MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA FOTOGRAFIJE SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CCCXL)



SRPKINJA PORTPAROL PREDSEDNIKA SEJŠELA

o.Gavrilo>>> Srđana Janošević, koja se sa roditeljima pre 24 godine odselila na ova egzotična ostrva, brine o odnosima s javnošću tamošnjeg prvog čoveka države

Prvi put je na Sejšelima bila kao 16-mesečna beba koju su roditelji poveli na odmor. Sa sedam godina ostala je da živi tamo, pasoš te ostrvske države dobila je sa 16, a pre dve godine postala je deo kabineta predsednika Sejšela gde danas radi kao šef press službe.

Grupa malih ostrva u zapadnim vodama Indijskog okeana, koju je 2010. posetilo tek 55 ljudi iz Srbije, već 24 godine dom je Srđane Janošević. Kao još jedan dokaz činjenice (izgleda neosporne) da izdanaka naše gore ima na svakom parčetu planete, i da su radom, talentom i obrazovanjem obezbedili visoka mesta u svetu biznisa, nauke, politike, umetnosti, ona je deo jedne od pet srpskih i tri mešovite sejšelsko-srpske porodice, stanovnika države koju u turističkim ponudama opisuju kao zemaljski raj.

Od pre dve godine ova 31-godišnja devojka zadužena je za odnose s javnošću aktuelnog predsednika Sejšela Džejmsa Mišela, a od pre godinu dana je i šef tog odseka.

„Nikad nisam ni pomislila da ću raditi za šefa države”, kaže Srđana, „a onda su me u aprilu 2009. pozvali iz kabineta predsednika i rekli mi da on ceni moj rad i da bi hteo da radim kod njega”.

Vrata tog kabineta nije joj otvorila partijska knjižica, kako bi se iz iskustva Srbije moglo očekivati, već prethodni osmogodišnji novinarski rad, najpre na tamošnjem radiju, a zatim i u informativnom programu televizije gde je radila i kratke dokumentarne filmove. Za njenu sklonost ka medijima moglo bi se reći da je genetska, jer joj je majka Vesna radila na TV Sarajevo.

Kako su se 1987. našli hiljadama kilometara daleko od tadašnje Jugoslavije?

„Roditelji su voleli da putuju, pogotovo na tropska ostrva. Moj otac Srđan, rođeni Beograđanin, nekada zaposlen u Jatu, prvi put je boravio na Sejšelima 1974. godine, sledeći put smo otišli na odmor, a kasnije su odlučili da odu da rade. Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, shvatili smo da nemamo gde da se vratimo, pa smo ostali da živimo tamo.”

Srđana je školovanje započela na Sejšelima, a nastavila u Velikoj Britaniji gde je maturirala i diplomirala englesku književnost i francuski jezik i istoriju na Univerzitetu Reding. Kao dobitnik prestižne Čivning stipendije, tu je završila i master studije iz etike i političke teorije.

Za stanovnike Sejšela, 87.000 doseljenika, kaže da su primer skladnog i mirnog života ljudi različitih rasa, vera i nacija. Doprinos tome dali su i malobrojni Srbi, koji su sa Grcima, Ukrajincima, Rusima i Bugarima napravili malu pravoslavnu zajednicu u kojoj je Srđanin otac rukopoložen za sveštenika. Ona se nada da će jednog dana tamošnja pravoslavna kolonija sagraditi crkvu.
-----------------------------------------------------------
Raj za ljubitelje mora i peščanih plaža

Ni ovu malu ostrvsku državu čija egzistencija počiva na turizmu nije zaobišla ekonomska kriza. Troškovi života su, kaže Srđana, postali veći, ali se uz pomoć MMF-a već dve godine sprovode ekonomske reforme. „Mereno kroz kriterijume zdravstvene zaštite, obrazovanja, ekologije, ljudskih prava, slobode govora, Sejšeli imaju najbolji standard u regionu”, dodaje. Na pitanje da li je to zaista raj na zemlji, kako ga predstavljaju na fotografijama u turističkim katalozima, odgovara da za one koji vole more, sunce, peščane plaže i tropske šume svakako jeste. „Sejšeli ne žele da postanu destinacija za masovni turizam kako bi očuvali prirodu. Prošle godine ova ostrva posetilo je rekordnih 174.000 turista”, obaveštava nas Srđana.
-----------------------------------------------------------
Na godišnji odmor u Srbiju

Bez obzira na to što se odavno odselila, Srđana nije zaboravila srpski, a i godišnji odmor provodi ovde. I prošlog septembra bila je u Beogradu: „Sejšeli su za ljude iz Srbije egzotika, a za mene je to Srbija”.

O njenim vezama sa korenima govori i kratki dokumentarac „Svedok”, koji je snimila 2006. To je, kaže, obično svedočanstvo o mučnom životu Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji: „Za vreme NATO bombardovanja radila sam kao radio novinar i bila sam ljuta, jer su mnogi zapadni mediji u izveštajima pravdali sve zločine te agresije. Film sam napravila na engleskom da bih mogla da ga prikažem na Sejšelima i da ga šaljem novinarima, prijateljima i televizijama po svetu”.

Ankica Marinković

objavljeno: 02.04.2011
Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/Srpkinja-portparol-predsednika-Sejsela.lt.html

o.Gavrilo NAPOMENA: Svaki komentar koji se ne bude odnosio na postavljenu fotografiju biće obrisan. Takođe, molim Vas da ne kopirate druge tekstove i onda ih stavljate u komentare, nego svojim rečima – svako za sebe, bez diskusije sa drugim komentatorima i iznošenja kritika na račun drugih - napišite svoj komentar. Izbegavajte i postavljanja linkova na razne klipove sa You Tubea.

Svako ko bude vređao ili širio mržnju na verskoj, nacionalnoj osnovi biće udaljen i banovan. "Svoje čuvaj tuđe poštuj"

Ovde je mesto samo za komentare na postavljen tekst. Molim Vas da poštujete ovu napomenu

o.Gavrilo Zamolio bih vas da komentare ne pišete velikim, nego malim slovima.



Branislav Vujin
‎...Blagoslovite oče Gavrilo...lep tekst koji nas Srbe može samo da učini ponosnim a još kada znamo da država Sejšeli nisu priznali tzv. nezavisnost Kosova, značaj a verovatno i uticaj koji G-đice Janošević ima na predsednika Sejšela a vezano za Kosovo i Metohiju još više dolazi do izražaja....


Radomir Vucic
Optimirala je situaciju u kojoj se nasla, a ocigledna je i zdrava aktivnost na planu organizovanja pravoslavne zajednice na tom ostrvu. To je za svaku pohvalu.



Natasa Ilic Milovac
Ponosna sam sto takvi ljudi predstavljaju Srbiju i Srbe! I svaki put kad pročitam ili čujem da naš čovek uspe. Toliko je svetlih primera u prošlosti i sadašnjosti na koje deca mogu da se ugledaju, da budu ponosni što su Srbi, da se ne stide, o njima treba pričati. Vera im daje snagu i sigurnost.


Dunja Neda Neka nam Gospod podari još mnogo tako pametnih i divnih mladih ljudi. Amin! Bože daj! Hvala Oče.



Nenad Badovinac
Srđana, hvala ti sto neumorno i nesebično predstavljaš svoju veru i svoju zemlju u dalekom svetu i to na vrlo populanom i celom svetu znanom otoku Sejšeli, gde ti se suprostavlja konkurencija iz čitavog sveta, a gde si ti svojim trudom uspela da stvoriš prelepu sliku o svojoj veri i svojoj zemlji. Hvala Ti što nezaboravljaš svoje korene i što svakodnevno svoj doprinos svojim vrednim rukama usmeravaš prema nama koji te čekamo u rodnom zavičaju. Uvek si dobro došla i uvek ćemo s ponosom pratiti tvoje profesionalno ostvarenje. Siguran sam da neodustaješ, već da neumorno svako jutro iscrtavaš Krst svoje Pravoslavne vere po pešćanim plažama netaknute prirode otočja Sejšeli. Neka i u onim krajevima zemaljske kugle sunce obasjava simbol tvoje vere i vere tvojih predaka. Pitanje je samo vremena, kada će ti se jednog dana ispuniti želja pa da se Krst kojeg crtaš u pesku podigne na jedan visoki toranj buduće Pravoslavne crkve koja će biti dostupana za tebe i tvoju obitelj. I u kojoj ćeš moći nedeljom da prisustvuješ Svetoj Liturgiji i prinosiš sveće za svoj narod. Do tada znaj da smo svi s tobom i da cemo te pominjati u svojim molitvama. Svako dobro i mnogo uspeha ti želimo u tvom profesionalnom radu kao i u verskom uzdizanju.

Bond James život piše romane,pravi pesme i filmove.I kao i sve druge neobične stvari,i ovo je verovatno neka poruka,da li sa dobre ili loše strane,teško je proceniti



Saša Lazić
Svakako je ovo prilika za brata Nenada da skokne na Sejšele i odradi dokumentarac o Srđani ;) njeno misionarstvo će svakako ostavit trag i jasno je da se plod po drvu poznaje, otac joj je rukopoložen za pravoslavnog sveštenika. Ona ujedno živi san ali taj san nisu preljepi krajolici Sejšela nego dolazak u Srbiju na odmor i osjećaj za patnju naše Kosovske Svetinje koju doživljava kao svoju!


Vukasin Momcilovic
Pomaze Bog. Bas skoro sam sa jednim prijateljem pricao o nama i obojica smo se slozili da smo mi genetski vredan, radan i pametan narod, gledano kroz nasu istoriju. medjutim, svako zvucno ime iz nase proslosti je nasu istoriju stvaralo u inostranstvu. Vrata nase zemlje su uvek bila zatvorena za gotovo sve. I danas, mladi ljudi idu jer nema, zaista nema buducnosti u nasoj zemlji osim teske borbe i dokazivanja za koje obicno rezultata nema.


Vukasin Momcilovic Mozda ova globalna komunikacija uradi nesto za nase pametne ljude u Srbiji, ali ni tu nisam optimista, jer ako uradi uradice da i oni odu. Ja volim svoju zemlju, svoj narod i kada sam imao mogucnosti da idem, nisam otisao jer sam verovao u sve ovo, ali... sada zalim sto nisam. Da ne bude da pljujem po svojoj zemlji i da ne postujem svoje korene ali kao i svi ljudi zelim da kvalitetnije zivim od svog rada i ideja. Drago mi je kada cujem da je Novak pobedio, da je neko nas negde uspeo, kada se Srbija pomene u nekom boljem svetlu zahvaljujuci ljudima koji negde daleko pricaju o svom poreklu...

Jagoda Grahovac Trebamo biti ponosni a i sretni na našu srpkinju Srđanu.
 


 
STATISTIKA posećenosti posta na Fejsbuk profilu oca Gavrila:

Pročitano: 3802 puta