MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU SA OCEM SAVOM IZ MANASTIRA KRUPE NA VRBASU



 

 
Za vreme Heruvimske pesme na Svetoj Liturgiji, sveštenici se obraćaju živome Bogu molitvom koja sadrži u sebi i ovu rečenicu: « Jer ti jedini, Gospode Bože naš, vladaš zemaljskim i nebeskim tvarima ».

- Oče Savo, ako sam dobro zapazila, Vi se uopšte ne eksponirate u javnosti putem medija, ne pojavljujete se na talasima radija niti gostujete u TV emisijama, mada ste tamo često pozivani. Zašto ?

- Tamo je velika gužva i ja se ne želim gurati. U svojoj crkvi svake nedelje nastupam za javnost uživo, u direktnom kontaktu sa posetiocima, tako da ne osećam potrebu za dodatnim publicitetom. Osim toga, ja nemam ništa novo da kažem što pre mene neko već nije rekao. Toplu vodu ne treba izmišljati, ona postoji. Samo je treba upotrebljavati. Sve su knjige ispisane, sve su pesme ispevane, sve su teme obrađene. Svi znaju sve – do zasićenosti. Evropski narodi uglavnom i ne boluju od nedostatka znanja. To nije njihova boljka. Znaju oni do najsitnijeg detalja sve šta se nalazi i pod mikroskopom i pod teleskopom. Mnogi od njih su postali žive enciklopedije pa se bez ustručavanja otimaju za prvenstvo u Ginisovoj knjizi rekorda. Njihova boljka se zove: nedostatak dobre volje. Dobra volja je postala vrlo deficitarna roba na svim kontinentima i u svim profesijama, strukama i zvanjima.

- Kako ste se odlučili za monaštvo i šta je bilo odlučujuće za takav korak?

- Ja sam se na vlastitom životu uverio da su Božiji planovi bolji od svih naših želja. Kad mi je bilo 20 godina, često sam se pitao: Zašto ja živim na ovom svetu? Da li samo radi brojnog stanja, radi statistike i popisa stanovništva – da bude jedan čovek više na broju? Da li ja živim samo zato da bi na kraju umro? Ako je to tako, onda moj život i život jednog komarca imaju istu, simboličnu vrednost. Tražeći odgovore na ova pitanja, pročitao sam puno knjiga iz raznih oblasti života, i ne sluteći da sam kroz potragu za smislom ustvari tragao za Bogom. Jer drugo ime za Boga je Smisao. Onda to nisam znao a danas to ne smem da ne znam. Sa pročitanim prvim Evanđeljem moj susret sa Bogom je bio upriličen. Kad večnost prostruji celim bićem, čovek postaje nova tvar. Eho tog susreta i danas živi u meni. Kad sam se vezao za Boga sve druge veze su popucale. Za tren oka istopila se mreža iluzija koja prati svakog mladog čoveka. Shvativši da je nebo moja domovina osetio sam se strancem u ovom svetu. Ja se i danas tako osećam. Kada bi imao državljanstvo svih zemalja koje su članice UN i kad bi posedovao sve njihove pasoše, ja bi se i tada osećao kao stranac u zemaljskim carstvima.

- Da li ste zadovoljni svojim životnim izborom ?

- Gro ljudi radi posao koji mora, a ne koji voli. Ja imam sreću da radim ono što volim a ne ono što moram.
Nikada se Bogu ne mogu dovoljno zahvaliti što me je kao veliki i moćni selektor uključio u svoj tim. Neke sam utakmice odigrao jako loše, neke dosta bolje ali sam celog života i srcem i dušom bio vezan za isti klub – klub permanentnog Smisla.
Kad bi se ponovo rodio, opet bi isto izabrao. I pored svih životnih nedaća, iskušenja, uspona i padova, monaštvo je simfonija moga života.

- Kako se danas ljudi mogu spasiti?


- Na ovoj planeti su se izdešavale toliko brojne i obimne promene da je i sama planeta počela da gubi svoju fizionomiju. Forme života se vrtoglavo menjaju. Jedino je ostao isti Bog i put ka Bogu. A sve drugo je izmenjeno i još će se menjati.
I današnjoj generaciji ljudi Bog želi da se svi spasu. Mada raspolaže ogromnom snagom i silom On ipak nije siledžija. Bog ne spasava nikoga na silu. On i danas ima svoje ugodnike i znane i neznane, rasute po svim meridijanima i uporednicima. Oni su najbolji odgovor na Vaše pitanje.
Koliko danas ima osuđenika i van kaznenih zavoda! Koliko ih je među nama koji su iz bilo kog razloga izgubili poverenje ljudi pa se još jedino Bogu mogu obratiti. Koliko je intelektualaca kojima je na neki način presečena karijera pa su zato izloženi prezrenju! Koliko je izvikanih, kompromitovanih i etiketiranih, kojima ljudi svakodnevno lepe etikete i po čelu i po leđima!

Popodne su ulice gradova pretrpane, saobraćaj zakrčen. Ljudi se užurbano vraćaju sa posla. Probijaš se kroz masu naroda a i ne slutiš da u toj masi ima i svetih ljudi i svetih žena. Svakog jutra ustaju rano i polumračnim ulicama žure na svoj monotoni posao. Sa mukom oni zarade koju paru za svoju porodicu ali zarade i po koju ranu na duši od presitog šefa koji se istresa nad njima kad god mu treba ventil za pražnjenje usijane glave. Od šefa i ostalih šefića oko njega koji ne propuste ni jednu priliku da odapnu po koju otrovnu strelicu na obespravljenu i nezaštićenu osobu.

A koliko je tek onih koji žive tiho i nečujno, nose svoje životno breme bez roptanja, bez kukumakanja. Nikom se ne žale jer su svesni da Bog ima odlične oči i sve vidi. Ćute, jer znaju da je žrtva najbolja hemija spasenja. Strpljivo podnose sve jer imaju Boga u sebi. To su bogonosci naših dana, heroji ovoga života. Za njih slobodno možemo reći da su Hristove minijature, mali Hristosi na zemlji.
Struktura čovečanstva je takva da izdaleka liči na jedan uzavreli, bezimeni mravinjak. Ali Bog svakom mravu pojedinačno u svakom trenutku zna sav dosije i sve generalije. Svi smo mi evidentirani u Božijem registru, u Njegovoj bazi podataka.

- Mislite li da se može ugoditi Bogu na svakom mestu ?

- Ne samo da mislim nego to i tvrdim. Čovek se može spasiti i sa lopatom i sa loptom, za volanom i na šalteru, u kuhinjskoj kecelji i paradnoj uniformi. Za vreme Heruvimske pesme na Svetoj Liturgiji, sveštenici se obraćaju živome Bogu molitvom koja sadrži u sebi i ovu rečenicu: « Jer ti jedini, Gospode Bože naš, vladaš zemaljskim i nebeskim tvarima ». Time ispovedamo da je On svuda prisutan. Boga ima podjednako i u selu i u gradu. U radničkim kolonijama i otmenim gradskim kvartovima, u sirotinjskim barakama i kongresnim dvoranama. Zato na jutrenju, u jednom psalmu čitamo i ovaj stih: Blagosiljajte Gospoda na svakom mestu vladavine njegove ( Ps.102, 22 ) .

Ako je sveti Nikita ( 9. sept. ) radeći kancelarijski posao mogao činiti čudesa, ne vidim zašto današnji ljudi i žene radeći na kompjuteru, pored toplog radijatora, ne bi takođe ugodili Bogu. On je svojom molitvom širom otvarao zaključana crkvena vrata a kandila su se pred njim palila sama od sebe. Bio je prava Božija ekspozitura na zemlji. Današnji službenici po kabinetima i ustanovama mogli bi barem da operu svoja usta od vulgarnosti i psovke. Druga čuda Bog od njih i ne očekuje. To je minimum svih minimuma.

- Kojim se načelima rukovodite u svom pastirskom radu ?

- Naš Pastironačalnik Hristos nije od grešnika stvarao još veće grešnike, nego je od grešnika stvarao pravednike. To je načelo svih načela. Osim toga, pazim da ni jedan čovek ne ode svojoj kući neobavljenog posla jer znam da je njegov anđeo čuvar uložio mnogo truda da ga dovede kod nas.

Posebnu pažnju ukazujem osobama koje u svom životu nisu imali priliku da sretnu Boga, te lutaju po ovom šarenom svetu bez ikakvog cilja i motiva. Jer boravak u predelima besmisla je vrlo opasan, visoko rizičan i potencijalno smrtonosan. Iz te zone treba odmah bežati kao iz mrtvačke kapele.

A ljudima koji žele da se otarase svoje grešne prošlosti, koji imaju snage da naprave zaokret u svom životu, njima pomažem da se utvrde na putu pokajanja. Mnogi veliki grešnici pokajanjem su postali veliki svetitelji. Kategorija pokajnika je omiljena u nebeskom svetu. Pun je kalendar njihovih imena. Osim Davidovog pokajanja i Jezekijinih suza, setimo se kako je pokajanjem gonitelj Savle postao ključni apostol i glasnogovornik Hristove crkve. A ovejani vračar i mađioničar Kiprijan iz Kartagene, kad je uvideo svoju ludost, gorko se zaplakao nad sobom i pokajnički se poklonio Hristu te postao ne samo episkop nego i svetitelj. I još hiljade hiljada njima sličnih. Danas je skoro svako alergičan na svakoga, ljudi se gade na tuđe postupke, mišljenja, ukuse. A pokajnici su se sami sebi zgadili i uvideli da grešan i pokvaren život ne vodi nikuda. Ko se nije zgadio na samoga sebe, taj i ne zna šta je gađenje. Moram reći da su mi izuzetno dragi ljudi i žene koji dolaze sa pokajničkim raspoloženjem. Koji se žele osloboditi intelektualnog smeća i duhovnog otpada. Oni se ponovo rađaju i stiču novi identitet.

- Po Vašem mišljenju, šta je glavna smetnja jednom čoveku da se pokaje ?

- Visoko mišljenje o sebi je glavni blokator pokajanja a generalni pokrovitelj tog blokatora je sam đavo. Nedostatak Boga u čoveku prepoznaje se i po tome što je on pun samoga sebe i svoje tvrdoglave umišljenosti, koja obično nije daleko od fantazije. Zato niko od nas ne treba da se zanosi mislima da je nezamenljiv i nepogrešiv bez obzira na svoj položaj, zvanje, čin ili titulu. Priznati svoje greške, slabosti i nedostatke nije nikakav kukavičluk nego ogromna snaga. Niko na ovom svetu nije glup osim onoga ko ne vidi svoje greške i tuđe vrline.

- Više puta sam čula u manastiru Vaše propovedi o razočaranosti kao duhovnom mrtvilu. Mnogima ste pomogli da se oslobode tog mrtvila. Kako ?

- Prema svetootačkoj literaturi i duhovnom iskustvu, postoje tri glavna razloga zbog kojih čovek pada u očajanje:
1. Usled dugotrajnog prebivanja u grehu
2. Zbog poremećenih svojih odnosa sa Bogom i ljudima oko sebe
3. Zbog praznog života

Satana kod ljudi seje tugu i strah. Detaljna ispovest uz molitvu i rad, najbrže izleče dušu od tuge. A bivamo izlečeni onda kad osetimo da smo prihvaćeni od Boga i od ljudi oko nas. Sveta tajna ispovesti u suštini je izmirenje čoveka sa Bogom. Dakle, stanje očaja se može u potpunosti prevazići.

- Ovde se u Krupi uvek mogu videti neprekidne gužve, ljudi satima čekaju da dođu do Vas. U drugim hramovima toga nema. U čemu je tajna Vašeg uspeha ?

- Žetve je uvek puno a poslenika je uvek malo. Sveštena lica po svim crkvama i manastirima ulažu nesebičan trud na njivi Gospodnjoj. Njihova žrtva je dostojna poštovanja a ostvaruje se prema talantima dobijenim od Boga. Reč sposobnost predstavlja adekvatnu zamenu za evanđelsku reč : talant. Dakle, raznim ljudima dati su razni a ne isti darovi. To u praksi znači da svi ljudi nemaju iste sposobnosti. A to važi i za sveštena lica. Što se mene tiče, ja uopšte nemam utisak da bilo šta radim bolje od drugih pastira stada Hristovoga. Uveren sam da drugi to čine daleko kvalitetnije od mene jer žive i rade u boljim uslovima pa imaju bolju logistiku. Njihova iskustva obilato koristim u svim prilikama.

A što se gužve tiče, nje ima svagde – u pošti, u banci, u apoteci, kod lekara.

Videli ste da lekar ne prima odjednom grupu od 20 pacijenata niti svima daje iste lekove. On pregleda jednog po jednog, uspostavlja dijagnozu i piše terapiju. To ide sporo ali je čekanje korisno.

Tako je i po crkvama. Sveštenik mora svakog pažljivo da sasluša, da ustanovi tačnu i nepogrešivu dijagnozu te predloži duhovnu terapiju. A to sve traje i oduzima vreme. Razgovor traje onoliko koliko je potrebno da se sve kaže, bez ograničenja. Ponekad i po sat vremena. Osim toga, ovo je prigradski manastir, Banja Luka je samo 22 km od nas pa je ljudima lako doći. Meni je iskreno žao što ljudi toliko dugo čekaju ali ozbiljni poslovi se ne mogu obaviti na brzinu. Duhovni rad je vrlo ozbiljan i odgovoran. Kao operacija na otvorenom srcu.

- Šta savetujete vernicima, kako da se održe u veri ?

- Bez vere i znanja čovek je slep kod očiju. Sintezom vere i znanja dobija se jedan tako moćan životni amalgam koji pomaže čoveku da se održi i da ne zaluta u predele besmisla i haosa. Istovremeno čuva dušu i od primitivizma i od fanatizma.

Ko god vodi računa o duhovnom zdravlju i ko želi da održava svoju duhovnu kondiciju, treba svakodnevno da koristi ovaj amalgam. U protivnom, duhovna anemija biće neminovna.

Osim toga, čuvajte se da lov na tuđe greške ne postane vaše glavno životno zanimanje. Jer lovci na tuđe greške jako loše prolaze u životu.

Vladati svojim vozilom znači ne dopustiti vozilu da se otme, da izmakne kontroli. Isto tako, vladati sobom u svim situacijama prava je umetnost međuljudskog saobraćaja.

- Kad ste već pomenuli saobraćaj, imate li neku poruku za vozače ?

- Pozdravljajući sve učesnike u saobraćaju, ljudima za volanom kratko poručujem: Dragi vozači, imajte prema Bogu barem onoliko obzira i poštovanja, koliko imate prema saobraćajnoj policiji tokom vožnje na javnim cestama.

Intervju vodila Natasa Ubovic, februar 2007 god.

Pročitano: 26750 puta