojalo u našim dušama. Međutim, postoje ljudi koje Gospod šalje u naše živote da tu divljinu i korov zamene pesmom ptica i žuborom izvorske čiste vode, Gospod ih šalje da pokose i unište korov unutar naših duša i da tamo posade cveće, jedino oni umeju da prošetaju našim duhovnim prostranstvima i da tamo izgrade rajsko naselje. To su ljudi koji otvaraju prozore naše duše kako bi u njih ušlo Božansko svetlo.
 
Jedan od njih je otac Gavrilo Lepavinski, Hilandarac i Svetogorac, koji svojevremeno uzima svoju torbicu i odlazi po promislu Božjom privremeno na Svetu Goru, da bi se nakon 13 godina vratio među nas da poseče korov duša naših. Za pola veka duhovnog podviga, on ne treba naše pohvale za svoj trud, ali mu ipak šaljemo malo skromno priznanje, koje treba da dokaže da smo svesni potrebe za njegovom blizinom. Hajde da se svi zajedno na kratko, usprkos našim svakodnevnim obavezama zaustavimo i pogledamo u sebe. Primetićemo da je neko sve vreme dok smo mi brinuli brige ovoga sveta, radio na nama, i istovremeno uništavao korov naših duša, da je neko radeći na nama naselio pustoš naših duša sa pesmama ptica i žuborom izvorske vode. Kada se nakratko zaustavimo i pogledamo u duše svoje, shvatićemo da su sve zidine sivih praznih zgrada očišćene od smrtnosne radijacije koja je svojevremeno zahvatila naše duhovno blago. 
 
Radeći punih 50 godina na drugima, ali i na sebi, ocu Gavrilu njegova duhovna čeda šalju priznanje u stihu poput onog kojeg je i sam otac Gavrilo svojevremeno pevao u Banji Mlječanici: „Mrtav bijah i oživjeh, hrom bijah i prohodah“.
 
Najmanje priznanje za Vaš trud šaljemo Vam oče i u ovom skromnom radu koji se nalazi niže u tekstu. Oče Gavrilo čestitamo Vam 50 godina duhovnog podviga. Od nas Vam mnogo hvala oče, a od Gospoda da Vam je velika i konačna nagrada. 
 
Vaša duhovna deca.
 
Na dan praznika Sabora Arhandjela Gavrila, April, 2011. Onog Aprila u kojem se obeležava pola veka očevog stupanja u manastirski život.
 
Nenad Badovinac
 
 


Emisija MALA CRKVA 18. aprila 2011.god. -
Arhimandrit Gavrilo, iguman manastira Lepavina, ovog aprila proslavlja pedeset godina monaškog života. Radmila Mišev priseća se oca Gavrila dok je bio u manastiru Dečani, govori o njegovom boravku na Svetoj Gori, o životu u manastiru Lepavina i posebno o njegovoj velikoj duhovnoj internet porodici.



<<<< POSLUŠAJTE CIJELU EMISIJU - KLIKNI

 
 
 
Dragom ocu Gavrilu
 
Sretni smo što je Vaš put ustrajan i što se u jednom trenutku isprepliće s našim putevima. Za sve nas što hodamo raznim stazama i stranputicama velika je sreća što taj put svijetli i zalutamo li -uvijek  je tu da nas izvuče, uspravi, uputi. Hvala na prihvaćanju zalutalih, na otvorenosti i ljubavi prema drugčijima, na blagoslovima kojima nas obasipate i kad negodujete ili šutite. Hvala na tome što ste osoba kojoj možemo reći istinu i koji je vidi i prepoznaje i kad mi šutimo.  Hvala na ljubavi prema životu i svim živim bićima, biljkama, životinjama i ljudima kojima je zahvljujući toj ustrajnoj ljubavi uvijek prepuno manastirsko dvorište. 
 
Hvala Vam što ste usmjerili svoj dar da pomažete ljudima i služite Bogu  i što s velikim žarom iznova pronalazite puteve do naših srca –  molitvom, pjesmom, učenjem...
 
od srca sestra Davorka
 
 
 
 
Šta reći za 50 godina stupanja u manastir oca Gavrila? Divim se njegovom radu, ljubavi prema nama grešnicima, njegovom strpljenju, volji i smirenju. Želim mu sve najlepše, da ga posluži zdravlje i da još mnogo zalutalih ovčica privede Hristu i našoj veri pravoslavnoj. U prilogu ovoga pisma koje vam upućujem šaljem slike koje možete iskoristiti kako želite. Jedino što još mogu da kažem je - HVALA OČE GAVRILO.
 
Jadranka Milenkovic
 
 
 
 
„Vi ste svetlost svetu...“


 
Monah Gavrilo, 8.novembar 1964. godine. 

Bogonosni, Sveti otac našeg Pravoslavlja, Jovan Lestvičnik, jednom je napisao: „Andjeli su svetlost monasima, a svetlost, pak, svim ljudima jeste monaški život.“ S Božjom pomoću, ovih dana, navršava se pedeset godina od kako se jedna bogoljubiva duša odazvala pozivu Gospodnjem. Ovih dana navršava se pola veka od kako je naš otac Gavrilo stupio u manastir.
 
Želja za monaštvom kod oca Gavrila javila se još u najranijem detinjstvu. Odrastao je u jednoj patrijarhalnoj, verujućoj porodici. Oduvek je maštao o rizi monaškoj. I jednog prolećnog dana, davnog aprila 1961. godine, počela je ta pola veka duga monaška staza kojom on i dan danas korača. Te godine otac Gavrilo stupa kao iskušenik u manastir Tuman, a potom prelazi u manastir Rajinovac. Nakon tri godine iskušeničkog života, prelazi u manastir Rakovicu, gde 1964. godine,  prima monaški postrig i biva dodeljen bratstvu Pećke Patrijaršije. 
 
 
Otac Gavrilo, Pećka Patrijaršija
 
Tamo boravi sve do 1966. godine. Nakon odsluženja vojnog roka 1967. godine, stupa u manastir Dečane, gde biva rukopoložen u čin jerođakona. Kao sabrat manastira Dečani odlazi na Svetu Goru, u manastir Hilandar. Tamo biva rukopoložen  u jeromonaha 1980. godine, a već  sledeće,  1981. godine, biva postrižen u malu shimu. Nakon trinaest godina monahovanja u vrtu Presvete Bogorodice, 1984. godine, na ličnu molbu, a po blagoslovu duhovnog oca, starca Nikanora, otac Gavrilo se vraća u Srbiju. Iste godine biva primljen u Eparhiju zagrebačko-ljubljansku, gde mu se na upravu dodeljuje manastir Lepavina sa manastirskom parohijom. Mitropolit zagrebačko- ljubljanski i  cele Italije, gospodin Jovan, proizveo ga je u čin arhimandrita 1994. godine. Otac Gavrilo je imao tu čast da sa Svetog Jevanđelja izabere kovertu sa imenom njegove Svetosti Patrijarha Irineja. Kao razultat njegovog plodonosnog duhovnog rada, izdate su dve knjige “Duhovnih razgovora”  vođenih sa vernicima putem Skype programa i društvene mreže Facebook.
 
Otac Gavrilo na poslušanju
 
Otac Gavrilo je u javnosti posve neobičan monah, jer je jedan od prvih koji je savremene tehnologije iskoristio u misionarske svrhe. Zahvaljujući internet misionarenju, otac Gavrilo je postao pastir stadu velikom, rasutom po vasceloj planeti. U neprestanom kontaktu sa svojom duhovnom decom i vernicima širom sveta, on pruža utehu, ohrabrenje, nadu, on nudi svima duhovne pouke i savete, odgovora na svakodnevne nedoumice, bilo da se nalazimo u Beogradu,  Londonu, Banja Luci, Skoplju, Sremskim Karlovcima, Rimu, Atini, ili Njujorku... On upućuje i pomaže u svakoj prilici, čini sve da postanemo bolji, istinski verujući ljudi i hrišćani. 
 
Pedesetogodišnji monaški život prožet molitvom, postom, duhovnim naporima, trudovima,  učinio ga je duhovnim gorostasom naših prostora.  U svojim razgovorima neprestano ponavlja da su molitva, post, ispovest i pričest ključ spasenja.
 
 U jednom od svojih duhovnih razgovora kaže: „...Moliti se Bogu nije nikada dosta. Kao što je za život potrebna hrana i vazduh, tako je i duši potrebna molitva i razgovor sa Gospodom. Tvorite umnu molitvu neprestano, u hodu, u radu, kad se sedne, kad se legne, pre spavanja. Neka ova molitva bude uvek sa vama: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog!“ 
 
 
Otac Gavrilo uoči postriga u malu shimu
 
Sudeći po pukama, ceo njegov život je molitva, neprestana, umnosrdačna, Isusova, koja je u njegovoj duši i srcu razgorala ljubav prema Trojedinom Bogu, Majci Božijoj i svim Svetima; molitva, koja mu je pomogla da prebrodi sve nevolje, i da sa smirenjem primi svako iskušenje. Jedno od najvećih iskušenja koje ga je snašlo bila je iznenadna bolest. Ali on nije pokleknuo duhom.  Primio ju je  kao dar Božiji i nastavio sa svojim monaškim podvizima. 
 
Pod svojom upravom, uz Božju pomoć, za kratko vreme uspeo je da vaskrsne veoma zapušten i ruiniran manastir, koga su takođe osnovali svetogorski monasi. Dolaskom oca Gavrila, svetinja Lepavinaska zaživela je novim životom. Danas, obnovljen materijalno i duhovno, ovaj manastir je molitveni dom mnogih, izvor duhovni, banja Vitezda, mesto oboženja i spasenja. 
 
 
Bratstvo manastira Lepavine: otac Teofan, Arhimandrit Gavrilo, jerođakon Vasilije i monah Marko
 
Malo, ali odabrano bratstvo pod igumanskim žezlom oca Gavrila, postalo je lučezorna svetiljka, koja osvetljava put meni, tebi, svima koji su promislom Božijim, na jedan čudesan način, postali deo manastira Lepavine.
 
Znajući sve ovo u duši nam je radost i trepet. Onome kome su svetozarni putevi svetitelja, prepodobnih, mučenika bili i biće pouka, uzor, nadahnuće, želimo još mnogo godina dobrog trpljena.  Gospod Bog  i Presveta Majka Božija neka i dalje budu saputnici našem ocu Gavrilu. Neka ga ukrepe i čuvaju od svakog zla na daljem putu njegovog monahovanja. 
 
Neka za nas ovaj pedesetogodišnji monaški jubilej oca Gavrila bude potsticaj za duhovno uzrastanje, ushođenje u večnost i svagdašnje prebivanje sa Gospodom.
 
Vladimir i Bojana Srbljak
na Blagovesti, 2011. godine


 
Pomаže Bog Oče! Blаgoslovite.
 
Zаistа me je obrаdovаlа vijest dа se ovih dana nаvršаvа punih 50 godinа od Vаšeg stupаnjа nа blаgosloveni put podvižničkog životа! Iskreno, nikаd ne bih rekаo dа je prošlo tаko puno godinа. Pа to je duplo više nego što jа imаm godinа životа?! :) Zаblаgodаriću Gospodu Bogu, što je mene grešnog udostojio Vаšeg poznаnstvа i očinske ljubаvi i poželiti Vаm mnogo zdrаvljа, sreće i obilje duhovnih dobаrа, nа mnogаjа ljetа!
 
Nа dаn 08.04./26.03. ljetа Gospodnjeg 2011. (Sаbor svetog аrhаngelа Gаvrilа)
 
Vаš, brаt Borislаv
 
 
 
 
+++ Nekа Krst Hristove Istine koji nosite bude vječno blаgosloven!+++
 
 
 
Pomаže Bog, Oče, blаgoslovite!
 
Slаvа Bogu i iskreno od srcа čestitаm 50-i jubilej monаškog revnovаnjа, dа Krst Istine koji nosite bude vječno blаgosloven, u velikom molitvoljublju, noseći gа Hristočežnjivo, u smirenju i velikoj mudrosti, kаko Vаs Bog obdаri, а pojаčаvаjući svаkim dаnom i nа svаkom mjestu Bogoljublje, kаko nаš Sveti Avа Justin kаže i svijetleći svаkim dаnom tom Hristovom svjetlošću, kojа sve prosvećuje, tаko i ovаj dušekorisni sаjt, Vаš trudoljubivi rаd, stoji i svijetli nа gori, а tаmа gа ne obuze, idući Apostolskim putem utvrđen u vjeri, nаzidаn nа tom krаjeugаonom kаmenu, nebа i zemlje, netvаrne veze čovjekа sа Bogom, stoji slično svijećnjаku neugаsivogа i neprolаznogа,u ovoj internet mreži među grijehom, bludom, strаhotom i smrću, аli imа onаj svespаjаjući trаčаk životа i Jevаnđeljske istine, koju nosi svаki Hrišćаnin u sebi, kаo potencijаl beskonаčnog, prizvаn nа projаvu Svetosti, kojom je obdаren. Kаko nosite Blаgovještensko ime Gаvrilo, nije bez Božijeg Promislа, niti može biti bez Promislа Bogа Živogа i Čovjekoljubivogа, kogа je Bog poslаo nа zemlju kаo nаjveće čudo, dа Bog postаne čovjek i čovjek Bog, po blаgodаti i ljubаvi u Ljubljenom Sinu Svome, а kаko kаže Sveti Fotije Cаrigrаdski :"Kаdа sаmo pomislim nа Ovаploćenje Bogа zаnebesа mi se u glаvi i srcu, i u svemu biću ljudskom!" Tаko nаs ovаj nаš zаjednički prаznik koji svi slаvimo zаjedno sа Vаmа, duhovno i molitveno podsjećа dа svi ugledаnjem nа Hristа, slijedeći Njegov put možemo kroz Vаs i Vаš trudoljubivi podvig stići i prevаzići i sаmogа sebe, ostаvljаjući svo zemаljsko i vinuvši se u nebeskа prostrаnstvа izgrаditi sve one Sinаjske duhovne bedeme-vidike u nаmа i oko nаs. Ništа nije vječno osim Bogа koji nаs čini vječnimа i neprolаznimа u rаdosti zаjednice sа Njim!
 
Gospod djeluje u ovome svijetu i preko ljudi, koji su svojim podvigom sebe osveštаli i uzdigli iznаd svjetovnog i prizemnog, а ondа se i Gospod neprestаno proslаvljа u njimа i njimа Bog dаje velike dаrove. Recimo, dа zrаče svjetlošću, toplinom ljubаvi i žrtve i rаdošću u Duhu Svetom.
 
Nebozemnog izobiljа i svаkog istinskog dobrа, u oblаgodаćenom dаljem vrlinskom stvаrаlаštvu, nа putu Hristа i životа po Jevаnđelju, nekа bi Gospod dаrovаo i milošću svojom ovjenčаo, Vаs i brаtiju mаnаstirа Lepаvinа, sve nаs zаjedno u liturgijskoj sаbornosti Bogа Živogа, nа mnogаjа ljetа, u rаdosti i nаđenosti smislа svegа dаrovаnog i umnoženog. Molimo Vаs dа se sjećаte svih nаs u svojim bogougodnim molitvаmа, koji Vаs svi nosimo u srcimа svojim, dа pred Prijestolom Gospodnjim uzdižete ruke i um spušten u srce, а molitve oproštаjа i one mrve milosti, mаlogа u beskonаčnom, zа sve nаs kаo i zа sаv vаseljenski nаrod. "Sjećаjte se stаrješinа vаših koji vаm propovijedаše riječ Božiju..." Jev. 13,7 Amin, Bože dаj! U Hristu, istinski i štedro sа velikim poštovаnjem,
 
iz Tuzle, sestrа Aleksаndrа Ibrišimović.
Srijedа, 24. mаrt / 06. аpril 2011.dobrote Gospodnje
Prepodobni Zаhаrije
 
p.s.u prilogu nešto zа Vаs: Orthodox music-Divna Ljubojevic-Gavrilo
http://www.youtube.com/watch?v=U4onIRad3s0&feature=related
 
Gаvrilu vješčаvšu Tebje Djevo rаdujsjа! So glаsom voploščаšesjа vsjeh Vlаdikа, v Tebje Svjаtjem Kivotje, jаkože reče prаvednij Dаvid. Jаvilаsjа jesi širšаjа nebes, ponosivši Zižditeljа Tvojego. Slаvа Vselšemusjа v Tjа, slаvа Prošedšemu iz Tebe, slаvа Svobodivšemu nаs roždestvom Tvojim.
 
 
 
Sa samo 17 godina, blagodat Božija dovela je oca Gavrila u manastir kao mladog iskušenika. Od tada, punih pedeset godina služi Bogu i ljudima, i svojom molitvom i ljubavlju mnoge od nas duhovno utvrđuje i priprema da sve više i više volimo Hrista. 
 
 
Ovo me ponukalo da malo zastanem, zatvorim oči i dokučim, negdje duboko u sebi, dan kad sam prvi put srela oca Gavrila. To je bilo prije šest,sedam godina. Polazeći u Lepavinu, ponijela sam knjigu posvećenu pakračkoj Episkopiji. Smatrala sam da je korisnije da je poklonim manastiru, nego da stoji u mojoj biblioteci. Po završenoj Liturgiji, prišla sam Ocu i pružila knjigu. On ju je pogledao i rekao:“Što si je meni donijela, idi nosi je u biblioteku!“ Joj, kako sam bila ljuta! Pa zar tako da mi se obraća, a ja sam mislila na manastir i njega kad sam ponijela knjigu (jesam li? ili sam mislila na sebe?). Pa, mogao je bar reći hvala...! I tako , gospođa Gordost je sve više rasla u meni. Ljuta, čekala sam povratak kući. Krenula sam prema autobusu i susrela duboki pogled  i pruženu ruku za blagoslov. To je valjda onaj trenutak kad se oči napune, a srce odledi. U samo jednom djeliću, Otac me bez i jedne izgovorene riječi pokazao šta znači mir, ljubav i krotost. Pomislih da i najmanji gnjev izaziva zlo. Rješavaj se ega i gordosti! To su bile misli koje su me prožimale kad sam dotakla Ocu ruku.
 
Ljubav, ljubav, ljubav! To je ono što o. Gavrilo širi – topla ljubav prema Hristu i svima nama. Na svom misionarskom putu, svojim nepogrešivim duhovnim čulom, prepoznao je potrebu širenja pravoslavne riječi putem internet mreže i tad je započeo veliki poduhvat izgradnje jednog novog virtualnog hrama, u kom su mnogi od nas pronašli Njegovu očinsku zaštitu. Kao najveći vid blagodarnosti, za nepotrošivo duhovno bogatstvo, otac Gavrilo je pred Bogom pozvan da svojom rukom sprovede Božiju volju i iz Jevanđelja izvuče koverat sa imenom srpskog patrijarha Irineja. Kakve li časti i dokaza apsolutne poslušnosti nebeskom Ocu! Ovdje neću da pominjem Skype, preljepe dvije knjige duhovnih razgovora, radio Blagovesti, Facebook... jer o tome je toliko toga već rečeno, samo ću reći da sve to zajedno budi vjeru, pomaže da se rješvamo zabluda i otvara horizonte ka blagoslovenome Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha. 

Dragi naš, Oče želim Vam da Božijom voljom, još dugo poživite kao vjesnik Božije radosti, ljubeći i prinoseći sebe svima kao i do sad - nesebično i blago.
 
 

Mnogopoštovano Oče Gavrilo , svaki dan se trudim da uznoseći molitve zahvaljujem Gospodu i Presvetoj Bogorodici što me Božija promisao uputi za Svetog Savu 2007 godine u manastir Lepavinu , na Izvor Vode Žive. Rukovođeni vašim bezgraničnim trudom za spasenje duša naših , čitamo, slušamo ,gledamo i upijamo sve sa Izvora Vode Žive. Vaše misionarenje na način koji je mnogima do nedavno bio gotovo nezamisliv donosi neslućene plodove koje ste Vi prepoznali i postupivši po poslušanju svog Mitropilita Jovana a propovijedajući po toj paučini nebeskoj ,ušli u  XXI vijek kao  prvi internet misionara Srpske Pravoslavne Crkve .

Vašim svetim molitvama daće Bog  kao što reče Prepodobni otac Teodosije, iguman Pečerski :
“Evo ja, Gospode, i deca koju vaspitah duhovnom Tvojom hranom; i evo, Gospode, učenika mojih, dovedoh ti ove koje naučih da sve žitejsko prezru, i Tebe jedinoga Gospoda i Boga zavole. Evo, o Vladiko, stada bogoslovesnih Tvojih ovaca, čijim pastirom me Ti beše učinio, i koje napasoh na Tvome božanskom pašnjaku, i dovedoh Ti njih koje sačuvah čiste i neporočne.”
A Gospod će njemu: “Slugo dobri, verno si umnožio predani ti talant, zato primi pripremljeni ti venac, i uđi u radost Gospoda svog “.
A učenicima će njegovim reći: “Hodite, dobro stado, bogoslovesne ovčice vrloga pastira, koji radi Mene gladovaste i trudiste se, primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta“.

Na mnogaja ljeta dragi naš Oče Gavrilo :)
 
 
Vaša duhovna čeda u Hristu, Anja , Matea , Lana i Stamenko
 
 
 
Pomaže Bog. Oče Gavrilo, blagoslovite.
 
Srećan Vam praznik, Sabor Svetog Arhangela Gavrila, kojeg ove godine slavite jubilarni pedeseti put  kao Hristov podvižnik.
Oprostite što se usuđujem da bilo šta kažem vezano za ovaj Vaš pedesetogodišnji podvig. Naravno da nemam prava ni po kom osnovu da to radim, ali pozivam se na Ljubav- duboku zahvalnost i divljenje, pa Vas molim da to tako i primite.
 
Kada god imam priliku da razgovaram, čitam ili slušam o nekome ko živi monaškim životom, dešava se čudna koincidencija da nikako ne mogu da odgonetnem kojih je godina, tačnije uvek se iznenadim podatkom o starosti i vremenu provedenom u manastiru. Tako i sada...kada pomislim na onog dečaka u Vama od pre pedeset godina, koji je imao toliko Ljubavi za Gospoda da mu posveti sav svoj život, učini mi se kao jako dug period, a kad pomislim na sve ono što ste učinili za sve nas, za Crkvu, pitam se kako ste uspeli sve to za tako kratko vreme. Počinjem da verujem da ovi svetovni kalendari i časovnici, zapravo ne mogu da izmere vreme u manastiru. Različite su to dimenzije, različiti koordinatni sistemi. Pretpostavljam da su tamo merne jedinice blagodatne suze, skrušena metanija, usrdne molitve...pa da po njima Gospod daruje naredni stepenik, snagu... Jedino to, po meni, objašnjava kako se u očima mladog monaha može prepoznati mudrost starca, a u očima starijeg monaha bezazlenost deteta. Jedino to objašnjava kako  Vi uspevate da, pričajući nam o najozbiljnijim temama, malo uz grdnju, malo uz šalu, doprete do svakog od nas i bar na tren izazovete taj osećaj potrebe i želje da se menjamo, popravljamo, revnujemo. Veliki je Gospod u delima svojim! Njemu dugujemo neizmernu zahvalnost što nam je dao Vas da nas volite, spašavate, vodite, savetujete, urazumljujete... Ne postoje te reči kojima bih mogla da izrazim zahvalnost za sve ono što ste učinili i što još uvek činite za mene. Malo je neobično to, jer se mi zapravo nikada nismo sreli, ali takva Ljubav u Hristu- ne poznaje granice i čuda čini. Zaista, u Hristu jedino vreme je Večnost, jedini prostor je Srce, jedini način je Ljubav.
Svim srcem se pridružujem molitvenim željama svih onih duša koje osećaju istu blagodarnost što Vas imaju, s verom da će Vam Milostivi Gospod, zbog molitvi Presvete Majčice naše Bogorodice i svih Svetih, podariti sve ono što Vam je potrebno za spasenje i Život Večni.
 
sestra Jasmina Latinović


 
 
Andjelski čin i andjelski život, ostvaren u materijalnom telu
"I svaki koji je ostavio kuću,
ili braću, ili sestre, ili oca,
ili mater, ili ženu, ili
djecu, ili zemlju, imena moga
radi, primiže sto puta onoliko,
i naslediće život vječni. "
(Mt. 19,29)

Prvi put sam se čula sa ocem Gavrilom u prolece 2001. godine putem telefona, a već sledeće godine prilikom dolaska u Manastir Lepavinu i lično sam ga upoznala. Tada, čini mi se on je na mene ostavio neki poseban utisak. Duhovnik koji uliva poverenje, stalno okružen mnoštvom poklonika. On je bio i ostao za mene ideal pravoslavnog hrišćanina, monaha, voljenog i traženog oca-sveštenika koji u sebi nosi svetogorski duh iz Hilandara.
 
Za mene i moju porodicu, dolazak u Manastir Lepavinu je milost Božija sa kojom su nam otškrinuta vrata prema pravom putu, istini i životu. I pored zdravstvenih problema koji su ga mučili uvek je nalazio vremena da odgovori na telefonske pozive onih koji su tražili savet, duhovnu pouku i molitveno zastupništvo pred Ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske. Svaki poklonik koji je došao na poklonjenje Ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske nahranjen je duhovno i telesno sa velikim trudom i ljubavlju o.Gavrila i bratije manastira. O vremenu u kojem ga nisam poznavala, pisaće bolje neko drugi, koga je milost Bozija spojila sa njim. Gospod je nasem ocu, kroz blagoslov Visokopreosveštenstva Mitropolita Jovana, otvorio novi način komunikacije sa mladim ljudima koji najviše vremena provode komunicirajući internetom. Takvu vrstu komunikcije otac je vrlo brzo savladao i dve knjige koje nam je podario nastale su kao plod tih razgovora sa duhovnom decom, većinom omladinom iz virtuelnih sfera koje on vodi i privodi nasoj Pravoslavnoj veri.   
 
Ove godine navršava se 50 godina duhovnog delanja u životu o. Gavrila, jedne ličnosti koja se od mladosti darovala Hristu. Blaga svetlost izblistava iz celokupnoga življenja i delanja Oca Gavrila. Ta svetlost daje smisao iskušenjima i pobedama, podvizima i radostima koje doživljava ovaj veliki iguman, postojani duhovnik i misionar: 
VISOKOPREPODOBNI ARHIMANDRIT - Gavrilo (Vučković)
iguman Manastira Lepavina
 
Na mnogaja, mnogaja ljeta dragi oče. Od Boga vam svako dobro želim i grlim vas srcem celim!
 
Sestra u Hristu Mira (Justina)
U Beogradu, 6. aprila 2011. godine 
 
 
 VEĆ  PEDESET  LETA  PROĐE, KAKO MANASTIRU  POĐE
ZA SMERNOG ISKUŠENIKA, JEDNO MOMČE MILOG LIKA
 
Dа nаjcrnje vreme može,
Iznedriti velikаnа,
S’prizivom: „Pomozi Bože.“,
Reći će vаm ovа strаnа..
 
Godine rаtne u mаju,
Pre šeset i sedаm letа,
Bаlkаnom ruže cvetаju,
Prinovu dobi plаnetа.
 
Reč je o dečаku Bori,
Što kroz detinjstvo po gori,
Čuvаše kućno im blаgo,
A po drveću crtаše,
Dok jаgаnjci krаse pаše,
Ono, što je njemu drаgo.
Od dečjih, nežnih prstićа,
Ostаde bezbroj krstićа.
 
Rаt proš’o, vreme obnove,
Komunizаm, puno slаvljа...
Borа ne štedi đonove,
Srce – puno Prаvoslаvljа.
 
Beše аpril, sve miriše,
Ptice cvrkutom sаd bude.
Prirodа se trаnsformiše,
Sto lepotа mаmi ljude.
 
Bаš pre godinа pedeset,
Dok Borа beše momčić mlаd,
Reši dа krene Nebu let,
U mаnаstir ode još tаd.
 
Od iskušenikа Bore
Postа nаš otаc Gаvrilo.
Bez svog imаnjа i novcа,
Preko Tumаnа, Rаjnovcа,
Preobrаženjа i Svete,
Pećke nаm Pаtrijаršije,
Pogled dole, srcem gore,
Poslušno čedo, milo,
U Skoplju i vojsku odslužilo.
 
Trinаest godinа je čio,
Nа Svetoj Gori mudrost pio.
U mаnаstiru Hilаndаru,
Isklesаo veru stаru.
 
Jeromonаh, već tvrd orаh,
Zа Srbijom, mаjkom pаti.
Ko će stаdo dа nаm vrаti?
Blаgoslov od Nikаnorа
Otаdžbinom njegа prаti.
 
Trаgove lepe niže,
Po svetinjаmа mnogim.
Nаjzаd u Lepаvinu stiže.
Zdušno obnаvljа svetinju.
Rаdosno množi stаdo.
Pomаže svаkom ubogom.
S brаtijom u poslušаnju,
Asketskom životu, strogom.
 
Arhimаndrit Gаvrilo je,
Dаnаs velik misionаr,
Virtuelnog, celog svetа.
Čedа mu:  ljudi i decа.
Prаštаj Bože ovаj dаr,
Jа u njemu vidim – svecа.
 
Sremski Kаrlovci,                                
Mirjаnа Jovičić, prof.
06.04.2011.god.

  Dragi nas oče Gavrilo, slava Gospodu na  nebesima što nam je podario takvog duhovnika  u ova teška vremena , da nas krepite , snažite i napajate duhovnom snagom , tokom ovih svih godina vašeg monaškog života. A nisu to ni male godine 50.decenija evo se navršava od kad  ste vi dragi Oče Gavrilo , krenuli Hristovim stopama i svoj život posvetili Gospodu i dali žrtvu za nas grešnike. Put koji ste izabrali te neke daleke  61.godine tad već ste znali da neće biti nimalo lak, ali ipak kroz sva ta teška iskušenja  kroz koja ste prolazili za svih ovih 50 godina monaškog podviga nisu vas nimalo pokolebali da pokleknete na tom Božijem putu... Mnogo duhovnih stvari ste baš Vi Oće na ovom našem prostoru započeli medju prvima uz Božiju pomoć i po poslušanju prvi ste pokrenuli da koristite ovu novu tehnologiju  -internet u duhovne svrhe (pomoću Skype-a i Facebook-a) ste nam omogućili  uživo da sa vama kontaktiramo i pitamo sve što smo hteli  da znamo o našoj veri,mnogima  ste  od nas otvorili oči i pomogli u rešavanju nekih naših neodumica...  Oče znamo da Vam nije nikad bilo lako jer iskušenja su velika sa svakim novim danom, ali Vi hrabro idete tim izabranim uskim putem bez roptanja sa osmehom na licu  i srcem punim ljubavi za svakog ko se nadje u vašoj blizini.

Dragi Gospode , Presveta Bogorodice i svi Sveti molimo vam se  za našeg O.Gavrila da mu podarite zdravlja i snage  na ovom njegovom daljnjem životnom putu na mnogaja ljeta...

 

 
Brat Djuro, sestre Rosa i Milanka
 
 
 
 Visokoprepodobnom аrhimаndritu ocu Gаvrilu nаjtoplije čestitаmo 50 godinа službe Bogu i ljudimа! Vаšа duhovnа  čedа, otаc Vlаdislаv Vučаnović, Stаnа Meseldžijа, Stаmenko Mijаtović zajedno sa svim „ učenicima veronаuke“  u Crkvi Rođenjа Presvete Bogorodice  nа Pаšincu Prijedor.
Nа mnogаjа ljetа,nа mnogаjа ljetа...! 
 
Svаko dobro od Gospodа! Amin!
sestra Stana Meseldžija 
 

Pitam se da li je davne 1961.godine, kročivši kroz kapiju manastira Tuman, mali Bora slutio koliko će dugo Bogu službovati, u kojim će se sve svetinjama majčice Srbije,bratske nam Grčke, Makedonije, Crne Gore i Hrvatske obresti, tamo sasluživati i kandila paliti, koliko će duša svojim plačnim molitvama i probdivenim noćima od propasti sačuvati i Bogu privesti, da li je dok je sedam godina u Lepavini samovao uopšte i slutio koliko će mu duhovih čeda Gospod uskoro poslati, da li je slutio da će ga njegova poslušnost odvesti u svaki kutak ovog zemaljskog prostranstva uspomoć novih tehnologija, da li je slutio da će njegova ruka izvući kovertu sa imenom 45. Srpskog Patrijarha..mislim da nije jer su čudni putevi Gospodnji..i ja mu želim da još štošta ne nasluti na ovoj svojoj predivnoj stazi..

sestra Jovana Čonjić

 

otac gavrilo i sestra tankosava
Otac Gavrilo, gospođa Tankosava i gospođa Svetlana.
Njihovom brigom i dobrotom primljen sam na kliniku za vaskularnu hirurgiju u Beogradu. 01.07.2006.
One su bdile i pratile tok operacije kada sam te noći operisan.
Fotografija je načinjena u manastiru Lepavina, 27.02.2010.

 

Pomaže Bog, oče, blagoslovite!

Na dan slave Sabora Svetog Arhangela Gavrila ovog 2011. leta Gospodnjeg, moja porodica i  ja se  molitveno obraćamo našem dragom ocu Gavrilu Lepavinskom, i čestitamo mu kako Imendan, tako i 50 godina pastirskog služenja Gospodu.

A čije to ime nosi otac Gavrilo? Arhangela Gavrila, koji je blagovestio Djevi Mariji da će roditi Sina Božijeg, koji je svetom Zahariju doneo blagu vest da će mu žena,  do tada bezdetna  Jelisaveta, roditi sina, koji je mironosicama javio najradosniju vest da je Hristos Vaskrsao..., vest, bez koje Hrišćanstvo ne bi imalo smisla.

I, eto, ljubav prema Isusu Hristu i Crkvi Hristovoj projavila se i vaskrsla  u srcu  još sasvim malog dečaka Bore,  koji je čuvajući svoje stado po seoskim proplancima, krišom, da ga niko ne vidi, crtao krstiće, crkve i manastire  na kori drveća i panjevima i isto tako tajno, dečijom  iskrenom ljubavlju,  molio se  Gospodu da i njega primi u vojsku Svojih pastira.

Snažna odlučnost i velika ljubav prema Gospodu, čine da taj dečak, gotovo dete, isto tako tajno, kako ga niko od ljudi ne bi sprečio i pokolebao, sa torbicom preko ramena, nešto malo hrane, u lanenoj beloj rubaški, odlučno napušta dom i  kilometrima pešači do manastira, putevima gotovo potpuno nepoznatim.  I,  poput Svetoga Save, to umorno momče u sumrak kuca na manastirska vrata i strepi da li će ga tu sad neko primti, da li će ga shvatiti, da li će ga prihvatiti...?

A Jevanđelje kaže: „Mnogo je zvanih, malo je odabranih“.  I, eto, od tada je prošlo pedeset godina monaškog života oca Gavrila... Pedeset godina uznošenja usrdnih molitava  Gospodu i Presvetoj Bogorodici kako u srpskim manastirima, tako i na Svetoj Gori Atonskoj, a sada pored ikone Presvete Bogorodice Lepavinske, učinile su da Srpska Pravoslavna Crkva zaista ima  za svog pastira jednog duhovnog gorostasa, duhovnu veličinu, oca Gavrila, koji je i  u naše živote i u živote naših porodica utkao neizrecivu i duboku duhovnu dimenziju i ne samo utkao, on to i dalje drži pod kontrolom i ni trenutka nam ne dozvoljava da se uspavamo. Ma, samo neka se neko usudi da se uspava, ulenji...! Eto grmljavine roditeljske iz Lepavine, pa ti vidi šta ćeš!? Eto, to je to veliko srce oca Gavrila, uvek budno, uvek revnosno, uvek puno ljubavi!

Molimo se Vaskrslom Gospodu i Presvetoj Bogorodici i današnjem Svetom Arhangelu Gavrilu  da nam čuvaju i sačuvaju oca Gavrila i da ukrepe njegovo zdravlje,  na mnogaja ljeta!    AMIN! BOŽE, DAJ!

Tankosava Damjanović sa porodicom

 

Porodica Damjanović
 
Od sveg srca sam zahvalna Milostivom Gospodu što mi je darovao da budem i ja dete Srpske Pravoslavne Crkve i da kroz pouke i molitve Njenih duhovnika učim kako da gradim svoj duhovni put! Ljubav koju nam je Gospod darovao kroz naše uzore u monaškom svetu se ne meri nivoom njihovog obrazovanja kako mnogi danas umišljaju, već merom njihovog truda i preobražavanja radi pomoći nama koji zbog svoje gordosti tražimo da se oni približe nama, da ne bismo mi morali mnogo da se trudimo. Prisustvo oca Gavrila, molitvenika sa svetogorskim iskustvom, u virtuelnoj dimenziji današnjih bogotražitelja je izuzetna retkost i prava čast za sve nas koji smo darovani poznanstvom s ocem.
Čitajući Duhovne razgovore shvatila sam da svako od nas koji se obratio ocu nosi u sebi crtu usamljenosti i osećaj praznine iako smo okruženi mnogim ljudima: roditeljima, decom, bračnim drugovima, braćom i sestrama; svako od nas u ljudima oko sebe vidi samo svoju pustoš, jer se ne trudimo dovoljno da otvorimo svoje srce Gospodu u molitvi. A otac Gavrilo, kroz sve divne odgovore koje je navela sestra Milica, poručuje nam da se molimo, verujemo i trpimo.
Hvala Vam, oče Gavrilo, na molitvi za nas, na primeru u veri kojim nas podržavate i najviše na strpljenju s kojim nas slušate i poučavate! Hvala Gospodu koji nam je dozvolio da budemo zrak u snopiću Vaših molitava pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske!
Na mnogaja ljeta!

Nevena Damjanović



Dragi Oče Gavrilo, voljen od Gospoda.
 
Hvala Vam na svakom trenutku u ovih 50 godina, koje ste proveli sijući ljubav i dotičući srca svih onih s kojima ste se susreli. Neka Vas Bog i Presveta Bogorodica čuvaju i vode putem božijim, u Svjetlu i Milosti.
 
sestra Sunčana

 
Jedno veliko hvala od još jednog srca koje ste oplemenili svojom nesebičnom ljubavi. Hvala na posredovanju svjetla i zaštite toplog okrilja manastira i Bogorodice Lepavinske! S ljubavlju i poštovanjem,
 
sestra Jasna
 
 
Iz druge knjige 'Duhovni Razgovori', izdvajam ove riječi oca Gavrila:

- Za monaški izbor bio je presudan moj unutrašnji priziv i ljubav prema monaštvu, koja je zaiskrila još kad sam bio jedanaestogodišnji dečak, a duhovnost mi je ugradio ujak, koji je bio molitvenik i pobožan čovek i sa te strane kao mali sam se trudio da se ugledam na njega, jer mi je on bio pravi primer pobožnosti.

- Zdrav koren vere je, između ostalog, podvig odricanja od mnogo čega ovozemaljskog. To mnogima izgleda teško, ali je to jedini put koji čoveka vodi u rajska naselja i život večni. Naravno da se to ne može postići odjednom, nego postepeno, uz Božiju pomoć i čovekovu čvrstu volju da se ne vraća na stari, grehovni način života.

- Nikome na čelu ne piše šta ima u srcu, tako ni ti ne možeš znati kako je drugim ljudima, kako žive, šta koga muči u životu... Svaki čovjek je tajna za sebe.

- Moraš se truditi da zadobiješ smirenje, i da se raduješ iskušenjima koja su ti od Gospoda data da bi postao bolji u duhovnom životu i revnosniji u ispunjavanju Božijih zapovesti. Božije zapovesti su nam date da živimo po njima, kako bismo posle smrti obitavali u dvorima nebeskim, u Raju, gde nema tuge, bolesti i uzdisaja.

- Eto, kad te savlada virus „lenjivitis“ možeš da ponavljaš umnu molitvu i ležeći u krevetu, ali da to ne bude previše često, jer onda pređe u naviku i tako čovek postane teško pokretljiv. Treba izaći na čist vazduh, u šetnju. „Lenjivitis“ je jak, ali treba skupiti snage i, uz Božiju pomoć, može se savladati.

- Pa, svuda se može pasti, i u svetu i u manastiru. To zavisi od toga koliko je ko jak i da li zna svoj cilj u životu.

- Da, kada bi ljudi znali šta znači blagoslov, ništa na svoju ruku ne bi radili, jer Sveti Oci kažu: „Sve nam je dozvoljeno, ali nam nije sve na korist“.

- Kada monah daje zavete na monašenju, on tada dobije i brojanice, koje su kao duhovni mač i one služe da ga stalno podsećaju na tvorenje umne molitve. Umna molitva nikada ne prestaje i nikada ne presušuje. Um treba da je stalno zaposlen Isusovom molitvom, koja glasi: “Gospode Isuse Hriste, pomiluj me grešnog”. Kada se dostigne najviši stepan u tvorenju umne molitve, monah i kada legne da spava, Isusova molitva teče i preliva se i u snu. A kada se probudi i ustane, on oseća kao da je bio u nekoj oazi mira, gde ga je posetila blagodat Božija i taj mir se širi i sve što je oko njega obuhvata svojim blagodatnim spokojem, koji je sviše, od Svevišnjeg...

- Eto, taj duhovni nektar sam poneo sa Svete Gore i još ga imam i svakim danom nastojim da ga umnožim koliko snage imam i nastojim da ga podelim svima koji ga istinski traže.
….
- Verujem da se pitaš zbog čega sam ja otišao sa Svete Gore. To nije bila moja volja, ali svetogorski način života i Sveta Gora nisu iščezli iz moga srca i tako će ostati do kraja moga ovozemaljskog života.

- Gospod nas je uputio da se jedan s drugim sretnemo, na ovaj virtuelni način upoznamo i da duhovno razgovaramo. Ništa nije slučajno pod ovom kapom nebeskom, jer slučaj ne postoji.

- Svuda je zemlja Gospodnja i sve što je na njoj. Naravno da se čovek najlepše oseća na rodnoj grudi, pa makar živeo i u neimaštini. Sreća nije u materijalnom bogatstvu, jer je ono propadljivo.

- S Božijom pomoću i čvrstom voljom sve se postiže.

- Radovao bih se da na statisticividim, dok teče molitva na radiju, kako se broj slušalacapovećava. Ali, radujem se da ima i ovoliko vernika koji slušaju akatist Presvetoj Bogorodici i internet veronauku,jer to je duhovna veza sa manastirom Lepavinom i čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske.

- S Božijom pomoću i čvrstom voljom sve se postiže.

Milica Bačić


Sjećam se jedne svoje želje duboko usađene negdje u umu ili srcu ( još to ne mogu razlikovat u potpunosti ) upućene Bogu; eh da mi je upoznati jednog starca Svetogorca pred kojim bi sve moje životne tajne bile otkrivene...tad je sve krenulo brzinom svjetlosti!! Čuh da ima jedan manastir ne tako daleko od moga mjesta stanovanja kojega vodi o. Gavrilo Svetogorac, odmah su me trnci proželi po cijelom tijelu uz pitanje; pa jel moguće? Zar tako Bogu moguće želje srca i molitve ispuniti? Dođoh u manastir i susret sa o. Gavrilom kao da je već dugo pripremljen i očekivan, presavršen da bi bio slučajan...pitao sam o. Gavrila: Oče, pa vi tu već tolike godine, kako da nisam znao za Vas i manastir, a otac kaže; e nije bilo vrijeme tada da znaš...

Od tada je prošlo dosta vremena i puno toga prevaziđeno uz oca Gavrila da sada nije lako ni zamisliti kako bi sve teklo i išlo da nismo uz njega ako ne fizički, a ono bar virtuelno i umno...naravno, pravo okrepljenje je tek kada se biva u njegovoj blizini!!! Eto, godine koje je otac proveo u manastiru svi mi osjetima na indirektan način i hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj što su ga dovele da nas okupi i vodi ka izvoru u ovoj pustinjskoj dolini...Svako dobro i da nam o. Gavrilo još dugo poživi i puno škole, blagoslova i molitve donese...!!!

Saša Lazić



Evo, sad će 8 godina kako smo se upoznali, ili bolje rečeno kako sam Vas upoznao u virtuelnom svetu.Od tada mi je sajt Vašeg manastira često bio luka u koju sam uplovljavao dok sam jedrio po internetu.Upijao sam sve sadržaje, a naročito duhovne pouke koje su na sajtu objavljene.Hvala Vam za celokupnu podršku koju nam pružate na manastirskom sajtu, fejsbuku, na radiju, u knjigama...!
Čestitam Vam ovaj lep i veliki jubilej uz želje da, Vaš za nas dušeoristan rad, nastavite na mnogaja ljeta!
Želim Vam svako dobro od Gospoda i Presvete Bogorodice!
Dušan Milosavljević




Nenade nakon tvojih reci svaka nasa bi bila suvisna.Hvala Gospodu nasem i tebi na ovako divnim recima koje si izrekao o nama dragom Ocu Gavrilu..I u moje ime cestitam Ocu na istrajnosti i da nastavi da zraci u buduce kao sto je i ovih 50 godina..
Svetlana Ocokoljić
*  *  *
Kako znamo da neko drugi postoji...tako sto na drugome prepoznajemo tragove svoje molitve za njega
Predrag Tešić
*  *  *

Najcudnije kad covjek moze jedino da cuti o ocu Gavrilu iako je otac sveprisutan u njemu.
Radomir Vučić
*  *  *

Sretan jubilej, oce Gavrilo!!! Neka Vam sve ove godine borbe budu na spasenje. Hvala Bogu za sve, pa i za to sto sam Vas upoznala. Barem virtualno...:) Idemo dalje...:)
Usput, brat Rade je u pravu. Ponekad su reci suvisne...
Vera Gerovac
*  *  *

Da se rasteretim obaveza malo i stavljam put pod noge do manastira.
Vukašin Momčilović

*  *  *

Na mnogaja ljeta, oče Gavrilo! Uzvraćamo Vam na Vaše dobre blage i tople molitve, na Vašu ljubav usklikom liturgijskim " I so duhom tvojim!" iz ovog našeg grada Aranđelovca, spletenog i ugneždenog pod arhangelskim krilom blagovesnika Gavrila!
Srećko Urošević
*  *  *
Za sve Vam hvala, dragi oče Gavrilo. Slava Bogu za sve.
Milka Marjanovic
*  *  *

Na mnogaja ljeta oče dragi...Slava Bogu na Vama, Slava Mu u vekove vekova! Amin.
Emilija Romic
*  *  *

Neka Vas Bog dragi jos dugo nama pozivi !
Danica Tesic
*  *  *

Na mnogaja ljeta!
Dragojlo Trifunovic
*  *  *

Pomaze Bog dragi oce Gavrilo. Oce zahvaljujem Bogu i Majci Bozijoj sto ste uvek za nas tu, sto me je udostojio da vas upoznam. Hvala oce za svaku rec, kroz koju zraci vasa ljubav koju imate za nas, vasu duduhovnu decu.
Aleksandra Dimitrijevic 

*  *  *

Barbara Milojković Stević Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Srećan Vam imendan!

*  *  *

Mladen Bokur Pomaže Bog oče Gavrilo! Srečan vam imendan ,na moga ja ljeta

*  *  *

Darko Grubić Pomaže Bog oče, blagoslovite mene grešna, sretan Vam praznik Sabor Svetog Arhangela Gavrila i Vaš imendan. Od Gospoda svako dobro i na mnogaja ljeta. AMIN.


o.Gavrilo pred oltarom

Dragi naš oče Gavrilo,
 
sa malim zakašnjenjem pridružujemo se ostaloj braći i sestrama u lijepim željama i čestitkama povodom pola vijeka Vašeg duhovnog podviga.Na mnogaja ljeta,da ste nam živi i zdravi ! Hvala Gospodu koji nam je darovao takvoga pastira. Božijim promislom i Vašim radom dobili smo novu nadu i svjetlost u našim životima. Neka Vas čuva Gospod i Presveta Bogorodica.
 
Vaši Horst i Vladislava iz Banja Luke.

*  *  *

Hvala jos jednom na svemu, iskrene cestitke za Vasih 50 godina u manastiru, neka Vas dragi Bog vodi i da Vam snagu da jos mnogo godina budete vodic svima nama kojima je u ovim vremenima Vasa duhovna pomoc i vodstvo neophodna i dragocjena.
Neka Vas Gospod za Vas trud i dobrocinstva nagradi ovdje i u vjecnosti.
 
Manuela


*  *  *
Dragi oče Gavrilo, blagoslovite,

Pola veka je prošlo od trenutka Vašeg monašenja i  jos  više  godina od toga kako ste  kao dečak krenuli  Putem Istine i Ljubavi Božje. Istrajavajući u monaškom podvigu,  samo Vi znate kakav ste i koliki put u medjuvremenu prešli. Mi, koji smo Vas na nekom njegovom delu susreli ,mozemo biti zahvalni Božijoj promisli i milosti. Upoznala sam Vas pre jedanaest godina, o Vaskršnjom postu, kada ste kao ispovednik sveštenstva Srednjoevropske eparhije SPC u Minhhenu prihvatili razgovor za "Vesti", najtiražniji dnevni list srpske dijaspore. Prvi put sam uopšte tada razgovarala sa jednim monahom i duhovnikom. Možda zbog toga, taj susret je i danas sasvim živ u mom secanju.

Sunčan aprilski dan u porti crkve Svetog Jovana Vladimira kada sam  Vam se obratila svojim pitanjima i Vi tihim, jedva čujnim glasom na njih uzdržano odgovarali. U međuvremenu , bilo je još  susreta, a dopala nas je i  radost  da nas posetite. Vaš poklon, čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske od tada  krasi naš dom. Krasi ga i pomaže mu. Kao i Vaše duhovne pouke.

"Najvažnije je smirenje!"- rekli ste jednom nekolicini nas, a da tome nije prethodilo nikakvo i ničije pitanje. Ne znam da li su se drugi u tom trenutku u tim rečima  prepoznali, znam samo da sam ih ja čula kao opomenu upućenu direktno nemiru u mojoj duši. Na pitanje  kako se smiriti kada svakodnevno postoje stvari koje čoveka uznemiruju, rekli ste- MOLITVOM! I poučili me kako da se molim. Molila sam se, i delovalo je. Molim se, i deluje. Moć molitve se potvrdila  u čudesnim životnim preobražajima. Verujem da su mnogi među ogromnim brojem ljudi koje ste svih ovih godina sretali lično, ili sada putem interneta, Vašim poukama i usrdnim molitvama dobili potrebni lek za dušu i telo. I da smo svi mi sabrani u molitvama za Vaše dobro zdravlje i još mnogo godina podvižničkog i misionarskog života.

Vaša sestra u Hristu
Mira Grujic Pavlovic

 
Duhovna deca svome ocu Gavrilu Lepavinskom u čast pola veka njegovog duhovnog podviga, 
na dan Sabora Arhangela Gavrila, 2011.

Vaša pisma takođe mogu biti objavljena, pošaljite ih na:
webmaster@manastir-lepavina.org

Pročitano: 67209 puta